El Clásico: Pada li odluka?

Derbi koji može riješiti ili spasiti utrku za naslov

Zadnja izmjena: 22. prosinca 2017. Profimedia

Na mnoštvo je načina El Clásico najveća utakmica u svijetu nogometa.

U njemu dva suparnika predstavljaju čitavu nisku faktora koji ih kroz povijest dijele, a nadilaze nogometnu sferu. Pitanja oprečnih identiteta Real Madrida i Barcelone kroz povijest uvelike je simplificirano i romantizirano, što se onda provlači i kroz sentiment obaju klubova, čak i u doba unificirane modernizacije i komercijalizacije same igre.

Nasljeđe je pak najčešći termin u sudaru ova dva giganta. Cantera protiv cartere, kako to nazivaju u Španjolskoj kada žele opisati ideološki sukob Reala i Barcelone; u doslovnom prijevodu to bi otprilike značilo “kamenolom protiv novčanika”, a u figurativnom, očito, dugoročni razvoj protiv dugoročnog trošenja. Stvaranje identiteta umjesto kupovine istog.

Nasljeđe je, dakako, u fokusu i ovog predbožićnog derbija, samo na poprilično drugačiji način od onog kojeg smo navikli slušati po ovom debelo banaliziranom narativu, makar on u svojoj suštini ima nekog smisla.

Ovo je, dosta znakovito, prvi El Clásico nakon što je Katalonija proglasila neovisnost od Španjolske u demokratskom procesu koji je ispao konfuzan i nedorečen, ali na kraju ipak proveden. Život se nastavio, kao i nogomet; i uz sve apokaliptične projekcije kako će izgledati budućnost ovog mitskog susreta i španjolskog nogometa u cjelini, malo toga se promijenilo. No, dok će se u prvom izravnom okršaju simbola španjolskog unitarizma i zagovornika katalonske samostalnosti odjek referenduma i prijevremenih izbora održanih ovaj tjedan svakako osjetiti, ovaj put će se ta poveznica politike i nogometa očitovati i u nestabilnosti koja prati obje momčadi.

Momčadi plešu svaka na svom rubu, a u takvim okolnostima psihički podražaj jedne velike pobjede može kompletno promijeniti sliku stvari

“U devet godina otkako sam u Barceloni, ovo je prvi put da se osjećam inferiorno spram Real Madrida. Moramo živjeti s ovim porazom i prihvatiti da su naprosto bolji od nas”.

Riječi su to koje je proškrgutao Gerard Piqué, jedan od najprominentnijih igrača Blaugrane na terenu, ali i po pitanju borbe za katalonsku neovisnost, i to u trenutku kada je Real ovog ljeta s ukupnih 5:1 u dvije utakmice Superkupa ponizio Barcelonu. Mjesec i pol dana pred održavanje tog čuvenog referenduma za neovisnost takva je izjava itekako imala dodatnu težinu, pogotovo iz usta čovjeka koji će po običaju dobiti najveću salvu zvižduka sutra na Bernabeuu. Dok je Katalonija kao pokrajina dodatno potencirala svoje pitanje nacionalnog identiteta, Barcelonu je Madrid ovog ljeta podsjetio kako je njena cantera postala pomalo mračna i duboka jama.

Pragmatična Barça

Ovoljetnih 5:1 poljuljalo je Barceloninu zastranjenu klupsku filozofiju, koja je već neko vrijeme sve više preuzimala ideju cartere; klub je u protekla dva ljeta potrošio više od 315 milijuna eura na dvojbena pojačanja. Rival e pritom u istom periodu potrošio tek malo više od 75 milijuna eura, stavljajući radije naglasak na davanje prigode igračima iz vlastitog pogona. Rezultat je jedna od najuspješnijih sezona u bogatoj klupskoj povijesti, sa osvojenih četiri od pet trofeja i obranjenom titulom europskog prvaka. Trebali su ta večer i taj uvjerljivi trijumf u Superkupu označiti krunski trenutak stvaranja novog nasljeđa pod Zinedineom Zidaneom; Barcelona je bila izdominirana i djelovalo je kao da ovakvom Realu nema šanse stati na kraj.

Četiri mjeseca poslije Barcelona je na vrhu ljestvice s ogromnih 11 bodova prednosti; prednosti kakva nikad u povijesti španjolskog nogometa nije nadoknađena kada je u pitanju utrka za naslov. Prvenstvo je gotovo, pršte slavodobitno naslovnice onih medija koji su naklonjenih Barceloni, a obraz je spašen.

Nogomet je sjajan zato jer čak i uz sve veću stratifikaciju još uvijek nudi veliku dozu nepredvidivosti. No, u ovom slučaju nije riječ o nekakvom čudesnom Barcinom povratku pod Ernesteom Valverdeom; stvar je jednostavno u tome da forma obaju momčadi pri ulasku u ovaj El Clásico ne odražava u potpunosti realno stanje stvari. U prijevodu, niti je Barcelona toliko uvjerljiva koliko rezultati sugeriraju, niti je Real Madrid odjednom izgubio svoj mojo.

Barcelona je pod Valverdeom počela implementirati dozu pragmatičnosti u igri. Poput, primjerice, utakmice Lige prvaka protiv Juventusa u Torinu, Valverdeova Barcelona neobično je kontrolirana u potrazi za izgubljenom ravnotežom; presing, inicijativa, sve je još tu, samo što djeluje kako je sve strogo tempirano. Prvi put nakon dugo vremena Barcelona djeluje kao da joj nije problem igrati na sigurno i odbijati preuzimanje prekomjernog rizika. Pristup je to koji se možda i ne sviđa navijačima, ali očigledno daje rezultate i teško je očekivati da će se išta promijeniti na ovom putovanju u Madrid.

Upravo bi ta utakmica protiv Juventusa mogla poslužiti kao jasan okvir kako će se Barcelona postaviti u ovom Clásicu; pasivno i oprezno, pa čak i dosadno. Pragmatičnost je često veći rizik od otvorenog nadigravanja jer takav pristup može u bilo kojem trenutku puknuti i okrenuti kola nizbrdo, a iz takvih se postavki onda teže vratiti. No, isto bi tako suludo bilo da sa ovakvom prednošću Barcelona krene u otvoreno nadigravanje s Realom, znajući da i dosadni remi ispunjava svrhu i održava golemu prednost.

Realov otupjeli napad

Madriđani, s druge strane, nikako da uđu u formu i prikažu onu fluidnost, ubojitost i dubinu kojima su prošle sezone dominirali. Njihovi strukturalni problemi ove sezone naprosto su vezani uz količinu izostanaka na ključnim pozicijama koje su direktno utjecale na igru; Cristiano Ronaldo je zbog odgurivanja suca u Superkupu drastično kažnjen s pet uvodnih utakmica zabrane i po povratku na teren jednostavno nije uhvatio formu, što je dovelo do relativno limitiranog učinka od tek četiri prvenstvena pogotka uz dvije asistencije. Uz još nekolicinu prvotimaca koji se muče s ozljedama i formom, poput Luke Modrića i Garetha Balea, Realu nedostaje i završni dodir te rutina pretvaranja prigoda u pogotke. U dosta utakmica u kojima je momčad prosipala bodove djelovalo je kao da joj nedostaje i malo sreće i koncentracije u završnici, gdje je previše toga padalo na Iscova leđa.

Unaprijed je definirano kako trenutačni položaj jedne i druge momčadi itekako ide u korist ovoj rezerviranijoj Barceloni, koja s probuđenim Luisom Suarezom i konstantnom isporukom Lea Messija drži napadački učinak debelo iznad vode, uz dodatak Paulinhova golgeterskog doprinosa. Real će tražiti prednost na sredini terena, pokušavajući aktivirati Modrićevu sposobnost građenja igre u posjedu, dok će Casemiro gotovo sigurno povezivati linije, spuštajući se između stoperskog para uz dodatni zadatak obveznog markiranja Messija.

Prema svemu sudeći, Ronaldov je nastup itekako upitan, a tu leži poprilični problem, pošto je od prodaje Alvara Morate Real Madrid postao poprilično ovisan o brojkama Karima Benzeme, koji izostaje još od studenog. Najbolji pokazatelj Realove situacije oko realizacije su i brojke sa Svjetskog klupskog prvenstva, gdje je u dvjema završnim utakmicama protiv Al Jazire i Gremija uputio ukupno 56 udaraca, od čega 21 u okvir, da bi samo tri ušla u mrežu. To je ozbiljan problem koji bi u ovakvim okolnostima opreza i potencijalno malim brojem prigoda mogao biti presudan.

Utakmica za sebe

Momčadi plešu svaka na svom rubu, a u takvim okolnostima u sportu psihički podražaj jedne velike pobjede može kompletno promijeniti sliku stvari.

Tu posebno treba istaknuti katarzičnu prirodu El Clásica kao ‘utakmice za sebe’ , što možda pruža nadu Realu. Uostalom, Madriđani su i prije 10 godina u derbi ušli kao četvrtoplasirana ekipa lige. Messi je tada zabio hat trick za konačnih 3:3, da bi ta hektična utakmica poslužila kao okidač za Real, koji je poslije nje ušao u niz od 10 pobjeda u 12 preostalih kola, stigao Barcelonu na vrhu i na kraju uzeo titulu. Realu treba upravo takav jedan impuls.

U jeku najvećeg porasta tenzija između Madrida i Barcelone još od smrti diktatora Francisca Franca, obje su momčadi podjednako nestabilne kao i politička klima u državi. Pritisak je trenutno na Real Madridu, ali baš kao što jedan krivi potez može zapaliti rulju – poput one odluke centralne vlasti da na glasače u Kataloniji pošalje policiju – tako se i Zidaneova momčad u ovoj, za nju prilično nepovoljnoj situaciji može mobilizirati i od velikog ogleda izvući svoju malu revoluciju.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.