Koji mi k…. ovo uopće treba, mota mu se po glavi, dok se sebi svojstveno, nadmeno prešetava po terenu, kao da je kakva kvartovska manga. Čekaj, stvarno ćeš dopustiti da te ovaj redikul posrami?, ipak sada progovara savjest. Daj, Fabio, skockaj se…

Otprilike pola sata kasnije Fognini vodi 4-3. Kako to već zna biti kad igra protiv takvih dripaca, uspijeva se nekako posložiti; prestaje zanovijetati i umišljati da su se svi živi urotili protiv njega te, jednostavno rečeno, počinje igrati. Dapače, još je tamo kod 1-3 linijski sudac krivo pozvao out, ali Fabio je samo nešto sitno promrmljao. Tri gema kasnije, kod 4-3, isti linijski sudac zove prijestup, a nakon drugog servisa Fognini gubi poen; možda ga stvarno ima na piku? Sad već baca reket, opet nešto mrmlja, ali nastavlja igrati i spašava prve dvije od triju vezanih break lopti. Tada mu, taj isti linijski sudac, sad već besramno govno kojeg bi valjalo malo provozati u gepeku, ponovno zove foot fault; Fognini potom gubi poen, gubi i gem i obraća se linijskom sucu.

“Kao da Fabio prestane postojati na terenu i odjednom se pojavi tip koji je potpuno izvan kontrole. Neprijatelj kojeg nosim u sebi”

“I mean, uh, first of all and the first thing that we clear is that…”, počinje 15 minuta kasnije na press konferenciji, na svojem katastrofalnom engleskom; gospodin ‘Meni-se-to-ne-može-dogoditi’ upravo je prvi put u karijeri diskvalificiran. U redu, nije u bijesu slučajno napucao linijskog suca ili sutkinju, ali ih je po tko zna koji put verbalno zlostavljao.

“Stvarno sam tužan i iznenađen zbog onoga što mi se danas dogodilo”, nastavlja dok mu se nazire blagi, pomalo vragolasti osmijeh, kao da je i sam svjestan da nitko živ neće vjerovati onome što ima za reći. “Naravno, svi znaju koliko znam biti temperamentan na terenu… Da sam ponekad znao raditi loše stvari… Ali znate, Danas sam gubio 6-0, 3-0 i skoro uopće nisam pričao… Stoga, bio sam stvarno iznenađen samim sobom, što sam pokušavao ostati u meču, boriti se do kraja…”, rekao je pa drobio još koju minutu prije nego što je konačno shvatio što želi reći: “I paid for something that I didn’t do”.

Kad mu pukne film

E sad, znate za onog jednog frenda koji je toliko puta pijan napravio neko sranje? Pa onda odjednom dođe sa spikom da ovaj put stvarno nije on… Sjećam se jedne pomalo i benigne scene; ne znam ni gdje je to bilo, ni protiv koga, ni je li bio kažnjen, ali vjerojatno je bilo prije nego što ga je ukrotila njegova supruga Flavia Pennetta. Uglavnom, lik čeka smash bogu iza nogu; ispod tribine i iza linijske sutkinje, zapravo nezainteresirano čeka da završi poen, kad odjednom počinje simulirati da guzi tu sutkinju. Ne znamo je li je uspio šarmirati i odvesti na večeru, ali Fabio je u pravilu puno gori prema službenim osobama.

Na Mastersu u Madridu 2014. uspio je ući u sukob s poslovično ljubaznim i nasmijanim Mohamedom Layanijem, čovjekom inače punim empatije za likove poput Fogninija; Layani ostaje ubilježen kao jedini sudac u povijesti svemira koji je za vrijeme meča savjetovao igrače, u ovom slučaju Kyrgiosa i Bernarda Tomića. U Madridu je sporna bila jedna loptica, kad je Fabiju puknuo film.

“Vjeruj mi, ako izgubim ovaj meč, u velikom si problemu”, počeo se prijetiti, pa, nakon što je izgubio meč, izigravati kvartovskog mangu. “Ajde, dođi, želim te vidjeti sad”, govorio je dok je odlazio s terena, iako nije jasno što bi se točno dogodilo i da mu je došao. “Ajde, dođi, nemoj se bojati. Nemoj se bojati…”

Fabio je i, usput budi rečeno, čovjek koji voli pokazivati srednjaka publici; ovaj od kojega nažalost ne možemo napraviti GIF — ali ga svakako pogledajte od 40. sekunde — uistinu je maštovit, kreativan, pa za nas rekreativce i poučan.

Svojevrsnu kulminaciju doživio je na US Openu 2017., kad je izbačen s turnira — tek nakon meča — te kažnjen s rekordnih 96,000 dolara (kasnije srezano), a mikrofoni pored terena pokupili su kako na talijanskom mrmlja: “Kurvo, napuši se kurca”, što se odnosilo na glavnu sutkinju…

Svoj bijes i frustraciju Fabio često usmjerava i prema supanicima, zbog čega baš i nije omiljen u svlačionici, a neki ga pojedinci zasigurno smatraju šupčinom, među njima vjerojatno i Andy Murray, pa možda i Filip Krajinović kojega je jednom nazvao “ciganskim govnom”; često se to manifestira baš tako da na materinjem jeziku omalovažava suparnika ili pak gestama daje do znanja da ga nisu dostojni. Posljednji takav incident dogodio se ove godine na Australian Openu, kad je zapravo još za vrijeme meča omalovažavao svog sunarodnjaka Salvatorea Carusa, a što će samo kulminirati po koncu meča koji je Fognini uzeo u petom setu.

https://www.youtube.com/watch?v=7dHnpo31eiQ

“Ni ne znam zašto mi se određene stvari događaju”, otvorio se jednom. “Flavia mi kaže da ni ona ne razumije: ponekad kao da Fabio prestane postojati na terenu i odjednom se pojavi tip koji je potpuno izvan kontrole. Neprijatelj kojeg nosim u sebi i kojeg katkad ne mogu zauzdati.” Mnogi će reći da je Fognini jedan od onih igrača koji upravo zbog svojih demona nisu ostvarili potencijal, ali to je pomalo izlizana teza; istina je takva da je mogao puno gore proći, baš kao što su mnogi takvi puno gore prolazili i prolazit će.

Osam velikih preokreta

Doduše, veći dio svoje karijere stvarno je išao linijom manjeg otpora. Zanimljivo je primijetiti da je sedam od devet naslova osvojio na turnirima koji se igraju ‘izvan’ sezone, inače i svih sedam na zemlji. Jedan dio njih osvojio je na južnoameričkoj turneji u veljači i ožujku, a drugi dio u onom kratkom zemljanom bloku nakon Wimbledona; dakle, dok se većina top igrača ili odmara, ili se na hardu priprema za Indian Wells i Miami, odnosno sjevernoameričku turneju u kolovozu, Fognini je ganjao titule i renking igrajući te slabije turnire na kojima uglavnom nastupaju zemljaši.

Postoji, međutim, jedan statistički podatak koji otkriva i njegovo drugo lice. Lice koje kaže da mu je stalo, pa i da stvarno baš i nije poput Kyrgiosa ili Benoîta Pairea, iako nije da nemaju još nekih dodirnih točaka.

“Ponekad sam lijen, što mi nije pomoglo”, opet se jednom otvorio. “Da nisam lijen, sigurno bih postigao više. Ali ponekad bih jednostavno radije ležao na kauču nego se pripremao za turnir.” Pa ipak, dok bi Kyrgios i Paire, recimo sad, zasigurno uživali u čarima noćnog života u Umagu, Fognini zapravo nikad nije bio taj tip; kako nam kažu oni koji ga malo bolje poznaju, Fabio u Umagu najviše uživa u ribičiji, a navodno je izvan terena stvarno divna osoba…

Ovo je, primjećujete, Rafael Nadal. Slomljeni Rafael Nadal. Nadal koji je upravo izgubio meč nakon što je vodio 2-0 u setovima. To mu se do tog trenutka, do te rujanske večeri 2015., nikad nije dogodilo na Grand Slamu; 151 put vodio je 2-0 i, hvalabogu, 151 put je dobio. Čovjek koji ga je pobijedio, pretpostavljate, zove se Fabio Fognini. Fabio Fognini koji ne mrmlja i ne gunđa, koji ne umišlja da su se svi urotili protiv njega. A mogao je te večeri nekoliko puta eksplodirati.

Naravno, osim činjenice da je gubio 2-0 u setovima, imao je i 4-3 u petom, 40-0 na svojem servisu, a onda odigrao gem od 11 minuta koji će na koncu izgubiti. I što se na kraju dogodi? Lik udari pet monstruoznih winnera zaredom; odigra ih kao da je to najlakša stvar na svijetu, kao na egzibiciji. Jest, da, 2015. je najlošija Rafina sezona, ali pobogu — pričamo o čovjeku koji nikad nije ispustio 2-0, a mnogi će zaboraviti da je tada i osmi igrač svijeta. Uostalom, preokrenuti 2-0 nije lako ni protiv običnog dripca, a kamoli protiv Rafe. Fogniniju je to inače uspjelo osam puta u karijeri — isto koliko i, pazite sad, Marinu Čiliću (?!) — što će reći da su od aktivnih igrača više puta to činili samo Roger Federer (devet puta) i Murray (10 puta).

Te usporedbe imaju neke svoje mane, ali to sad nije bitno; nije bitno ni to što nije uvijek Rafa bio s druge strane mreže, već se radi o tome da osam preokreta ipak nešto govori o vama i vašem mentalitetu. Govori o tipu koji će nakon svega 45 minuta igre možda gubiti 6-0, 3-0 od Bernabea kako se već dripac zove, ali i o tipu kojemu je ipak stalo i nešto mu je ipak sveto. Jer da nije tako, ne bi Fabio nikad uzeo onaj Masters u Monte Carlu, niti bi dva mjeseca kasnije postao deveti igrač svijeta, ujedno i najstariji igrač koji je prvi put u karijeri dosegao top 10.

I možda je za neke Don Fabio, možda je za neke obični demon, a možda je i on sam to najbolje sročio: “Sviđa li vam se to ili ne, svi smo mi pomalo Fabio Fognini.”