That’s all folks.
Paris Saint-Germain odigrao je svoju posljednju utakmicu sezone i ansambl superzvijezda sad odlazi na ljetni odmor. Utakmicu koja nije ponudila lijepe buduće uspomene: na svojoj promociji kao francuskog prvaka PSG je ispustio vodstvo od 2-0 i izgubio 2-3 od Clermont Foota, jednog od najmanjih klubova Ligue 1 čiji je godišnji proračun 20 ili 30 puta manji od njegova. I još je gostima VAR poništio jedan gol, a promašili su i penal.
Kompletirana je tako sezona koja je, realno, za zaborav: prvenstvo je momčad završila sa samo jednim bodom više od drugoplasiranog Lensa, u kupu je ispala od Marseillea, a u Ligi prvaka od Bayerna — i jedno i drugo još u osmini finala.
U toj usiljeno slavljeničkoj atmosferi kamera se često fokusirala na Lionela Messija. Izviždan na samom početku kad je spiker na stadionu pročitao njegovo ime, Argentinac je odigrao individualno solidnu utakmicu, iako nije ni zabio ni asistirao. Ono po čemu će on — a onda i ostatak svijeta — ipak pamtiti ovaj susret je to što je baš taj Clermont bio njegov posljednji nastup za PSG; možda i posljednji njegov u europskom klupskom nogometu.
Najbolji nogometaš svih vremena u Parizu je uvijek bio samo jedan od izvođača u letećem cirkusu Nassera Al-Khelaifija, simbol dekadencije i ekscesa suvremenog nogometa. Bila je to forma bez pravog sadržaja, Messi bez Messija. Na rezultatskom planu pritom nije PSG-u donio ništa što već prije nije imao i njegov se boravak ondje sveo na to da — eto, doveli smo Messija. Jer možemo.
Sad je, eto, i tome kraj. Otplesan je posljednji tango u Parizu.