Crta između uspjeha i neuspjeha, radosti i žalosti, heroja i tragičara u nogometu zna biti jako, jako tanka. Ali malokad baš toliko tanka kao sinoć u utakmici između Hrvatske i Belgije.
Centimetar lijevo i onaj udarac koji je pogodio unutrašnju stranu stative gola Dominika Livakovića i Romelu Lukaku bi bio belgijski heroj, a Vatrene zavio u crno. Onda se ne bi pričalo o tome što je sve uspio promašiti, koliko je (ne)spreman bio i koliko ga je hrvatska obrana uspjela zaustaviti; ne bi svima na usnama bio kraj belgijske ‘zlatne’ generacije i odlazak Roberta Martíneza nego bi se Crveni vragovi već pripremali za ogled osmine finala protiv Japana, a Hrvati bi se pakirali za put kući.
Isto tako, do toga možda ne bi ni došlo da je drugi gospodin s ove fotografije bio centimetar niže na terenu — ili da su, kako to Zlatko Dalić voli reći, linije zaleđa bile povučene malo drugačije. Centimetar amo, centimetar tamo i sudbina čitavih generacija nacionalnog nogometa prolazi ili pada.
Lukaku je navukao dres preko lica da kamere ne vide njegove suze. Kasnije ga je na belgijskoj klupi tješio Thierry Henry dok su njegovi suigrači u bijesu i šoku tumarali terenom, a Hrvati slavili.
Žao nam je Lukakua, velikog nogometaša. Teško je bilo vidjeti takvu grdosiju toliko utučenu i ne naslađujemo se zbog njegova neuspjeha — samo što je, naravno, njegova tuga ujedno i hrvatska radost, pa ne možemo žaliti zbog konačnog ishoda. Odlučio je centimetar, možda samo jedan.
