Saudijska Arabija ima za cilj ugostiti El Clásico i to želi već jako dugo. Prva ponuda državnih fondova za organizaciju španjolskog derbija poslana je još prije osam godina i sadržavala je prijedlog da oba ligaška susreta budu održana ondje. Nominalno, španjolsko prvenstvo organizira Kraljevski španjolski nogometni savez. Međutim, La Liga ima svog predsjednika i velik stupanj autonomije u donošenju odluka oko vlastitog natjecanja. Najveći problem koji je iskočio jest činjenica da Saudijska Arabija ne poduzima ništa oko piratizacije TV prava. Neovlašteni prijenosi utakmica španjolskog prvenstva redovito se vrte na programima s nacionalnom koncesijom i La Liga gubi milijune eura na račun piratiziranih prijenosa, tako da je odbila ikakve pregovore o toj ponudi sve dok se problem ne počne rješavati na institucionalnoj razini.

Za razliku od La Lige, nogometni savez je od samog starta bio zainteresiran za ponudu. Saudijci su to osjetili i zato su poslali ponudu za natjecanje koje kontrolira Savez, Superkup.

Raúl García je u pravu. Nogomet se pretvorio u zarađivanje novca i navijači se zaboravljaju. Ali nikoga zapravo ne zabrinjava to što on ili navijači imaju za reći

Problem je bio u tome što je otpor javnosti bio prevelik. Primjerice, u prosincu 2017. Real Madrid i Barcelona igrali su prvi El Clásico sezone i na Bernabéu su istrčali u 13 sati. Za španjolsku javnost je to bio skandal. Takva je utakmica u vrijeme ručka bila neprihvatljiva i navijači obaju klubova su oštro prosvjedovali. Zapravo, prosvjedovali su i neutralni. Digla se takva bura da je termin utakmice bio tema političke TV emisije Las mañanas de Cuatro u kojoj je tom prilikom gostovao ministar kulture i sporta.

Međutim, u prosincu 2017. proizvod nije bio takav da se sam prodavao kao što je to bilo šest godina ranije, kad su na klupama najvećih rivala bili José Mourinho i Pep Guardiola. Tada je cijeli svijet stajao da bi se pogledao El Clásico i utakmica je mogla biti u standardnom španjolskom terminu jer bi se na drugom kraju svijeta navijali alarmi samo da bi se gledala utakmica. U međuvremenu se medijski balon ispuhao i zanimanje u Aziji je palo, što je značilo da se treba prilagoditi tržištu i servirati utakmicu u terminu koji će biti zgodan i za casual fanove, bez obzira na to što je takva odluka implicirala da će se u Madridu derbi gledati uz ručak.

Postupno lomljen otpor

Prava za utakmicu su otkupljena u 182 zemlje. Uostalom, na terenu su bili Cristiano Ronaldo i Lionel Messi kao glavne zvijezde; Andrés Iniesta, Sergio Busquets, Marcelo i Sergio Ramos služili su kao emotivna spona s vremenom Mourinha i Guardiole; Gareth Bale i Luis Suárez bili su superzvijezde svaki u svom dijelu svijeta, a na terenu su bili Luka Modrić i Ivan Rakitić, koji će sedam mjeseci kasnije osvojiti srebro na Svjetskom prvenstvu. Dakle, bila je to sjajna utakmica, ali nije se više prodavala sama od sebe kao nekoliko godina ranije. Trebalo ju je malo pogurati kako bi zaradila onoliko koliko je zarađivala ranije, a u marketinškom fokusu je bio istočni dio Azije.

Uostalom, La Liga je to jasno pokazala kada je okupila legende poput Ronalda, Rivalda, Raúla Gonzáleza, Patricka Kluiverta, Ivána de la Peñe i Gaizke Mendiete te ih na tjedan dana poslala u Kinu, Indoneziju, Indiju, Japan, Vijetnam i Južnu Koreju, gdje su bili ambasadori španjolskog nogometa. Davali su intervjue za lokalne televizije, sudjelovali su u fan zonama i raznim programima koji su služili da se utakmica što bolje proda.

La Liga je postigla ono čemu se nadala. Teško je precizno izmjeriti koliko je ljudi te 2017. zapravo gledalo utakmicu, ali procjene, ovisno o metodologiji izrade TV rejtinga, variraju između 75 i 95 milijuna gledatelja. To je gledanost nešto ispod razine polufinala Lige prvaka i puno više nego što imaju ligaški derbiji u ijednoj od ostalih liga Petice. Kampanja u istočnoj Aziji je urodila plodom. Neposredno prije i neposredno nakon 23. prosinca kada je utakmica odigrana, objave koje su imale hashtag #ElClasico ostvarile su preko dvije milijarde impresija, odnosno reakcija u vidu lajkova ili komentara.

Danas više nema ni Messija ni Ronalda, ali ni Ramosa, Inieste i Suáreza. Zadnji El Clásico na društvenim mrežama nije imao niti četvrtinu impresija koje je dosegnuo onaj iz prosinca 2017. Palo je zanimanje javnosti, a s njim je pala i zarada. Što je automatski ponudu iz Saudijske Arabije učinilo prihvatljivijom.

Vodstvo saveza je postupno lomilo otpor javnosti, a prvi potez je bio promijeniti format Superkupa. Španjolci su od 1982. do 2017. prije početka sezone igrali dvomeč između prvaka i osvajača Kupa Kralja, a ako je netko osvojio dvostruku krunu u Superkup je upadao finalist Kupa. RFEF je 2018. promijenio tradiciju.

Službeno objašnjenje je bilo kako Sevilla igra previše utakmica u kvalifikacijama i kako je teško naći termine za odigravanje. Igrači, tobože, trebaju odmor i zato se odigrala jedna utakmica. S obzirom na to da nije pošteno da ijedna momčad ima prednost domaćeg terena, Savez je odlučio da se igra na neutralnom terenu. A kada se već igra na neutralnom terenu, onda nije toliko važno gdje se točno igra. Može i u Maroku, jer ondje su u tom terminu ugodnije temperature. Tako je Superkup 2018. odigran na stadionu Ibn Batouta u Tangieru.

Lešinarsko razvlačenje

Prošao je inicijalni šok zbog toga što je El Clásico pomaknut na 13 sati i španjolska javnost je donekle prihvatila da je riječ o globalnom proizvodu koji se mora prilagoditi stranom tržištu. Promijenjen je format Superkupa i odbačena je tradicija igranja dviju utakmica..

U tom su trenutku stvoreni idealni uvjeti za dogovor s državnim fondovima Saudijske Arabije. Čvrsti okviri su dovoljno relativizirani, a granice su postupno pomicane. Pa zašto se ne bi igralo u Džedi? Igralo se i u Maroku, pa je sve bilo u redu. Pa zašto ne bi igrale četiri momčadi? Evo, igralo se i na jednu i na dvije utakmice, može i na tri. Pa zašto se ne bi igralo izvan Španjolske? Ionako je El Clásico globalna utakmica i već smo se prilagođavali stranim tržištima.

RFEF i fondovi kojima upravlja Vlada Saudijske Arabije potpisali su trogodišnji ugovor o organizaciji Superkupa u Džedi i Rijadu vrijedan 120 milijuna eura. Ministar kulture i sporta prosvjedovao je zbog suradnje s državom koja ne poštuje osnovna ljudska prava, predsjednik La Lige je prosvjedovao zbog suradnje s državom koja nije napravila ništa oko rješavanja problema piratizacije TV prava, a javnost je prosvjedovala jer se klubovi udaljavaju od navijača. Međutim, kada su presedani jednom postavljeni — a postavljeni su onda kad je Superkup odigran u Maroku i kad se prihvatilo da se El Clásico mora igrati u 13 sati — bilo je gotovo. Ostaje samo lešinarsko razvlačenje onoga što je nekoć bila norma.

“Uzeli smo utakmicu koja je bila zaboravljena usred ljeta i pretvorili smo je u međunarodni događaj, možda i najveći kratki turnir na svijetu”, rekao je predsjednik saveza Luis Rubiales, objašnjavajući kako je ugovor sa Saudijcima produžen do 2029. “Ovo je odličan način za dodatni prihod siromašnijih klubova i razvoj španjolskog nogometa.”

Saudijska Arabija je dobila ono što je oduvijek željela. Uz novi Newcastle koji će poslužiti za peglanje imidža vladajuće obitelji, sada ima i El Clásico koji pokazuje da moderni svijet vjeruje samo u novac koji može oprati sve.

Raúl García je u pravu. Nogomet se pretvorio u zarađivanje novca i navijači se zaboravljaju. Ali nikoga zapravo ne zabrinjava to što on ili navijači imaju za reći. Nogomet je ionako u egzilu jer su se sve vrijednosti koje su od njega stvorile najpopularniju igru na svijetu već odavno povukle pred novcem kao jedinim idealom. Sada kroz superlige i superkupove ostaje samo neizbježno lešinarsko razvlačenje raspadnutog trupla onoga što je nekoć bila norma.