Zvuk paljenja reflektora pucao je u ušima, jedan za drugim, sve glasniji. Instinktivno je zatvorio oči, zaštitio ih rukama, svijetlo je za trenutak bilo prejako, još jedan reflektor, pa još jedan, osjetio je toplinu na licu. Učinilo mu se da u glavi čuje zvuk lopte koja grebe po mreži, huk navijača, komentatora kako u ekstazi izgovara njegovo ime — Niclas Füllkrug, meine Damen und Herren, Niclas Füllkrug — dok tonovi Eye of the Tiger postaju sve glasniji. Nasmijao se, ponosno pokazao rupu u zubima, kao nekakav ratni ožiljak, uspomenu na sve što je prošao da bi bio tu, na vrhu, gdje o njemu pričaju kao o bundesligaškoj senzaciji i čovjeku koji bi mogao zakrpati rupe s napadačima na Svjetskom prvenstvu.
Nicklas Füllkrug zatvorio je oči i spustio glavu.
Reflektori su se pogasili, ili su naprosto bili okrenuti onamo gdje je bila stvarna akcija, a on je tupo gledao u daljinu, na teren na kojem su neki drugi igrali nogomet. Bio je listopad 2021., Werder je tek započeo svoju drugoligašku avanturu, a on je u sedam uzastopnih utakmica ostao ili na klupi ili na tribinama, dobivajući minute na kapaljku. Nije skrivao nezadovoljstvo, javno je tražio više minuta, ali nije bilo malo onih koji su mu govorili da je gotov, da je njegova bajka završena.
Jer lako se zaboravi da je Füllkrug još četiri godine ranije živio svoj nogometni san i da je ona scena s početka zapravo istinita, samo potpuno zaboravljena. I tada je to bio uspon kakav je malo tko očekivao.
Za Füllkruga su golovi bili vremenski stroj, vratili su ga onamo gdje je bio prije svih proklizavanja i svih ozljeda i svih operacija
Nekoć jedan od najtalentiranijih mladih njemačkih napadača do reprezentativnih se selekcija probijao trpanjem suparnika u Werderovim omladinskim kategorijama — gdje je imao onu situaciju kad se sudario sa suigračem čiji je zub ostao zabijen u njegovo čelo — a bundesligaški je debi dobio već u siječnju 2012., malo prije svog 19. rođendana. Međutim, uspon je naglo usporio, naglo postao kompliciraniji; bio je posuđen Greuther Fürthu, onda se okušao i u Nürnbergu, da bi se u srpnju 2016. preselio u rodni Hannover i ondje pokušao oživjeti karijeru.
Izboren je povratak u Bundesligu, Füllkrug se vratio na veliku scenu, ali tu je bajka tek počinjala. U prvih 12 utakmica zabio je tek dva gola, ali onda eksplodirao. “Starinska devetka”, kako su mediji tepali njegovu stilu igre, jer dominirao je u zraku i bio konstantna prijetnja u suparničkom kaznenom prostoru, počela je podsjećati na najranije dane: sedam golova u sedam utakmica, od čega i hat trick u preokretu protiv Mainza, i priča se brzo zakotrljala. Najednom je Füllkrug postao interesantan svima, najednom se njegovo ime počelo spominjati u kontekstu najboljih njemačkih napadača. Netko je upitao Jogija Löwa može li Nicklas u Rusiju, izbornik je odvratio pitanjem “zašto ne?”, i izgledalo je da je Füllkrug na vrhuncu karijere.
Kraj i novi početak
Kad se ta sezona završila, nije ga, naravno, bilo na popisu za SP, ali Füllkrug je zabio ukupno 14 golova, Hannover 96 je bez problema ostao u društvu najboljih, a samo su Robert Lewandowski i Nils Petersen postgli više golova od njega. No, tu se priča još jednom vratilia u surovu nogometnu realnost. Dva gola u prvih pet kola bio je sasvim solidan učinak, ali onda je došla prva, manja ozljeda koljena, da bi u prosincu dobio mnogo goru dijagnozu: ozljeda meniskusa. I to treća gotovo identična u karijeri, jedna od onih koja završava nogometne snove. Koja je trebala završiti i Nicklasov san.
No, još jednom se Lücke (praznina, rupa) — kako ga zovu zbog te rupe u njegovim prednjim zubima — vratio onamo gdje je sve i započelo, na Weserstadion.
Opet dva gola u četiri utakmice, sasvim solidan početak i — ponovno ozljeda. Štoviše, u dvije sezone u Bundesligi, koje su se završile katastrofom, Werderovim ispadanjem u Cvajtu, Füllkrug je stigao odigrati tek 19 od 68 utakmica i nikome više nije bilo nikakvo čudo kad je s klupe gledao svoj klub kako se muči u drugom rangu natjecanja; previše je bilo onih koji su vjerovali da je to njegov kraj.
Ali nogomet je čudna rabota, nikad ne znaš kada će se reflektori ponovno upaliti, kada će njihova vrelina opet grijati tvoje lice, kada će se pred tobom pojaviti dugme za reset. U studenom 2021. Ole Werner je zamijenio Markusa Anfanga na klupi Werdera; do kraja te godine Füllkrug je već utrpao četiri komada. A to je bio samo početak. Na putu povratka u Bundesligu Füllkrug je zabio još 14 golova u 16 utakmica igranih u 2022.; njegov san ponovno je postao java, on je opet bio prvi napadač i prvi strijelac novog bundesligaša.
Ali nije stalo na tome.
Klasična devetka, starinska devetka, devetka kakvu Njemačka nije imala već dugo; naslovi su bili gotovo isti i gotovo bez izuzetka pozitivni. Pomalo neobični sustav koji Werner favorizira u Werderu, s dvojicom prilično sličnih visokih napadača — uz Füllkruga igra Marvin Ducksch — njemu savršeno odgovara. Prije svega zbog činjenice da je tako dominantan u šesnaestercu, odakle i dolazi daleko najveći broj njegovih pokušaja, te gdje može iskoristiti svoju dominaciju u zraku. On je jedan od onih napadača koji savršeno osjete prostor i napadaju ga, ali je u isto vrijeme izuzetno koristan u izgradnji napada, pa se spušta bliže centru igrališta i razigrava suigrače.
Hvatanje zaleta
Savršena sezona — dosad je zabio 14 golova u prvenstvu i dodao četiri asistencije — svoj je vrhunac dobila već odavno, tamo prije nego što je Hansi Flick sastavio popis za Katar. Za Füllkruga su golovi bili vremenski stroj, vratili su ga onamo gdje je bio prije svih proklizavanja i svih ozljeda i svih operacija; u priču o jednom od najboljih njemačkih napadača današnjice. Ali ovaj put to nije bio samo san, nije bio samo trenutak sreće; ovaj put je poziv došao, a Füllkrug je postao najstariji debitant za Njemačku u posljednjih 20 godina. I Mundijal je možda bio loša priča za Nijemce generalno, ali je za Nicklasa stigao kao potvrda da i s 30 on zaista jest to što su svi mislili da može biti i što je on oduvijek vjerovao da jest.
No, kako to obično i biva, letvica je dignuta na višu razinu, a Füllkrug sada djeluje kao da hvata zalet.
Werder će danas na gostovanje kod Augsburga; eventualni trijumf dodatno bi ga učvrstio u sredini, možda i pogurao u borbu za Europu, koja se ipak čini predalekom i nedostižnom. A to za najboljeg strijelca Bundeslige ne bi trebalo biti tako, pogotovo ne u sezoni koja nakon dugo vremena nudi neizvjesnost i borbu za vrh s kojeg bi netko — možda Dortmund, možda Union, možda RB Leipzig, o tome sanja i Freiburg, mogao skinuti Bayern.
Füllkrugu ugovor s Werderom istječe za dvije i pol godine, ali kad danas kad zatvori oči kao 30-godišnji njemački reprezentativac i najbolji strijelac Bundeslige, sebe vidi ondje gdje je oduvijek vjerovao da mu je mjesto: na vrhu, pod blistavim reflektorima, gdje će njegovi golovi donositi titule.
