Farmer

Lionel Scaloni neopjevani je heroj argentinskog trijumfa

Zadnja izmjena: 29. prosinca 2022.

Ljepota, na kraju, zaista počiva u borbi. Možda ste već na našim stranicama naletjeli na tu krilaticu — čiji prvi dio glasi “Golovi su precijenjeni” — koju je u djelomično filozofskoj maniri utjecajni engleski nogometni kolumnist i pisac Jonathan Wilson jednom prigodom izrekao u Guardianovu podcastu, a onda od nje složio i marketing za svoj magazin The Blizzard. Sam gol, trijumf je cilj, ali on je posljedica borbe, procesa.

Ta mi je misao ponovno prostrujala kroz glavu kada je Argentina nakon iscrpljujuće i dugotrajne borbe podignula trofej svjetskog prvaka. O toj borbi se već napisalo i analiziralo sve, ili se barem tako čini. Jer heroja argentinske borbe ima puno: od, jasno, Lionela Messija i Ángela Di Maríje, pa do onih koji su iskočili iz drugog, pa i trećeg plana, poput Emiliana Martineza i Alexisa Mac Allistera. Međutim, neobično malo se prostora u retrospektivi posvetilo čovjeku koji je i sam stigao iz drugog plana, a onda sve ove protagoniste argentinske priče poveo u ovu veliku borbu.

Uostalom, ako itko zna o borbi, to je baš Lionel Scaloni.

“Strašno smo patili, ali smo se uvijek uspjeli vraćati natrag”, izjavio je Scaloni nakon finala, još uvijek preplavljen emocijama kojih mu nikada nije nedostajalo. “Naša je sudbina očito da patimo; rođeni smo da patimo, ali mi Argentinci smo takvi”.

Najlakše bi bilo reći da je Scaloni ‘tek’ dao više slobode u igri Messiju i da je taj potez učinio razliku na ovakvom turniru. Napravio je puno više

Logično, posebnu je posvetu dao i Diegu Maradoni (“volio bih da je tu i da uživa u uspjehu; bio bi prvi na terenu s nama”), iako je sam Diego 2018., nakon što je Scaloni promoviran kao privremeno izborničko rješenje, njemu poručio da “ne bi bio sposoban usmjeravati promet, kamoli reprezentaciju”. Istina, skepsa je nakon fijaska na Svjetskom prvenstvu u Rusiji bila ogromna, i da Jorge Sampaoli — Scalonijev mentor, koji mu je tek godinu dana prije turnira u Rusiji dao prvu trenersku, odnosno, analitičarsku gažu u Sevilli — i njegov razvrgnut ugovor nisu Argentince koštali pravo malo bogatstvo, Scaloni vrlo vjerojatno ne bi uopće ni putovao u Katar.

Argentinci u svom bogatom rječniku raznoraznih pojmova iz svakodnevnog života imaju i onaj za čovjeka koji živi naizgled jednostavnim, ali svejedno teškim farmerskim životom: takav čovjek je chacarero. Baš Scaloni je pozadinom chacarero, kao i kolega mu iz stožera, legendarni Walter Samuel, čiji su ga roditelji nekoć kupili i vozili na treninge u zajedničkom im dječačkom klubu, Newell’s Old Boysima. Da nije nogometa, i Scaloni i Samuel bi vjerojatno živjeli takvim farmerskim, pomalo i asketskim, mukotrpnim životom. Doduše, i kada se udaljio s te svoje farme u rodnom Pujatu, Scaloni nije pobjegao od pečata chacarera.

Rad za ljepotu

U Deportivu La Coruñi, u kojem je 2000. bio dio one senzacionalne ekipe koja je osvojila naslov španjolskog prvaka, nosio je nadimak Konj, najvećim dijelom zato jer je radio kao konj, s jedinim zadatkom da kreativnije suigrače oslobodi obrambenih zadaća.

Nekad to nije bilo dovoljno; kad je s vremenom izgubio svoje mjesto u Deportivu, klub ga je poslao na posudbu u West Ham. Ondje je odigrao svega 13 utakmica, ali jedna od njih je bila i finale FA Cupa s Liverpoolom koje će pamtiti po tome što je u prvoj minuti sudačke nadoknade, pri rezultatu 3:2 za West Ham, propustio očistiti jednu loptu koje se domogao Steven Gerrard, a koji je onda zabio za Liverpoolov senzacionalni povratak u utakmicu. Liverpool je na kraju slavio boljim izvođenjem jedanaesteraca, a Scaloni je preuzeo odgovornost za izgubljeni trofej.

Mentalni pritisak prerastao je u psihosomatski poremećaj, ili barem on tako tvrdi. Svoj jedini nastup na Svjetskom prvenstvu u argentinskom dresu imao je 2006. protiv Meksika u osmini finala, iako je s popisa putnika istisnuo Javiera Zanettija. Bol ga je već tu dobrano načela iako mu je bilo tek 28 godina; tu je utakmicu odigrao ’s jednom nogom’.

Borba je, međutim, bila jedino što je bitno, ono što će uvijek ostati bitno.

Radio je za ljepotu, još od 1997. i mlade argentinske reprezentacije, s kojom je osvojio Svjetsko prvenstvo do 21 godine igrajući za majstore nogometne estetike, poput Juana Romána Riquelmea i Pabla Aimara, također sada kolege na argentinskoj klupi.

Na kraju je podnio ogromnu žrtvu; do trenutka kad je 2013. iz Lazija stigao na posudbu u Atalantu, zadnju postaju u svojoj karijeri na kojoj se susreo i s Markom Livajom, taj razoreni mišić je već otkazao svaku funkciju. Štoviše, konačno ga je razvalio penjući se u vlak putu za Bergamo, kamo je iz Rima išao vlakom na potpis ugovora. Svejedno je dva dana četiri dana kasnije zaigrao protiv Palerma, stisnutih zubiju. Farmer nema luksuz preležati dan, jer će farma to platiti životom; tako je rezonirao i Scaloni.

Njegova su odricanja bila podloga za ovo što se dogodilo na stadionu Lusail i nevjerojatni podvig koji je potpisao. Nije djelovalo kao da je pretjerano zainteresiran za trenersku karijeru, iako tvrdi da je po umirovljenju mogao 24 sata dnevno gledati nogomet. Potrebnu praksu u procesu stjecanja trenerske licence odradio je u španjolskom šestoligašu CF Son Caliu na Mallorci, gdje živi po igračkom umirovljenju. “Igračka karijera ne daje ti pravo da automatski budeš trener”, izjavio je. “Ali ti puno pomogne da se nosiš s pojedinim trenucima u svlačionici, da shvatiš što se događa”.

Od privremenog rješenja do rekorda

Situacije s kojima se morao nositi stigle su jako brzo. U Rusiji je, prema izvještajima nakon argentinskog fijaska, sam Messi ustao u svlačionici i pred svima jasno spočitao Sampaoliju manjak komunikacije u trenucima kad stvari pođu po zlu za Argentinu. Zamjerao mu je i postavke igre, i to ne samo svoju rigidno definiranu poziciju, već i onu momčadsku — a ako vam Messi to napravi pred svima, znate da povratka iz te priče, neovisno o rezultatu, neće biti.

Scaloni je to promatrao tada kao tek jedan od pomoćnika i znao je da, ukaže li se prigoda, nema prostora ponoviti istu pogrešku. S Messijem je, uostalom, i zaigrao na SP-2006.; tad mu je bio nadređeni, što bi trebao biti i sada, ali Scaloni nikada nije stvari gledao baš na taj način. Poanta nije u pojedincima, nego u kolektivu.

Zato bi bilo najlakše reći da je Scaloni ‘tek’, za razliku od svog prethodnika, dao više slobode u igri Messiju, znajući kako je to igrati s takvim genijalcima. I da je taj potez onaj koji je na kraju učinio razliku na ovakvom turniru, gdje su margine za pogrešku male i gdje je bitno imati jedan takav izvanserijski napadački ventil da vam riješi susret.

Scaloni je napravio puno više od samo tog detalja, dokazavši da je upio i naučio puno više od samo progovaranja najvećim zvijezdama i povlađujući im kako bi se osjećali što opuštenije. Prekarna pozicija po dolasku ga nije priječila da stvori preduvjete za razvoj specifičnog stila, ali onog koji će se po potrebi znati prilagoditi suparnicima, kao što se on prilagođavao još kao igrač.

Prvo je 2018. trebao biti tu na samo dvije utakmice, kao privremeno rješenje. Pa su dvije utakmice postale šest, a onda je šest utakmica preraslo u prvu Copu Américu, gdje je osvojio treće mjesto, a onda i drugu, lani, na kojoj je Messi konačno podigao svoj trofej s Argentinom. Da bi onda rekordni niz od 36 utakmica bez poraza samo nakratko prekinula tek Saudijska Arabija.

Neugodni poraz na startu turnira postao je samo još jedan testament argentinskoj ‘sudbini’, odnosno patnji, kako je Scaloni opisao taj put. Putem je posebno impozantno bilo vidjeti da je, unatoč priči o ‘režanju’, o živcima i adrenalinu ove ekipe, imao poštovanja prema svojim suparnicima. Malo ih je možda tu i ‘čitao’, kao što je čitao i Hrvatsku i način na koji se Zlatko Dalić hrani samopouzdanjem kroz tuđi ‘manjak respekta’, pa je uoči polufinala na sva usta hvalio Hrvatsku.

Neće sada Scaloni zamjeriti to što ga se donekle poguralo u drugi plan, iako je očekivano i kandidat za titulu svjetskog trenera godine. Chacarero poput njega ne očekuje da ga se hvali i čestita mu na činjenici da je odradio svoj posao; njegov je uspjeh u tome što je organizirao svoje stado i dao mu najbolje moguće uvjete. Chacarero ljepotu vidi na svoj način, ali ionako je bit u samoj borbi.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.