Evertonov Tintin

Ronald Koeman i njegov klub još uvijek se traže

Zadnja izmjena: 16. kolovoza 2017. Profimedia

Kada je u lipnju prošle godine Ronald Koeman promoviran u novog Evertonova menadžera, bila je to sama po sebi svojevrsna demonstracija promjene prirode kluba u budućnosti.

Klub s Goodison Parka oduvijek se smatra jednim od velikana, ali od nastanka Premier lige zastao je pred vratima iza kojih su se takvi i međusobno družili. U 24 sezone koliko se engleski klubovi natječu po novim marketinškim pravilima, 12 puta je puta bio u gornjem dijelu ljestvice. U 10 od posljednjih 13 sezona bio je među osam najboljih, ali se samo jednom, 2005., uspio kvalificirati za Ligu prvaka – samo da bi u pretkolu ispao od Villareala, a zatim i u Kupu UEFA od bukureštanskog Dinama. Everton je sve do 2014. ostavljao dojam kao da je klub koji igra ligu za sebe – nedovoljno dobar za sami vrh, predobar za ostatak ljestvice.

Nasljedstvom ‘izabranog’ Davida Moyesa očito nije znao rukovati Roberto Martinez. Iako upravo zbog konstantnosti i nije djelovalo tako, Škot je bio taj koji je redovno overachievao; rezultati Evertona bili su daleko ispred njegovih financijskih ulaganja. Martinez to nije znao i nakon početnog uspjeha (bio je peti) momčad je potonula i dvije sezone zaredom završila kao 11. U međuvremenu je na Goodison s Emiratesa stiglo najveće pojačanje ikada; Farhad Moshiri, dugogodišnji partner jednog od Arsenalovih vlasnika, Alishera Usmanova, prodao je svoj udio u londonskom klubu i uložio ga u 49.9 posto vlasništva nad Evertonom.

Moshirijev novac Toffeesima je omogućio da promijene koncepciju i dugoročni plan. Kupovinom balansiranom ulaganjima u mlade Everton će pokušati preći magični prag onih vrata iza kojih se sakrivaju veliki. No, osnovni preduvjet za to je bio trener A kategorije, a to što su ga doveli iz Southamptona – koji je sezonu ranije završio 16 bodova i pet mjesta ispred njih – bila je poruka ostalima. Od sada su stvari drugačije.

Koeman pravi ekipu po svom ukusu, koja će biti u stanju pružiti otpor snažnijima i rotacijom se nositi s velikim brojem utakmica koje će imati. Ako prođe Hajduk

Ali ono po čemu se Everton razlikuje od sličnih instant-rješenja upravo je činjenica da je izabrao Koemana. On još uvijek nije vrhunski, odnosno trener iz te A kategorije – on samo ima potencijal to biti. Osvajač Europskog prvenstva s Nizozemskom 1988. i čovjek koji je legendarnim golom u finalu protiv Sampdorije donio Barceloni kontinentalnu titulu samo do sada nije imao priliku pokazati koliko stvarno zna. Usprkos svemu što je postigao – a postigao je već puno toga – dojam je da se zapravo još uvijek traži.

Vodio sva tri nizozemska velikana

Trenera koji iz očiglednih razloga iz igračkih dana vuče nadimak Tintin oduvijek je pratio peh. Prema nizozemskoj tradiciji, kao jedan od najboljih igrača svoje generacije dobio je priliku da se kao pomoćni trener kali pod izbornikom Guusom Hiddinkom na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. Pomagao je i Louisu Van Gaalu u Barceloni, a onda dobio priliku u Vitesseu. Tada još nije bilo povezanosti s Chelseajem; vlasnik je bio Karel Aalbers, koji je izgradio novi stadion i klub iščupao s dna druge lige. I pod Koemanovom palicom išlo mu je odlično, bio je četvrti i igrao Kup UEFA, ali onda je porezna zakucala na vrata, a Aalbers se povukao zbog optužbi za pranje novca.

Promoviralo ga je to ipak u Ajaxova trenera, gdje je u četiri sezone osvojio dvije titule, ali ondje su ga dočekali drugačiji problemi. Stari poznanik Louis van Gaal bio mu je sportski direktor i – control freak kakav jest – konstantno se pokušavao miješati u Koemanov posao. Dvojac je bio u stalnom i otvorenom sukobu koji je eskalirao 2004., nakon čega je otpušten Van Gaal, ali i Koeman nanizao seriju slabih rezultata. Benfica se činila kao odlična opcija za izlaz, ali ondje se raspao pod pritiskom Porta i navijača; nije osvojio ništa osim Superkupa i otkaz je stigao nakon samo jedne sezone. Trijumf u nizozemskom prvenstvu s PSV-om nakon toga mnogi su zapravo smatrali potvrdom njegovog neznanja – momčad iz Eindhovena je imala 11 bodova prednosti 10 kola prije kraja, a na kraju je trofej osvojila zahvaljujući pobjedi nad Vitesseom (5-1) i doslovno za jedan gol boljom gol razlikom od Ajaxa.

Avantura u Valenciji trajala je jedva šest mjeseci, a momčad – iz čijih je startnih 11 izbacio kapetana Davida Albeldu i Santiaga Cañizaresa – je s četvrtog mjesta i četiri boda zaostatka za Real Madridom gurnuo u borbu za ostanak. Trijumf u kupu nije bio dovoljan i Koeman je opet morao po radnu knjižicu. To što je novi posao pronašao u AZ Alkmaaru bio je dijelom velikog peha – glavni sponzor upravo je bio bankrotirao, a klub se gotovo raspadao, pa je nakon samo sedam mjeseci zaradio novi otkaz. Karijera mu je bila u potpunom knockdownu.

Feyenoord je bio posljednja šansa za njen spas. Momčad iz Rotterdama bila je bez novca i ovisila o vlastitoj školi, a to je Koeman savršeno koristio. Promovirao je mlade igrače, klub izvukao iz financijske krize, a njegovih 5-3-2 preuzeo je čak i Van Gaal te tu formaciju počeo koristiti u reprezentaciji, u koju je pozvao pet Feyenoordovih nogometaša. Poziv koji je uslijedio iz Engleske se ne odbija, sa Southamptonom je pravio odlične rezultate, ali svjestan da s politikom kluba koji svako ljeto prodaje svoje najveće zvijezde neće mnogo postići.

The Best Of the Rest

Zato je prošlog ljeta izabrao Everton.

Martinez mu je ostavio novu verziju svog ranijeg kluba, Wigana, ali to nije bio problem. Moshiri ga je uvjerio da je Everton klub s dugoročnim planom koji se zasniva na kombinaciji kupovine igrača i ulaganja u mlade. Pomoglo je i to što je to klub sa sjajnom navijačkom bazom; tribine su uvijek ispunjene, a u planu je – doduše, nejasnom – i izgradnja potpuno novog stadiona.

Prošle sezone Tintin je radio s onim što je imao; u srpnju 2016. klub je potrošio čitavih 850 tisuća funti. Koeman je prijelaz iskoristio kako bi prije svega ustrojio disciplinu izvan terena, a onda popravio fokus i zalaganje na njemu. Momčad je pod njegovim vodstvom postala taktički zrelija i organiziranija. Nije neobično vidjeti da se prilagođava suparniku i trenutku i mijenja sustav više puta tijekom utakmice. Rezultiralo je to s 14 bodova više nego u Martinezovoj sezoni i plasmanom u Europu.

Ovog je ljeta Koeman na prvi dan prijelaznog roka već potrošio 60,3 milijuna funti na Jordana Pickforda, Davyja Klaassena te Henryja Onyekuru, kojeg je odmah poslao na posudbu. Kasnije su stigli i Michael Keane, Cuco Martina, Sandro Ramirez i Wayne Rooney. Everton – koji je planirano izgubio Romela Lukakua, Gerarda Deulofeua i Toma Cleverleya – nikada u povijesti nije ovoliko trgovao. Koeman pravi ekipu po svom ukusu, koja će biti u stanju pružiti otpor snažnijima i rotacijom se nositi s velikim brojem utakmica koje će imati.

Ako prođe Hajduk.

Ipak, i dalje je činjenica i to da ni ovako pojačani Koemanov Everton i dalje nije dovoljno snažan da bude više nego što je bio lani – The Best Of the Rest. Klub mijenja svoju prirodu, a to ne dolazi preko noći. Everton je ovog ljeta napravio važan, ali tek prvi korak prema budućnosti koju želi. Budućnost koju im slobodnim stilom i otvorenih ruku crta Ronald Koeman.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.