Najčešće su to pojmovi poput "Nogomet", "Liga prvaka", "Dinamo" i slično...
Prije neke dvije godine, Harry Kane se nakon niza diskutabilnih duela našao na udaru javnosti. Kad bi shvatio da neće moći iskontrolirati loptu koja leti prema njemu, Kane bi prebacio fokus na obrambenog igrača koji bi bio u naletu i u punom trku, zauzeo poziciju i, u trenutku kada bi branič skočio za loptom, Kane bi se postavio ispod njega, napravio mu ‘most’ i lansirao ga u zrak. Branič bi obično sletio ravno na leđa. S obje noge u zraku.
U toj opasnoj igri često bi Tottenhamov kapetan i sam završio s laktom u zatiljku ili bi od siline udarca pao na tlo pokrivajući rukama glavu da suparnik slučajno ne bi sletio na njega. Iako je Kaneova namjera bila jasna, riječ je o sivoj zoni u kojoj sudac ne zna što bi dosudio, pa je u većini slučajeva odluka bila prekršaj u Kaneovu korist. Jednom je zgodom čak iskamčio i penal nakon što je u zrak digao pa na kiropraktiku poslao Brightonova Adama Lallanu.
Engleska je zemlja u kojoj se, nešto više nego u ostalima, moral veže uz poštivanje pravila.
Ako je nešto zakonom propisano kao prekršaj, onda je moralno poštivati pravila i ne napraviti taj prekršaj. Međutim, budući da pravila u ovoj situaciji nisu jasno definirana, Kane je testirao svoju slobodu i koristio rupu u propisima kako bi ostvario prednost na terenu. Unatoč tome što je suparničke igrače dovodio u opasnost od ozbiljnih ozljeda i što je dobro znao što radi, Kane se nikad nije zapitao je li to što radi moralno.
Engleski kapetan ne prosvjeduje protiv sustava i hijerarhije, on im svojim radnjama daje legitimitet. On je uzor koji poštuje svoje mjesto u sustavu
Radio je to sve dok istu stvar nije napravio Gabrielu protiv Arsenala, a kritika se digla na noge. Mislio je Kane da će se provući i taj put, ali kad se nešto takvo dogodi u derbiju Sjevernog Londona, onda sve poprima veću dimenziju i sve bude prenaglašeno. Tako je prenaglašen bio — iako mora se reći da je baš nezgodno sletio — Gabrielov krik koji je glasno odjeknuo praznim stadionom onih dana kada se nogomet igrao bez publike. Prenaglašena je bila i reakcija Arsenalovih Twitter-navijača, a onda i televizijske komentatorske bojne.
Priča je uzela zamah pa je stigla i do organizacije koja se bavi savjetovanjem sudaca, a koja je rekla kako Kaneove duele treba adresirati jer bi mladi igrači mogli početi kopirati taj potez. Iako, branit će ga Tottenhamovi navijači, nije učinio ništa ilegalno, javnost je donijela presudu. Kane je bio osuđen, a njegov imidž uzora i kapetana bio je nakratko uzdrman.
Slučaj s vrpcom
Kaneu nije još ni 30 godina, a nedostaju mu tri gola da postane najbolji strijelac engleske reprezentacije svih vremena. Međutim, to nije ono što ga čini kapetanom. Engleskim kapetanom čini ga to što svojim pogledom na svijet predstavlja englesko društvo: izrazito striktno s pravilima, ali također izrazito podložno javnoj osudi. Engleskim kapetanom čini ga što nakon spomenute halabuke više nikad nije napravio ništa slično. Iako se pravilo nije promijenilo, Kane je pod pritiskom javnosti promijenio svoja moralna načela. On si ne može dopustiti biti prljavi igrač. Sve dok predstavlja englesku nogometnu reprezentaciju, Kane mora biti utjelovljenje engleskih vrijednosti.
A taj zadatak nije lak. Jer te vrijednosti znaju biti dosta zamršene.
Engleski kapetan sve je više uključen u pitanja od javnog značaja i mora znati što njegova zemlja predstavlja u odnosu na Rusiju, Ukrajinu, Ameriku, Katar, prava populacije ili prava radnika. Kane u svakom trenutku mora biti spreman dati točan odgovor. Dobro se zna koji je rat moralan, a koji ne, koje svjetsko prvenstvo se podržava, a koje ne podržava. Engleski kapetan pri tome ne može imati mišljenje koje je drukčije od mišljenja sustava. On je perjanica društva. I njegov glasnik. Po izjavama i po ponašanju.
I to nas dovodi do situacije s Kaneovom kapetanskom vrpcom. Engleski nogometni savez, zajedno s još šest drugih nacionalnih nogometnih saveza, prije Svjetskog prvenstva odlučio je da će kapetan nositi traku u duginim bojama s natpisom “One Love” kao promociju raznolikosti i uključivosti. Međutim, nakon opetovanih FIFA-inih prijetnji, savezi su se pod strahom kazne u zadnji čas odlučili da će njihovi kapetani ipak nositi službenu FIFA-inu vrpcu. Tako je bilo i u Kaneovu slučaju na otvaranju protiv Irana.
Nogomet ima veliki potencijal za uključivanjem diskriminiranih skupina u društvo, a Engleska prednjači u pokušajima da iskoristi taj potencijala. Jednakost je ideal kojem trebamo težiti. Međutim, kad znamo da ista ta engleska medijska mašinerija, koja sada promovira uključivost, u zadnje vrijeme sve više poseže za cenzurom i kanceliranjem ljudi čije se mišljenje u sferi politike, pa čak i zdravlja, razlikuje od generičkih vrijednosti engleskog društva, onda na neki način ne iznenađuje otpor koji je među nekim ljudima izazvala kampanja One Love.
Ono što Kanea čini unikatnim je činjenica da u svojoj karijeri nije osvojio nijedan jedini timski trofej. Onih individualnih ima na bacanje. Triput je bio najbolji strijelac Premier lige, jednom najbolji na Svjetskom prvenstvu (u Rusiji 2018.), a u sezoni u kojoj ga je vodio José Mourinho je, osim što je bio najbolji strijelac, upisao i najviše asistencija te osvojio nagradu za najboljeg playmakera lige. Ima još brdo individualnih nagrada.
We go again and we work even harder
U Katar je došao prilično izmučen od polusezone u Engleskoj. Propustio je svega 16 minuta igre, a s 12 golova i ove sezone vuče nesretni Tottenham koji je trenutno na trećem mjestu, osam bodova iza prvog Arsenala. Na samom Mundijalu dosad još nije zabio nijedan gol od engleskih devet; da pritom nije triput asistirao strijelcima — najviše od svih na turniru — već bi pitanja o njegovoj formi bila puno glasnija.
Već mu se u više navrata smučilo od Tottenhama i svima je bilo jasno da želi van. Pretprošlog je ljeta prvi u redu čekao Pep Guardiola s Manchester Cityjem. Međutim, Daniel Levy nije ga pustio. Tottenhamov predsjednik ne troši puno, ali se niti ne odriče svojih junaka olako. Zavirimo li u Levyjevu poslovnu filozofiju, prisjetit ćemo se da onomad nije htio pustiti Luku Modrića u Real Madrid. Ipak, Modrić je krenuo u prosvjed i odbio trenirati pa je na kraju Levy morao posustati i pustiti Modrića. Baš kao što je morao pustiti Garetha Balea idućeg ljeta nakon sličnog scenarija.
Međutim, Harry Kane nije hrvatski kapetan. Nije ni velški kapetan. Kane je engleski kapetan i kao takav nije mogao računati na istu strategiju jer engleski kapetan ne prosvjeduje na takav način. Engleski kapetan ne prosvjeduje protiv sustava i hijerarhije, on im svojim radnjama daje legitimitet. On je uzor koji poštuje svoje mjesto u sustavu i šalje poruku da ne postoji alternativa za težak rad. Kane je spustio glavu i trenirao.
“We go again and we work even harder”, glasi moto Kaneove fondacije. Riječi su to koje mu je otac usadio kada ga je Arsenal kao dijete od osam godina odlučio ne prihvatiti u svoju akademiju. Ubrzo nakon Tottenham ga je uzeo pod svoje, pa je preko raznih posudbi 10 godina poslije zaigrao za prvu momčad. Sada ima fondaciju koja za cilj ima promijeniti pogled na mentalno zdravlje. Težak rad, otpornost i vjera u sebe ideje su na kojima se bazira fondacija; ona surađuje s raznim udrugama koje pružaju telefonska savjetovanja onima kojima su potrebna jer se osjećaju depresivno, suicidalno ili su psihički preopterećeni.
Ljudi valjda nazovu anksiozni od straha u društvu, prijetnji nuklearnim ratom i mukotrpnog rada u kompaniji u kojoj rade poput robota i potpuno zanemaruju zdravlje uma i tijela, a Kaneovi se valjda jave na telefon i vele: “We go again and we work even harder” ili tako nekako.
Takav je mentalitet Kanea doveo tu gdje jest, u to nema rasprave. Međutim, te riječi imaju smisla samo ako su one plod staloženog i zdravog uma. Plod zdravog sustava vrijednosti.
Ako je “We go again and we work even harder” početna postavka, onda će upravo ona biti snažan element u stvaranju anksioznosti i depresije. Ali, na kraju krajeva, engleski je kapetan upravo glasnik društva koje je zasnovano na mukotrpnom radu i koje stvara slučajeve kojima se Kaneova fondacija bavi. Društva koje je zanemarilo našu suštinu i ponudilo nam rješenje naših problema u obliku još težeg rada začinjenog idolopoklonostvom prema kraljevskoj obitelji, nogometašima i drugim celebrityjima.
Kad se uoči utkamice pjeva God Save the King, engleski je kapetan najglasniji.