Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Flo-Jo: Zašto je najbrža žena svih vremena zauvijek ostala pod sjenom sumnje

Brutalna dominacija ili nikad otkrivena prevara?

Svi znaju da je Usain Bolt najbrži muškarac svih vremena, ali znate li koja žena drži tu titulu? Riječ je o Florence Griffith Joyner, američkoj sprinterici od čije će se smrti u rujnu navršiti 20 godina. Flo-Jo se natjecala u 1980-ima i umrla s 38, u svom krevetu. Ona je jedna od najkontroverznijih ličnosti u povijesti sporta – njeni rekordi možda nikada neće biti oboreni, ali sumnja u njihovu vjerodostojnost vječno će visjeti u zraku.

Florence je bila jedno od 11 djece obitelji iz Wattsa, zloglasne četvrti Los Angelesa. Počela je trčati sa sedam godina života, a vježbala je ganjajući zečeve na izletima u parkove prirode, kamo ih je otac vodio. Od sve braće i sestara, jedino je ona uspjela uhvatiti jednog zeca. Tako je dobila nadimak Jackrabbit.

Uskoro je krenula u srednju školu i, kako to obično bude u ovakvim pričama, porušila gomilu rekorda i tako skrenula veliku pažnju na sebe. Potom je pristupila Sveučilištu California State u Northridgeu te ušla u atletsku momčad Boba Kerseeja. Već u prvoj godini osvojili su nacionalno prvenstvo, ali potom Florence odustaje od studija jer se zaposlila kao blagajnica da pomogne uzdržavanju brojne obitelji.

Međutim, Kersee prelazi na prestižni UCLA i pronalazi financijsku pomoć za svoju bivšu miljenicu, stoga se Flo Jo vraća studiranju i atletici. Nedugo zatim sudjeluje u američkim kvalifikacijama za Olimpijske igre u Moskvi i trpi razočaranja – bila je posljednja u finalu na 100 metara i četvrta, tj. prva ispod crte na 200 m. Kasnije se pokazalo da su kvalifikacije bile besmislene jer je američka vlada odlučila bojkotirati te Igre.

Tri godine kasnije Florence je stekla diplomu iz psihologije i počela pripreme za Igre u rodnom gradu. U tom vremenu stavila je u prvi plan utrke na 200 metara – osvojila je četvrto mjesto na prvom atletskom svjetskom prvenstvu u Helsinkiju, a potom izborila nastup na olimpijskoj stazi. Praćena glasnom podrškom domaće publike dotrčala je do srebrne medalje. Nakon Igara pronašla je posao u banci i trčala tek sporadično, dok se 1987. nije odlučila u potpunosti posvetiti atletici. Pojavila se u javnosti četiri mjeseca prije Svjetskog prvenstva, osjetno teža nego ranije – teža ne u smislu da se zapustila i udebljala, već je ojačala, dobila mnogo mišićne mase. Svejedno, do zlata na 200 metara opet nije mogla pored Silke Gladisch, sprinterice iz Istočne Njemačke.

Uragan u leđa

Tada je došla 1988. Flo je navršila 28 godina i postalo je jasno da su Igre u Seoulu njena posljednja prilika da se popne na Olimp. U međuvremenu se udala za Ala Joynera, olimpijskog pobjednika u troskoku iz Los Angelesa. On je preuzeo ulogu prvog trenera i radio s Florence, posebice na fizičkoj spremi: “Kupili smo spravu za noge od 150 dolara i vježbala je na njoj svaku noć. Prosječno je trenirala 12 sati dnevno”, otkrio je jednom.

Kada je došlo vrijeme za američke kvalifikacije u Indianapolisu, Flo-Jo je plijenila pažnjom čim je izašla na stazu. Preobrazila se iz zgodne studentice u izrazito mišićavu ženu. Nije bilo samo do tijela, neobično joj se promijenilo i lice, a glas postao dublji. Ove muškobanjaste osobine Flo je stavila u kontrast nošenjem nakita, dugih crvenih noktiju, raspuštene kose i više slojeva šminke nego što Billie Joe Armstrong nosi u spotovima Green Daya.

U Indianapolisu je tih dana bilo iznimno vjetrovito, stoga IAAF nije mogao priznati većinu ostvarenih rezultata. Tako je Carl Lewis rezultatom 9:78 popravio vlastiti rekord za 15 stotinki, ali uz uragan u leđa od 5,2 m/s. Na red je došla kvalifikacijska utrka žena na sto metara, a vremenski uvjeti se nisu promijenili.  Tada se dogodilo ovo:

Flo Jo je šokirala tribine razbivši konkurentice rezultatom 10:49, odnosno popravljanjem svjetskog rekorda za 27 stotinki, a osobno se nadmašivši za gotovo pola sekunde. Svi su pogledali prema mjeraču vjetra, kad ono, šok – na semaforu je stajalo da vjetar uopće nije puhao. Bilo je očigledno da je riječ o grešci (slučajnoj?) jer je desetak metara dalje na troskokaškoj stazi mjerač pokazivao super-snažni vjetar od 4,47 m/s. Komentator je ostao osupnut: “Nitko ne može trčati ovako brzo!”. Flo je mogla, a IAAF je priznao rezultat. Odmah su krenule glasne priče o korištenju dopinga. Ako nije ona, u ovom je slučaju izgledalo kao da je barem vjetar bio na steroidima.

Međutim, Florence je uskoro pokazala da i bez uragana u leđa može do senzacionalnih rezultata. U finalnoj je utrci je uz vjetar u granicama dopuštenog (1,2 m/s) otrčala 10:61, što je i danas drugo najbolje vrijeme u povijesti. Na 200 metara također je promarširala do prvog mjesta, ali s nešto manje impresivnim i zbog vjetra nepriznatim rezultatom. Sve je bilo spremno za najveću pozornicu, Igre u Seulu.

Povijest u Koreji

A na njima je Florence ispisala povijest.

Već je u polufinalu na 200 metara popravila svjetski rekord za 15 stotinki, a potom u finalu granice pomakla za još 22 stotinke – njenih 21:34 jedan je od svjetskih rekorda za koje se drži da su nedodirljivi. Konkurenciju je pomela i na stotci (10:54 uz nedopušteni vjetar), a zlatni komplet iz Koreje upotpunila  je trijumfom američke štafete na 4×100 metara i još je svemu pridodala i srebro štafete na 4×400 m. Osebujna Flo-Jo oduševila je i preko noći postala miljenica nacije.

Ali ne zadugo.

U isto je vrijeme u muškoj konkurenciji oduševljavao kanadski sprinter Ben Johnson. On je spustio vlastiti svjetski rekord na stotci na 9:79, ali slavlje je potrajalo samo tri dana. Tada je Park Jong-sei, šef dopinške kontrole, otkrio u uzorku njegova urina stanozolol, opasni anabolički steroid. Johnson je smjesta diskvalificiran. Kasnije je u istrazi priznao da je koristio steroide i ranije, duže vrijeme, stoga su mu pobrisani i prijašnji rezultati. Johnson je bio tek najzvučnije ime od mnoštva dopinških prijestupnika u Koreji, zato se nadvila velika sjena sumnje i nad Griffith-Joyner.

Ona je sve optužbe odbacivala s osmijehom i tvrdila da se radi o ljubomori, ali nakon što je početkom sljedeće godine iznenada objavila da odlazi u mirovinu, govorkanja su se samo pojačala. Olimpijski odbor stao je na njenu stranu, tvrdeći da je bila podvrgnuta intenzivnom testiranju tijekom čitavih Igara i svaki put izašla čista. Međutim, nakon ujedinjenja Njemačke otvoreni su tajni spisi bivše istočnonjemačke vlade i otkriveno je sustavno dopingiranje njenih sportaša pod nadzorom tajne policije. Istočnonjemački atletičari dominirali su u atletici dva desetljeća, a gotovo nitko od njih nikada nije pao na službenom doping testu. Kao ni Flo-Jo.

Kako je vrijeme išlo, Florence je imala sve više zdravstvenih problema. Doživjela je niz misterioznih napadaja, od kojih najsnažniji 1996., zbog kojeg je završila privremeno u bolnici. Werner Franke, profesor molekularne biologije koji je sudjelovao u otkrivanju istočnonjemačke doping-afere, izjavio je da je taj napadaj karakteristični simptom uporabe anaboličkih steroida.

Dvije godine kasnije dogodila se tragedija u domu Joynerovih. Tog kobnog jutra Al se spremao odvesti kćer u školu i krenuo probuditi ženu, ali uzalud. Florence je prestala disati.

Nitko joj se nije ni primaknuo

Brzo je stigla policija, a nakon prvotnih pregleda uzrok smrti nije bio jasan. Službena izjava policijskog liječnika bila je da je Florence umrla prirodnom smrću. Nakon toga je prvotnu tugu u javnosti zamijenila zlurada pakost – kako je sijala, tako je žela. Gotovo da nije bilo čovjeka koji nije vjerovao da je uporaba tko zna kakvih sredstava iz sofisticiranih laboratorija odvela Flo preko grandioznih uspjeha do tragične smrti.

Međutim, nakon mjesec dana došli su rezultati temeljite obdukcije. Florence Griffith Joyner ugušila se prilikom epileptičkog napadaja. Steroidi prvenstveno vrše štetan utjecaj na kardiovaskularni sustav te mogu prouzročiti srčani i moždani udar, ali ne uzrokuju epileptičke napadaje.

“Moja žena je bila na konačnom doping-testu. I rezultat je ponovo isti, ona je potpuno čista. Zato vas molim, preklinjem, pustite moju obitelj da tuguje i Flo da počiva u miru!” rekao je Al u suzama na kratkoj presici povodom obdukcije.

Takav rasplet ponovo je promijenio pogled javnosti, ali sumnja nikada neće u potpunosti nestati. Neke teorije kažu da je Griffith Joyner pala na testiranju u Seulu, ali je pod snažnim američkim lobijem IAAF pristao zataškati slučaj ako se Flo pristane umiroviti nakon Igara. Američki sprinter Darrell Robinson tvrdio je da ju je opskrbljivao hormonom rasta, a ona ga zbog te izjave nije tužila. No, ona je imala takav stav da se ne zamara raznim pričama. Nitko sa sigurnošću ne može tvrditi kako Florence uistinu nije bila iskra svjetla u tim mračnim vremenima, prvakinja koja je spartanskim vježbanjem uspjela pomaknuti granice ženskog tijela.

Ipak, najsumnjiviji je njezin ogromni napredak u vrlo kratkom periodu, i to u prilično kasnoj dobi za sportaša. Bila je tek jedna od odličnih atletičarki, a onda odjednom prešla u kategoriju samu za sebe. Isto tako je nevjerojatno kako u posljednjih 30 godina nitko nije uspio ni primirisati njenim rekordima – najbliže je došla Marion Jones, osuđena doping-prijestupnica koja je zbog toga završila i u zatvoru na pola godine. Ako je sve zaista bila velika farsa, Flo-Jo neće imati priliku olakšati savjest i priznati sve pred svijetom kao što je to učinio Lance Armstrong.

Jedno je sigurno: Florence Griffith Joyner je ili najdominantnija atletičarka svih vremena ili najveća varalica koju nisu uhvatili. Prava istina nikada se neće doznati, a na vama je izbor u što ćete vjerovati.

Ne propusti top članke