Pred Božić 1909., mladićima u industrijskom Ruhru dozlogrdila je stalna kontrola lokalnog katoličkog klera; odlučili su se odmetnuti od crkvenog udruženja pod kojim su djelovali i osnovati vlastiti nogometni klub. Kad su se 19. prosinca okupili u pivnici Zum Wildschütz, za to je saznao kapelan Hubert Dewald i pokušao ih u tome spriječiti. Mahnito je lupao na vrata pivnice i dovikivao parole o vječnom ognju u paklu, ali vrata su ostala zaključana, a oni su ignorirali njegove prijetnje. Uzeli su si ime po latinskom nazivu za Prusku — ali ne iz domoljublja, nego zato što se tako zvalo lokalno pivo koje je te noći teklo u neograničenim količinama.
“Čini se da neki klubovi žive svoj vlastiti život”, piše Uli Hesse u knjizi Building the Yellow Wall: The Incredible Rise and Cult Appeal of Borussia Dortmund. “Posjeduju identitet — da izbjegnemo ezoterični termin ‘kolektivna duša’ — koji se nikad zapravo ne mijenja, bez obzira koga njegovi članovi izaberu da ga vodi ili tko su uopće ti članovi.”
I tako, 114 godina kasnije na isti datum Borussijini su se navijači okupili na svom Westfalenu da bi na utakmici protiv Mainza, istog onog protiv kojeg su u posljednjem kolu prošlosezonske Bundeslige prosuli naslov, proslavili rođendan svog kluba.
“Leuchte auf, mein Stern, Borussia”, pisalo je na poruci koju su podigli. Sjaj i dalje, moja zvijezdo.
Možda to i nije najvažnije, ali nažalost po njih Mainz ni ovaj put nije bio raspoložen za darivanje, pa je kao rođendanski poklon u Dortmundu ostao samo mršavi bod.
