Da, Čehe obično doživljavamo kao simpatične tipove koji možda nisu među najboljima, ali uživaju u igri i nemaju nekakav ‘sudbinski’ element u svojim nastupima — ono da im donose ili pobjedu ili propast, kao kod neke druge njihove slavenske braće. Lucidni brko Antonín Panenka, pomalo smušeni genijalac Karel Poborský, Mali Mozart Tomáš Rosický… To su Česi kakve obično zamišljamo.
Ovi su, međutim, nešto drugačiji.
Patrika Schicka ni razbijeni nos iz kojeg vire komadići krvave maramice nije spriječio da pokuša izgledati opako i opasno — vid’ me, vid’ me, kako sam kul, stavit ću si ovo na Instač — u proslavi svog trećeg gola na prvenstvu, njegovi suigrači Vladimír Darida i Jakub Jankto obojica su širom zinuli kao da namjeravaju progutati loptu.
Što bi rekli u nekim krajevima naše domovine — de, dobro je, dečki.
Netko bi možda rekao da Jankto pritom pomalo i trola Dejana Lovrena, pokazujući mu kako se pri poskoku drže ruke i laktovi u stavu svijeće, ali to sad već možda i umišljamo…
