HEP logo generalni partner Telesporta

Gavran je poletio

Od otpisanog u Dinamu do prvog strijelca lige

Zadnja izmjena: 21. listopada 2020.

Onog trenutka kada je Dani Olmo napravio transfer u Leipzig, postalo je jasno da će netko morati zamijeniti njegov učinak i da će dobiti njegovu ulogu u momčadi. Koliko je god forma Lovre Majera u novoj sezoni impresivna i vrijedna pažnje, bilo je jasno da će Olmove kopačke popuniti on ili Luka Ivanušec. Treće opcije nije bilo, a igrač takvog profila će u dominantnoj momčadi uvijek imati važnu ulogu na travnjaku i zato ovakva dobra forma nije neko veliko iznenađenje.

S Mariom Gavranovićem je drugačija stvar.

U lipnju je Gavranović raskinuo ugovor s Dinamom. U tom trenutku je sezona još trajala, do kraja je bilo još šest kola, a Gavranović je kod Igora Jovićevića dobio 29 minuta u porazu od Lokomotive, klupu protiv Slaven Belupa, a protiv Gorice i Varaždina nije bio niti u zapisniku.

Ukratko, Gavranović je bio u trećem planu i nije izgledalo kao da ima perspektivu u Dinamu. Ispred njega su bili Bruno Petković kao prvi napadač reprezentacije i Sandro Kulenović kojeg je Dinamo doveo iz Poljske za nešto više od milijun i pol eura i koji je bio projekt za budućnost. S obzirom na to da je Euro odgođen za iduće ljeto, bilo je racionalno zadržati Petkovića kako bi mu nastupom na velikom natjecanju narasla cijena, a istovremeno je bilo racionalno davati minutažu Kulenoviću u kojeg se uložilo ozbiljan novac. U takvom rasporedu snaga Gavranović je postao višak s ogromnom plaćom i sasvim racionalno je bilo da ga se Dinamo riješi. Klub mu se zahvalio, dao mu je uokviren dres za uspomenu, dobru otpremninu i džentlmenski ga je pustio da se odmori na kraju sezone kako bi bio spremniji za početak nove avanture.

Gavranović je protiv Gorice imao jedan dribling, pet dobivenih duela i sedam točnih dodavanja. U samoj igri gotovo da i nije bio faktor, ali je čovjek zabio tri gola

Međutim, ispalo je da ga je Dinamo odmarao za samog sebe. Samo mjesec dana nakon što je raskinuo ugovor s Dinamom, Gavranović je potpisao novi ugovor i kao slobodan igrač se vratio u Maksimir. Takav rasplet je izgledao kao financijska malverzacija. Ne bi bio prvi put da se takvo nešto događa — ni općenito u nogometu, a ni u Maksimiru, gdje je čelnik kluba u bijegu od presude za upravo takve ili slične stvari. Kako drugačije objasniti da je netko otpustio igrača sa svim troškovima koji idu uz to, a onda ga nakon mjesec dana vratio natrag i dao mu novi ugovor?

Međutim, i povratak je bio racionalan. Dinamo je odlučio da Kulenović ipak nije taj. Odigrao je 680 minuta u prošlogodišnjem prvenstvu i još 88 ove sezone, a sav napadački učinak mu je stao u jednu asistenciju. Za Dinamova napadača je to bilo premalo i Zoran Mamić ga se odlučio riješiti točno godinu dana nakon što ga je doveo u Zagreb iz Varšave.

Iskoristio Petkovićev pad

U novom dijeljenju karata Dinamo je došao u situaciju u kojoj je hitno trebao drugog napadača. S Komnenom Andrićem nitko nikad nije ozbiljno računao, bio je to jedan od onih ‘filantropskih’ transfera s kojim se Mamići vole hvaliti, Interu je iskrcano milijun eura, a Andrić je u godinu i pol dana za Dinamo nastupio u 16 utakmica, većinom ulazeći s klupe. Gavranović je bio logičan izbor — još uvijek nije našao novog poslodavca, bio je povezan s Dinamom i profesionalno i emocionalno jer ni u Rijeci nije skrivao da je baš Dinamo njegov klub, a oduvijek je znao zabiti gol kada je to bilo važno.

U svom prvom mandatu u Maksimiru postigao je 28 golova u 88 nastupa. Od tih 28 golova, velika većina su bili odlučujući. U čak 15 utakmica njegov gol je ili bio prvi na utakmici ili onaj kojim je Dinamu izravno donosio bodove. Nije napucavao gol razliku u situacijama kada je Dinamo igrao protiv fenjeraša i nije bildao svoju statistiku u završnicama već odlučenih utakmica.

Recimo, Hajduku je zabio dva u Splitu za konačni rezultat kada je razlika na ljestvici nakon 30 kola bila samo pet bodova i kada se Hajduk pobjedom mogao približiti na -2, a onda je mjesec dana kasnije zabio za konačnih 1:0 i osvajanje Kupa u Vinkovcima. Hajduku je u Dinamovu dresu zabio još pretprošle sezone u pobjedi 0:1 na Poljudu, a onda je dao još dva na maksimirskom zatvaranju sezone u pobjedi 3:1. Uostalom, najviše golova u hrvatskom nogometu dao je Osijeku, a u Švicarskoj mu je omiljena žrtva bio Basel, koji je u finalu kupa ispratio s dva gola u mreži za konačnih 0:2.

Točno takvog čovjeka želite imati za drugog napadača — onoga koji će se pojaviti onda kada je gusto i onda kada vam treba gol u situaciju u kojoj ne dominirate igrom. Gavranović je skup, ali je idealan za popuniti ovakvu ulogu, posebno u ovim godinama kada je skupio dovoljno iskustva.

Međutim, Gavranović je naciljao mjesto prvog napadača. Iskoristio je situaciju u kojoj je Petković zapeo u nekoj od svojih amplituda forme, jer je u zadnjih 728 minuta nogometa za Dinamo zabio samo jedan gol, a i taj jedan je bio iz kaznenog udarca. Petković, doduše, nikad nije bio napadač koji puno zabija, njegova snaga su neke druge stvari, tako da je puno veći problem taj što se ponovo našao u situaciji da njegov karakter radi protiv njega. Izbornik Zlatko Dalić ga je kritizirao da je na 20 posto spremnosti, a trener Mamić izjavio kako Petković nije dovoljno fokusiran.

Gavran je iskoristio tu situaciju — i poletio.

Na početku ove sezone je za Dinamo odigrao 365 minuta u HNL-u i zabio sedam golova. Usto je načeo Floru u kvalifikacijama za Europsku ligu, a trpa i u reprezentaciji, gdje je na listopadskom okupljanju u tri utakmice dobio 169 minuta, a to je iskoristio za dva gola Njemačkoj i jedan Hrvatskoj. U ovoj sezoni Gavranović daje gol ili asistenciju za svakih 59 minuta provedenih na terenu.

Prvo ime lige

Dobrim dijelom mu na ruku ide ona pauza koju mu je Dinamo dao ranijim raskidom ugovora. Normalni ciklus priprema između sezona na koji su igrači navikli je šest tjedana, uz barem dva tjedna odmora i psihičke pauze od nogometa. Prekid natjecanja zbog koronavirusa je poremetio normalni ritam, tako da pauze između sezona gotovo da i nije bilo, a pripreme su svedene na 20-ak dana intenzivnog predsezonskog rada na kondiciji. U takvoj situaciji Gavranović je naprosto svježiji od konkurencije i čovjek leti terenom.

Druga stvar koja mu ide na ruku je promjena u igri. Dinamo bez Nikole More nema klasičnog organizatora igre u sredini terena, nema igrača koji dominira posjedom i određuje ritam igre. Arijan Ademi i Kristijan Jakić, pa do jedne razine i Josip Mišić koji je doveden na posudbu iz Sportinga, energični su igrači koji dolaze visoko u završnicu napada bez lopte, oni su svojim profilom box-to-box veznjaci koji traže vertikalna kretanja. U tom kontekstu Petković gubi na važnosti.

Ako Moro nije u igri i ako Dinamo nema centralnog veznog igrača koji mirnim dodavanjem traži prostor između linija, onda Petkovićeve kvalitete u igri leđima i nuđenju veznom redu ne dolaze do izražaja. Naprosto nema takve povezanosti između zadnjeg veznog i napadača; od zone praznog prostora koja se nalazi između suparničkih napadača do vezne linije te zone praznog prostora koji se nalazi između suparničke obrambene linije do zadnjih veznih igrača. Kad Jakić i Ademi idu gore, onda u sredini nema nikoga da dodavanjem spoji te zone.

Gavranović je protiv Gorice imao jedan dribling, pet dobivenih duela i sedam točnih dodavanja. U samoj igri gotovo da i nije bio faktor, ali je čovjek zabio tri gola. Protiv Slaven Belupa je imao 14 dodavanja, četiri duela i nula driblinga, ali je zabio gol lijevom, gol desnom i dodao asistenciju petom za Majera. To najbolje pokazuje koliko je drugačiji igrač od Petkovića — ne sudjeluje toliko u izgradnji napada i ne nudi se u prostoru između linija u koji mu ionako nema tko dati loptu. Njegov stil je napasti dubinu iza leđa stopera i vrebati svoju priliku unutar kaznenog prostora krećući se u sjeni stopera i tražeći egzekuciju, a to je ono što momčadi u ovom trenutku treba više od Petkovićevih duela, dodavanja i kreacije među linijama.

Odgodom utakmice Lokomotive i Osijeka u Gradskom vrtu još jedno kolo HNL-a je ostalo nedovršeno, tako da samo jednom u posljednja četiri HNL vikenda imamo u potpunosti odigrano kolo. Samim time nemamo ni InStatovu Momčad kola jer je uzorak nepotpun, ali ne treba puno statistike ni potpuni uzorak da shvatimo tko je bio prvo ime kola i tko se nameće kao najbolji igrač na početku sezone. S nova tri gola u utakmici protiv drugoplasirane Gorice, Gavran nastavlja svoj let.

Ne propusti top članke