Fener: Igrajte malo obranu

Nije dobro, Obradovićevo lice je poput ljute papričice. Može li pokrenuti svoje zvijezde?

Zadnja izmjena: 25. studenoga 2019.

Good guys, you are good guys. In your eyes you are good guys.

Premda na prvu možda zvuči kao stih iz neke balade Petera Gabriela, ove je verse sročio Željko Obradović. Oni su bili samo uvod u orkan koji je uslijedio na Fenerbahçeovoj minuti odmora – Žoc je na gostovanju kod CSKA brutalno izvrijeđao svoje igrače, a najveću su porciju dobili Luigi Datome i Melih Mahmutoğlu. Na ovakve trenerske ispade već sam se bio osvrnuo, ali pogledajmo što su uzroci Obradovićeve nagle erupcije, nakon što se dugo vremena ponašao relativno smireno.

Glavni razlog je što Fener igra nevjerojatno loše. Možete li vjerovati da je jedna od najskupocjenijih europskih momčadi poslije devet euroligaških kola bila zakovana za dno ljestvice? Prema francuskom L’Équipeu Fener je ove sezone potrošio 30 milijuna eura na plaće igrača, što ga svrstava na šesto mjesto iza Barcelone (41 milijun), CSKA (40,7), Real Madrida (40), Himkija (33,3) i Milana (31). Treba istaknuti i to da se Fener, uz Barcelonu, smatrao najboljim trgovcem u ljetnom prijelaznom roku. Doduše, u NBA su otišli Marko Gudurić i Nicolo Melli, ali na njihove pozicije dovedeni su bolji igrači: Nando de Colo i Derrick Williams, velike euroligaške zvijezde. Uz njih su još pristigli Leo Westermann i Vladimir Štimac, što je trebalo osigurati širinu kadra.

Dakle, na papiru je momčad trebala biti bolja od lanjske, koja je bio prilično moćan stroj dok je nisu pokosile ozljede u najgorem trenutku sezone. Što je onda pošlo po zlu?

I najveće momčadi može zadesiti kriza, kraća ili duža, ali ovo što se događa s Fenerom mnogo je više od krize

Za početak je potrebno podsjetiti na koji način Obradović gradi svoje momčadi — bilo u Feneru, bilo ranije u Panathinaikosu, Žoc je u prijelaznom roku redovito izbjegavao dovesti neku zvijezdu pa mu u ruke dati ključeve momčadi. Ne, onaj koji rješava stvari trebao je biti starosjedilac, netko u koga je već stekao povjerenje. Čak i ako bi ostao bez svog najboljeg igrača, što se nerijetko događalo, praksa je bila da tu ulogu preuzme netko tko je dotad uz njega stasavao i bio temeljito dresiran da jednog dana postane čovjek odluke.

Od takve su tradicije Obradović i Fener bili primorani dići ruke — odljev igrača prema NBA-u naprosto je postao preobilat i prebrz: dva Bogdanovića, Nemanja Bjelica, Bradley Wannamaker, Ekpe Udoh, Gudurić i Melli u razmaku od svega nekoliko sezona, a neki su otišli prerano. Tome dodajte da su preostali vrhunski egzekutori (prije svih Bobby Dixon i Datome) zašli u veteranske godine.

Uspavane primadone

Neizbježna posljedica tih migracija manifestirala se kroz opasni manjak suhog talenta u odnosu na najveće konkurente, zbog čega je uprava angažirala dvojicu kapitalaca kojima je Obradović dao loptu u ruke. S pravom, treba reći — De Colo i Williams uistinu odskaču napadačkim talentom od ostatka ekipe, što su zorno demonstrirali u par briljantno odigranih utakmica.

Stvari svejedno nisu štimale — ne usprkos tome, nego upravo zbog toga.

Naime, ni De Colo ni Williams nisu baš pohvatali čuveni Žocov sustav u obrani, što nije ništa čudno jer svakom od pridošlica trebalo je dosta vremena da se uštima u vrlo složeni mehanizam. Međutim, nikad dosad nije došao netko sa strane i kaskao u obrani, a s druge strane odmah trošio uvjerljivo najviše lopti, kao što je privilegij njih dvojice. Zbog toga je došlo do tihe pobune ostatka momčadi.

Ovakva nagla promjena klupske filozofije razbila je jedinstvo inače skladne momčadi. Datome i društvo novonastalu su situaciju protumačili kao nepravdu, stoga je njihov obrambeni intenzitet sve više i više opadao, dok je istovremeno Željkov bijes bujao i bujao, sve do strahovite erupcije u Moskvi, prve utakmice nakon De Coloove lakše ozljede.

Možda imate dojam da je to bio mudar potez, prijeko potrebna grmljavina koja će probuditi uspavane primadone, ali zapravo je bio čin destrukcije koji je dodatno pogoršao ionako kritičnu situaciju. Predočite si to ovako — djevojka se danima nešto duri na vas, a neće vam otvoreno reći zašto. Vi to odlučite ignorirati u nadi da će se s vremenom stvari vratiti na staro, ali zapravo postaju sve gore. U jednom vam trenutku konačno prekipi, izgubite kontrolu i u afektu je brutalno izvrijeđate. Što mislite da će se potom dogoditi? Hoće li se djevojka posuti pepelom i pasti vam u zagrljaj? Kako da ne… Ako tko poznaje takvu, neka mi ostavi njen broj u komentaru.

Euroligaške zvjezdice su kao nadurene djevojke.

S njima treba postupati u rukavicama, inače će se još više zatvoriti u sebe i bojkotirati svaki pokušaj zatopljenja odnosa. To smo vidjeli kolo kasnije u Barceloni — Fenerovi su igrači izašli na teren potpuno rezignirani, kao da su proglasili štrajk. Cory Higgins i društvo radili su im što su htjeli, otišlo je to i blizu 30 razlike. Obradović je promijenio pristup: ispočetka je na minutama odmora ignorirao očigledno i držao se samo taktike, ali onda ipak nije izdržao pa je sarkastično zamolio igrače da odigraju malo obranu. Svoje razočaranje pokazao je i uvrštavanjem dvojice tinejdžera u petorku (Tarik Biberović i Ekrem Sancaklı) u dobrom dijelu utakmice.

Zakopana ratna sjekira?

I najveće momčadi može zadesiti kriza, kraća ili duža, ali ovo što se događa s Fenerom mnogo je više od krize. Obradovićeve trupe uvijek su bile na glasu kao uporni čopor zvijeri — i kada se čini da nisu u formi, da ih baš ništa ne ide od ruke, svejedno će se grebati i čupati za svaki posjed (najbolji primjer povratak s -20 na poluvremenu u velikom finalu s CSKA-om 2016.). Ova momčad je sve suprotno od toga, ona će bez pardona pustiti da je CSKA i Barcelona išamaraju, pred svojim će navijačima olako prosuti +7 u posljednjoj minuti protiv Žalgirisa… Očigledno je da postoje veliki problemi u komunikaciji i trebaju se riješiti dok ne bude prekasno.

Fenerbahçe je već u ozbiljnom zaostatku za osmim mjestom, ali sezona je još mlada, a i slijedi lakši raspored nego u prvih 10 kola. Pobjeda na gostovanju kod ASVEL-a, kada je vječni pozitivac Štimac uletio iz drugog plana i poveo momčad, dala je naznake da se krvna slika ekipe možda počinje mijenjati. Bilo je to daleko od negdašnjeg moćnog izgleda, ali obrana je bila i više nego pristojna, što znači da je ipak zakopana ratna sjekira između Žoca i većine igrača. Ostaje za vidjeti hoće li isti problemi izbiti na površinu kada se vrati De Colo i opet preuzme konce igre, što Datomeu i ostalim dobrim dečkima žestoko udara na ego.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.