Došla su teška vremena za Široki, ali Ponos Hercegovine sanja povratak među elitu

Mala sredina za velike stvari

Široki Brijeg je gradić u Bosni i Hercegovini u kojem živi oko 7.000 ljudi, a istoimena općini ima 30-tak tisuća stanovnika. Ali sportski uspjesi ove sredine neproporcionalni su tako brojem skromnoj populaciji. Nogometni klub Široki Brijeg osvojio je dva naslova prvaka BiH, tome pridodao i tri kupa, posljednji proljetos. Ali nogometaši su tek drugo ime u gradu, primat neosporno drže košarkaši – HKK Široki najtrofejniji je klub u državi s po devet titula prvaka i kupova.

Ponos Hercegovine utemeljen je 5. travnja 1974. pod imenom Mladost, na poticaj profesora tjelesnog odgoja Stanka Jelčića i skupine gimnazijalaca. Svoje je početke odigrao na betonskom igralištu u blizini čuvenih gradskih zvonika. Za vrijeme Jugoslavije Široki je bio tek lokalno poznat – prvih 15 godina postojanja natjecao se u Drugoj republičkoj ligi BiH.

Stvari su se počele mijenjati 1989., kada je napravljen iskorak prolaskom kvalifikacija za Prvu republičku ligu. Nakon par odigranih sezona u tom rangu natjecanja, ratne okolnosti privremeno su zaustavile rad kluba. Poslije dvije godine hibernacije, košarka se vratila u Široki Brijeg – klub je doživio novo rođenje, preuzeo današnje ime i započeo streloviti uspon.

Širokobriješka općina bila je pošteđena većih ratnih aktivnosti, što je pogodovalo priljevu kapitala u mjesto, a time i procvatu sporta. Tako je Široki, do prije par godina nepoznati niželigaš, već u prvom prvenstvu Bosne i Hercegovine otišao do samog kraja i započeo svoju berbu nacionalnih trofeja. S prvim većim uspjesima došlo je i preseljenje u modernu dvoranu Pecara.

Ubrzo se glas o Ponosu Hercegovine proširio izvan granica BiH. Sudjelovao je u FIBA-inim natjecanjima poput Saporta kupa i Kupa Radivoja Koraća, ali najveću ulogu u izgradnji imidža imalo je nastupanje u ABA ligi. Široki je odigrao 12 sezona u najjačem regionalnom natjecanju, a najveći uspjeh ostvario je 2012. osvojenim petim mjestom. Taj plasman osigurao je pravo na nastup u prestižnom Eurokupu, ali je vodstvo kluba odlučilo odustati od tog natjecanja koje je bilo prezahtjevno za skromni budžet Širokog.

Sizifovska situacija

Čak i više od rezultata fasciniralo je ponašanje klupskih predstavnika na svim razinama – preko navijača, igrača, do samih funcionara. Široki se isprofilirao u zdravu sportsku sredinu u kojoj se poštovanje svakog suparnika podrazumijeva, a odlično posjećena Pecara suparničke je igrače znala nagraditi pljeskom za lijepe poteze.

Što se tiče odnosa prema vlastitim igračima, ozračje u klubu najbolje oslikava potez Colemana Collinsa – američki krilni centar svojedobno se odrekao premija za osvojen kup kako bi olakšao problematičnu financijsku situaciju i pomogao u razvoju mladih suigrača. Zaista nevjerojatan potez za bilo kojeg profesionalca, a kamoli stranca.

Bilo je još sličnih događaja u Pecari, a sve je kulminiralo nagradom za fair-play momčad ABA lige 2014., i to u sezoni u kojoj je Široki ispao iz natjecanja. Te godine je podignut i posljednji trofej – osvojen je kup protiv favorizirane Igokee.

Međutim, to je bio tek bljesak koji je označio definitivni kraj najljepšeg razdoblja u povijesti kluba. Široki je dugo vremena išao prema gore – bržim ili sporijim ritmom, ali uvijek u istom smjeru – sve dok 2012. nije ostvarena kulminacija. Tada je krenulo postupno padanje, prouzročeno financijskim dizanjem dotad redovite mušterije Igokee, a proces je značajno ubrzan ispadanjem iz ABA Lige.

To nije značilo samo nastupanje u drastično slabijoj konkurenciji, odnosno to da će se u Pecari gledati za dvije-tri klase manje kvalitetna košarka. Veći udarac za hercegovačke ljubitelje košarke značilo je to što je Široki ostao uskraćen za službene utakmice s hrvatskim klubovima, s kojima je tijekom prošlog desetljeća izgradio odličan odnos, ali i za vruće derbije s beogradskim dvojcem, koji su uvijek bili najveći mamac za publiku.

Široki je usto i upao u dugove te u takvom stanju ostao osuđen na Ligu BiH, najslabije od prvenstava u regiji, a ondje je financijski nadmoćna Igokea preuzela ulogu alfe i omege. Što je najgore, Igosi su bili dominantni u domaćem prvenstvu, a slabašni u ABA ligi, stoga je Bosna i Hercegovina spala na samo jednog predstavnika u natjecanju zbog pravila o nacionalnom koeficijentu. Široki se našao u sizifovskoj situaciji – prividno blizu, a zapravo daleko od povratka u regionalno društvo.

Fascinantna dominacija podmlatka

Jedno od glavnih obilježja kluba je razvijanje mladih igrača. Široki se redovito oslanjao na domaće mlade snage kojima bi se pridodalo par iskusnijih suigrača da im budu mentori. A mladići najbrže sazrijevaju kaleći se u jakim utakmicama: tako je, primjerice, Domagoj Bošnjak kao 16-godišnjak ubačen u vatru protiv Maccabija.

Bošnjak je tek jedan od igrača Širokog koji su bili zapaženi članovi hrvatskih selekcija. Najpoznatija imena svakako su Stanko Barać, Darko Planinić i Ivan Ramljak, koji su dogurali do A reprezentacije, a u Pecari su se igrački etablirali i neki kojima je karijera iz ovog ili onog razloga prikočila, pa im je Široki pružio priliku – Željko Šakić, Ivan Buva i Fran Pilepić najzvučniji su primjeri.

Široki je kao duboki bazen od iznimne važnosti i bitno je da opet stane na noge, nastavi prikupljati talente diljem Hercegovine i stvarati od njih igrače. To će moći samo u jačoj konkurenciji, odnosno povratkom u ABA ligu. Kako danas stvari stoje na tom području?

Ne baš najbolje. U međuvremenu su se u BiH probudili i neki drugi klubovi, poput sarajevske Bosne, tuzlanske Slobode, ali i mostarskog Zrinjskog. Tako se Široki našao u neugodnoj situaciji da više ni u Harcegovini nije najjači klub.

Početkom lipnja izabrana je nova uprava na čelu s predsjednikom Igorom Jelčićem i sportskim direktorom Stankom Baraćem. Najavljeno je potpuno izmirenje dugova u roku dva mjeseca, a kao primarni cilj, naravno, povratak u regionalno društvo. Nažalost, vrlo slaba prošla sezona koštala je klub nastupa u Drugoj ABA ligi – izravno ju je izborio Zrinjski, a Široki je zapeo u posljednjoj fazi kvalifikacija.

Ipak, nema defetizma, što se u vidi u izjavi predsjednika uoči kvalifikacijskog turnira: „Pokušat ćemo proći, ali ako ne uspijemo, ako drugi budu bolji, čestitat ćemo im i nastaviti borbu kroz domaće prvenstvo.“ U ovoj se rečenici oslikava pravi sportski duh koji krasi čitav klub.

Teška vremena još traju, ali u mlađim kategorijama se i dalje radi žestoko i dobro, a nadasve je čuvena centarska škola. Da Široki ima pravo na optimizam, vidi se u podatku da su njegovi pretkadeti, kadeti i juniori bez poraza osvojili svoja prvenstva prošle sezone. Kombinirani omjer iznosi fascinantnih 66:0!

U regiji nema previše istinski košarkaških sredina, a Široki Brijeg je bez sumnje takva. HKK Široki pokušava započeti svoju renesansu i treba mu poželjeti sreću, jer je teško zaboraviti prizore prepune Pecare kako u zanosu bodri svoje miljenike.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.