Što je vjernim navijačima potegnuti 1.600 kilometara kako bi pratili svoj klub na prvoj europskoj utakmici nakon 20 godina? OK, za put od Berlina do Helsinkija trebalo im je vjerojatno manje od dva sata avionom, ali atmosfera koju su ondje napravili posramila je i mnoge domaće ultrase čije su ekipe jučer igrale diljem kontinenta.
Tek dvaput u doba bivše Istočne Njemačke je 1. FC Union Berlin imao izlete u europska natjecanja, i to samo u neglamurozni Intertoto kup. Dogodilo se to jednom i nakon ujedinjenja, i to nakon što je 2001. klub izborio promociju u 2. Bundesligu, a iste sezone dospio u finale kupa sa Schalkeom i tako izborio sudjelovanje u Kupu UEFA. Koliko davno je to bilo možda je najbolje ilustrirati podatkom da je to bila ona sezona u kojoj je Varteks izbacio Aston Villu, a Union je prošao finsku Haku da bi u sljedećem kolu ispao od bugarskog Litexa.
Ovaj put, kao sedmoplasirana ekipa prošlosezonske Bundeslige, igra u playoffu za Konferencijsku ligu. Suparnik je, baš kao i dva desetljeća ranije, iz Finske: Kuopion Palloseura (skraćeno KuPS) morao je proći tri pretkola (armenski Noah, ukrajinska Vorskla i kazahstanska Astana) da bi stigao ovamo, a na svom malom matičnom stadionu nema uvjete za Europu pa mora igrati u prijestolnici. Onamo je stiglo i oko 350 gostujućih ultrasa koji su frenetično navijali tijekom čitavog susreta i vodili Eisern Union do lake pobjede — završilo je 0-4.
I možda to nije ništa posebno. Možda smo u Telesportu samo posebno slabi na ovaj klub i činjenicu da je nakon 20 godina opet u Europi, ali nedostajale su nam ovakve scene, toliko uobičajene u vremenu prije pandemije, epidemioloških mjera i socijalnog distanciranja…
