Nakon prilično teškog i promašenog smasha spotaknuo se i pao na tlo betonca kao stvorenog za raskomadati još jedan reket. Naravno, nije postojala šansa da proguta ono što je, da oprostite, ionako većinom sam zasrao. Nije oklijevao niti sekunde. I baš poput kakvog alkoholičara koji je upravo recidivirao te okusio taj prvi gutljaj, nije bilo šanse da čašicu ne ispije do kraja. A liječio se navodno otprilike četiri tjedna — iako, kažem, moguće je da je od očiju javnosti na kakvom treningu ili terenu bez kamera skrivao svoje demone.
“Zadnjih sam nekoliko godina imao punu podršku ljudi oko sebe”, započela je svoju ispovijed osjetljiva duša u liku Benoîta Pairea, otprilike ta četiri tjedna prije nego što će krajem srpnja ove godine, u meču s Marcosom Baghdatisom, razlupati porciju reketa, arogantno ih dobacivati sakupljačima loptica, u svojem stilu istankirati suparnikovu meč loptu te naposljetku ironično poslati poljupce onima koji su se takvo što usudili izviždati.
https://www.youtube.com/watch?v=OfwPtHTOips
I mora da je nakon još jedne predstave bio dobar osjećaj sjesti u svlačionicu, pogledati se u ogledalo i zaključiti kako mu je, ako ništa drugo, ta ‘zuzica’ i dalje postojana.
“Ti ljudi su mi puno pomogli, pomogli su mi da shvatim neke stvari”, nastavio se ispovijedati i zahvaljivati rodbini, djevojkama, prijateljima, trenerima — a tko zna, možda i svećenicima ili kakvoj vjerskoj sekti. “Naravno, bilo bi mi draže da sam to prije shvatio”, potom je rekao, a nama bi bilo draže kad bi nam objasnio što je to točno shvatio… Bilo kako bilo, tada si je šapnuo: “ajde, Benoît, prestani više”; prestani više uzurpirati sve uokolo i naokolo terena, nešto što je, kako sam priznaje, radio do prije tri-četiri godine.
“K vragu, kako su bili u pravu…”, zaključio je.
Darežljivi server
To što ovaj ušminkani Francuzić baš i nije svjestan stvarnosti koja ga okružuje nije ništa novo. Prije će biti tri ili četiri mjeseca — a ne tri ili četiri godine uoči te tvoje ispovijedi — otkako si osramotio sebe, tu svoju voljenu vojsku ljudi, zajebavao prehlađenog glavnog suca te proklinjao limitiranog suparnika, neobjašnjive vremenske prilike i tako to.
Kome su bitni njegovi kojekakvi tweeneri, njegov podmukli drop shot, njegov volej s ekstra puno backspina? Kome je to bitno, čovječe, ako ne možeš vezati tri pobjede?
Naravno, postoji i prilično vjerodostojni dokaz za to. Da skratimo, jer ovo se 12-minutno blago od uratka svakako isplati pogledati, Paire je sav taj debilni performans u režiji razmaženog klinca zaključio vlastitim specijalitetom, i to u dvostrukom aranžmanu: duplom pogreškom.
Bile su to ‘samo’ dvije od 297 dvostrukih pogrešaka koliko ih je počinio u ovoj sezoni, što će reći da je od njega ‘uspješniji’ samo mladi kanadski pastuh Denis Shapovalov. Bilo bi to točno 5,5 duplih po meču, čime Francuz zauzima ove sezone treće mjesto svjetske rang ljestvice i ono što nije naodmet spomenuti — uspio je oboriti vlastiti rekord u ovim dvjema kategorijama. Nećemo pogriješti ako kažemo da su te duple pogreške posljedica više faktora — od toga što ovaj 196 centimetara visoki maneken ne može podići svoj postotak prvog servisa, vjerojatno i dekoncentracije zbog prisutnosti raznih djevojaka na njegovim mečevima, pa do toga što mu ruka nerijetko zadrhti kad ne bi trebala, pa taj drugi servis leti na sve strane i ne može mu pomoći niti oko sokolovo. A jednom je prilikom izjavio i kako mu je trening mrzak, pa, eto, možda je i u tome kvaka.
U svakom slučaju, Paire je ove godine na brojci od 51 posto ubačenih prvih servisa, ilitiga 157. na svijetu u toj kategoriji. A na tom svojem nestabilnom drugom servisu osvaja tek 44 posto poena, odnosno 148. je na svijetu. Uslijed toga, suparnici ga po meču brejknu 3,39 puta, tj. vrlo je darežljiv, šesti najdarežlljiviji server svijeta.
Trenutno je u 2018. Paire na omjeru od 27 pobjeda i 28 poraza, zauzima 53. mjesto na ljestvici te, iako je neki dan izjavio kako mu se više baš i ne da trenirati i igrati, otišao je odraditi posljednji turnir, challenger koji tradicionalno igra u Mouilleronu le Captifu.
I pitam se, kome su bitne njegove igračke kvalitete ili prednosti? Kome su bitni njegovi kojekakvi tweeneri, njegov podmukli drop shot, njegov volej s ekstra puno backspina ili njegov raznovrsni i nerijetko razorni dvoručni bekend? Kome je to bitno, čovječe, ako ne možeš vezati tri pobjede?
Da se još malo pozabavimo brojkama, jer one fino ocrtavaju zašto ovaj 29-godišnjak danas nije, a niti će ikada biti drugi igrač na svijetu, a to su mu L’Equipeovi uglednici predviđali prije pet godina — Francuz je ove sezone na samo dva od 27 turnira vezao tri pobjede, od čega je to jednom bilo na Mastersu u Šangaju, gdje se kroz kvalifikacije probio do drugog kola. Od tih 27 turnira 22 puta ispadao je u prvom ili drugom kolu.
Instagramuša koja mrzi Wimbledon
“Treba mi odmor”, zavapio je prije nekoliko dana nakon ispadanja na Mastersu u Parizu, svježe pofarban u hit boju, ljubičastu. “Želim i partijati nekoliko dana, moram iskoristiti činjenicu da sam samac”, povjerio nam se pa onda u svojem stilu, kontradiktorno, naglašavao kako bi mu bilo jako drago i bitno kada bi bio izabran u francusku reprezentaciju za finale Davis Cupa protiv Hrvatske. Pa, opet, ako bi kojim slučajem Paire zaigrao protiv Marina Čilića ili Borne Ćorića, ne bi mi baš bilo drago…
Ipak, ono što bi ovu osjetljivu dušu trebalo najviše boljeti jest činjenica da nikada neće niti prismrdjeti razini jednog lorda Ernestsa Gulbisa. Nikada se neće približiti toj top 10 razini koju je Letonac makar neko vrijeme održavao. Nikada neće osvojiti šest turnira iz 250 serije, već će to biti sadašnjih jedan ili, ajde, dva. Hoće li mu na ponos biti to što se mizerna dva puta dokoturao do četvrtog kola Grand Slama?
No, dobro, nitko mu ne može oduzeti to što su ga njegovi kolege 2015. izabrali za Povratnika godine, kad je u odnosu na prethodnu sezonu načetu ozljedama popravio svoj renking za 100-injak mjesta, te početkom 2016. s 18. mjestom dosegao svoj career-high. Naravno, nije to dugo potrajalo i vratio se Benoît u prosječnost i plutanje oko 40., 50. mjesta. I, ajde, kada bi barem imao tu duhovitu crtu poput Gulbisa, kada bi svojim izjavama nešto češće zabavljao tu vojsku ljudi oko sebe. Umjesto toga, Paire će se radije ponašati poput kakve instagramuše ili će izjaviti kako mrzi Wimbledon, sveto mjesto tenisa.
Jednom je prilikom Francuz izjavio kako od ljudskih osobina najviše cijeni iskrenost. Pa, jebiga, onda, Benoît — ne znam više što da ti kažem osim onoga što si ti tijekom svojih mečeva govorio jadnom Mitchellu Kruegeru ili pak čovjeku koji je za tebe dr. sc. tenisa, velikom Tommyju Haasu: frajeru, očajan si.
