Trenutak je bio neobično i neočekivano emotivan.
Bila je 33. minuta utakmice Manchester Uniteda i Southamptona, rezultat 0-0, kad je sudac Anthony Taylor dodijelio žuti karton Casemiru zbog starta na Carlosu Alcarazu. Međutim, pozvan je da na monitoru pogleda situaciju i nakon toga je promijenio odluku, pokazavši Brazilcu izravni crveni. Svi su odmah izvukli podatak da Casemiro nikad do ove sezone nije zaradio izravno isključenje, a da ih sad već ima dva u ovoj, što je prvi put od sezone 2013./14. i Nemanje Vidića da je nekih Unitedov igrač dobio dva izravna crvena kartona.
Casemira mnogi ljudi površno percipiraju kao nekakvog grubijana i alfa mužjaka — vjerojatno s obzirom na njegovu ulogu na terenu, možda i vanjštinu koja može djelovati ‘prijeteće’. Neki će reći i to da je u Real Madridu, pogotovo u utakmicama La Lige, imao i drugačije suđenje od onog uobičajenog u Engleskoj; u tome ima istine, ali iza čvrste i grube ‘fasade’ je emotivan lik. Lik na kojem su izrazito teško djetinjstvo, kao i karijerni put pun podcjenjivanja i stereotipizacije ostavili dubokog traga.
Ta je pozadina, čini se, nekontrolirano provalila iz njega i Casemiro se slomio, briznuvši u plač na terenu. Podršku su mu pružili suigrači, prvi od njih sunarodnjak Antony, ali bio je neutješan. I možda nije sasvim primjereno prenositi i komentirati na ovakav način nečiju intimu, ali je važno podsjetiti se da su vrhunski nogometaši samo ljudi od krvi i mesa. Ma koliko nam se moglo učiniti da su samo basnoslovno plaćene figure na terenu koje su tu da bi nas zabavile.
