Sinoć je Julian Nagelsmann, barem je takav bio dojam, igrače s klupe uveo kako bi stavili točku na “i” te završili priču — jer dok god je bilo 1-0, postala je mogućnost da kakav zalutali metak iz gostujućeg tabora unese nervozu, pa možda na neko individualno ludilo dovede i do preokreta. No, to je značilo i da PSG mora riskirati više nego ranije, pa su opcije s klupe redom bile one koje bi u tranziciji mogle zadati smrtonosni ugriz suparniku.
Već sama njihova imena govore o Bayernovoj strašnoj moći: Leroy Sané, Sadio Mané, João Cancelo i Serge Gnabry. Poker asova koje Transfermarkt zajedno procjenjuje na 265 milijuna eura. Prva su dvojica odigrala akciju za gol koji je poništen zbog zaleđa, a druga dvojica za onaj pobjednički.
Pritom je pojavnošću, energijom i realizacijom posebno upao u oko Gnabry. Pletenica raspuštenih u afro čupu, onako sabijen i niskog težišta, izgledao je kao da ga je trener ubacio na teren izravno iz 1970-ih, podsjetivši na klupsku i tada kontrakulturnu ikonu Paula Breitnera.
Projurio je taj guzati, čupavi stvor upražnjenim prostorom poput tasmanskog vraga, uzeo Cancelovu loptu i, kao da je to najlakša stvar na svijetu, matirao Gianluigija Donnarummu, a ponajbolji golman na svijetu ovdje je izgledao kao pijanac kojeg je malo ‘zaljuljalo’, pa se bezuspješno pokušava dići.
Tasmanski vrag, kažu, može trčati brzinom od 13 kilometara na sat, a među sisavcima ima najjači ugriz u odnosu na veličinu tijela.
