Citius, Altius, Fortius. Olimpijske igre oduvijek povezujemo sa snagom, izdržljivošću i dometom ljudskog duha; tom nezaustavljivom težnjom da se bude bolji, brži, da se redefinira ono što je u sportu moguće. Brže, više, jače — možda nitko ove godine ne personificira moto Olimpijskih igara ove godine kao dvoje plivača s tokijskih bazena.
Australka Emma McKeon je jučer postala prva plivačica u povijesti koja je na jednim Igrama osvojila sedam medalja; u nedjelju je protutnjala bazenima do još dva zlata — prvo u 50 metara slobodnim stilom (gdje je usput rasturila olimpijski rekord s vremenom od 23.81), a onda u štafeti 4×100 metara s australskim plivačicama. Od njenih sedam medalja, četiri su zlata i tri bronce. Jedina druga sportašica koja je osvojila sedam medalja na jednim Igrama bila je sovjetska gimnastičarka Marija Gorokovskaja, koja je prije više od pola stoljeća, u Helsinkiju 1952., osvojila dva zlatnih i pet srebrnih.
Australija je u plivanju osvojila devet zlatnih medalja, najviše u svojoj povijesti na jednim Igrama, ali i dva manje od tradicionalnog rivala SAD-a. Čak osam od tih zlatnih medalja osvojile su plivačice.
“I dalje mi se sve ovo čini nadrealnim”, kazala je ovjenčana McKeon, 27-godišnjakinja iz Brisbanea. “Trebat će mi nešto vremena da se slegnu doživljaji i da shvatim što sam postigla. Jako sam ponosna.”
Dressel je prvi ikad preplivao prvih 15 metara utrke za manje od pet sekundi
Ona sada u vitrini ima 11 olimpijskih medalja, četiri iz Rija i sedam iz Tokija — pet zlata, dva srebra i četiri bronce — i najuspješnija je olimpijka u povijesti svoje zemlje. Za tri godine, kada počnu Olimpijske igre u Parizu, imat će 30. Usudi li se itko prognozirati što će tada raditi u bazenima? Međutim, koliko god to nevjerojatno zvučalo, medalje nisu dovoljan pokazatelj njene dominacije na Olimpijskim igrama. McKeon je u Tokiju plivala u 13 različitih utrka i niti jednom nije završila izvan prva tri mjesta. Srušila je pet individualnih olimpijskih rekorda i bila dio ekipa koje su rušile olimpijski i svjetski rekord u dvjema različitim štafetnim utrkama.
Na Igrama koje su dobrim dijelom definirane bukom izvan borilišta, gunđanjima oko održavanja i restrikcijama zbog pandemije, predstavljala je prototip olimpijske sportašice, u modernom i u starogrčkom smislu — pomicala je granice, nosila povijest na svojim leđima i po tko zna koji put pokazala snagu ljudskog tijela i duha.
Čovjek s pet zlata
Njeno lice imalo je svoje naličje s američkim grbom: samo je Caeleb Dressel imao snage pratiti njene podvige u tokijskim bazenima.
Plivač s Floride najradije bi osvajao medalje i ostao anoniman, ali to je jedna stvar za koju smo sigurni da mu neće poći za rukom. Dressel je nekoliko dana prije osvajanja svog posljednjeg zlata kazao kako mu je sport bio puno zabavniji kada mu nitko nije znao ime. Sada ga znaju svi. U Tokiju je osvojio pet od šest mogućih zlatnih medalja i tako postao tek četvrti plivač u povijesti s pet zlata na jednim Olimpijskim igrama. Mark Spitz, Matt Biondi, Michael Phelps i Caeleb Dressel. Kada si jedan od najvećih olimpijskih plivača svih vremena, anonimnost nije opcija.
Jedino njegovo finale u kojem nije osvojio zlato bilo je u mješovitoj štafeti; u svim ostalima njegove su pobjede djelovale lagano. Naravno, kada ste u finalu Olimpijskih igara, ništa nije lagano. Dressel je uzeo zlato na 100 i 50 metara slobodnim stilom, 100 metara leptir stilom i pomogao je američkim plivačima doći do zlata u dvjema štafetnim utrkama. Dodajte tome i svjetski rekord u utrci na 100 metara leptirom i imate jedan od najimpresivnijih nastupa u povijesti svjetskog sporta.
Međutim, koliko god on bio introspektivan i skroman, najimpresivniji dio Dresselove tokijske priče pronalazimo u potpunom odsustvu nevjerice ili iznenađenja. Čovjek je pomeo najbolje svjetske plivače, a nitko nije trepnuo niti okom. Štoviše, iznenađenje bi bilo da nije dominirao u Tokiju.
Uostalom, nakon Olimpijskih igara u Riju odlučio je pokoriti svjetske bazene. Na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti 2017. osvojio je sedam zlata, čime je izjednačio rekord Michaela Phelpsa, plivača s kojim ga, neminovno, uporno uspoređuju. Nakon toga, na SP-u u Gwangjuu osvojio je još šest zlata, srušio dva američka i jedan svjetski rekord te postao prvi plivač u povijesti sa osam medalja na jednom Svjetskom prvenstvu. Samo dvije zemlje, Rusija i Australija, osvojile su više medalja nego on sam.
Dvoje ponajboljih svjetskih sportaša
Kao i svi sportaši koji se nalaze u razgovoru za najbolje ikad u svojim disciplinama, Dressel je kompletan plivač. Jednako dobar u nekoliko disciplina, izdržljiv, s podjednakim omjerom snage i tehnike. Njegova brzina u posljednjim metrima utrka je sjajna, ali u Tokiju je, kao i dosad, oduševio brzinom na početku sprintova. Njegovi skokovi u bazen dosezali su udaljenost veću od jednog metra, a njemački su znanstvenici prije sedam godina izračunali da je Dressel prvi ikad preplivao prvih 15 metara utrke za manje od pet sekundi. Pet sekundi, 15 metara.
Dresselova razlika u odnosu na drugoplasiranog francuskog plivača Florenta Manaudoua u finalu utrke na 50 metara u nedjelju je bila 0,48 sekundi, što je za tu disciplinu čitavu vječnost. Nema sumnje da se radi o trenutno najbržem plivaču na planetu; usporedbe s Phelpsom neće prestati tako skoro, ali postoji dojam da mladom Amerikancu to smeta samo izvan bazena. Kad u njega uskoči, svijet se zamrzne i svi ostali mu samo mogu gledati u leđa.
Plivanje je disciplina u kojoj sreća nema puno utjecaja na varijable. Postoje bazen, plivači i štoperica. Ove godine u Tokiju imali smo priliku gledati dvoje ponajboljih svjetskih sportaša: Emma McKeon i Caeleb Dressel, australska i američka plivačka čuda koja su, u skladu s povijesnim plivačkim rivalstvom tih dviju nacija, dominirala u bazenima i personificirala bezvremenski olimpijski duh.
