Kad je Uche Eke bio tek balavi trogodišnjak, prijatelj ga je izazvao da pokuša izvesti salto unatrag skačući s kauča u dnevnoj sobi njegove obitelji. I jest pokušao. I završilo je tako da je pao na glavu. Pa je pokušao opet. Pa je opet pao na glavu. Sva sreća da je u tom trenutku došla i mama Tara, spriječivši da ga da nastavi, jer u suprotnom Uche danas možda ne bi bio olimpijac s diplomom iz računarstva na vrlo prestižnom University of Michigan, što jest.
Od 1952., otkako se Nigerija natječe na Olimpijskim igrama, nikad dosad nije imala predstavnika u gimnastici — Eke je prvi. Inače je rođen i odrastao u SAD-u, ali redovito boravi u zemlji iz koje je doselio njegov otac i žarko je želio nastupati pod njenom zastavom. Najveći uspjeh mu je zlato na konju hvataljkama na Afričkim igrama u Maroku prije dvije godine, kad je osvojio i broncu na ručama te u ukupnom poretku. Gimnastiku trenira… pa, od onog prvog pokušaja izvođenja salta unatrag, što će reći 20-ak godina.
“Moj cilj je osvojiti medalju za Nigeriju. Ako se uspijem plasirati u finale, sve je moguće”, najavljivao je.
Nije uspio, ali nije ni pao na glavu nego je dostojno predstavio svoju zemlju, usto privukavši pozornost neobičnim i domoljubnim izgledom.
