Ako ćemo iskreno, nije nam do navijačkih ludosti, prerušavanja, body painta, naočala s crveno-bijelim (ili bilo kojim drugim) kvadratićima, izvještaja sa šetnice na Souq Waqifu i općenito te klobučarske subkulture.
Ovaj je Mundijal po mnogočemu kao nijedan drugi i navijači, kakvi god bili, na njemu nisu ni u drugom, pa možda ni u trećem planu. Recimo, dok u krugu stadiona ne mogu kupiti i popiti pivo, u VIP ložama se istovremeno besplatno toče sve vrsta alkohola — pa je onda priča o parodiranju i naslikavanju u nacionalnim bojama pomalo i promašena.
Samo što, gledajte… Some things cannot be unseen.
Teško je nama Europljanima razumjeti Japance. Ako je namjena ovoga bila da se zbune i zastraše suparnički igrači, pa onda njihovi iz beznadne pozicije u kojoj su u prvom poluvremenu bili temeljito razbijeni čudesno okrenu stvari u svoju korist, onda svaka čast, uspjelo je. Ako je nešto drugo u pitanju… Evo, ne znamo, pomozite nam.
Vidimo se opet, Japanci. U noćnim morama.
