Robert Prosinečki stvari je uvijek morao raditi na teži način. Nekada je to birao sam, puno češće su taj put za njega birali drugi. No, u nogometu je nekada to i najbolji način, najbolji put. Obrazovni šamar, sjedenje na klupi, promašena šansa ili izgubljena utakmica. Bez svega toga nema ni pobjeda.
Njegov Azerbajdžan u petak je u Belfastu – gdje će narednog tjedna u prijateljskoj utakmici, gostovati i Hrvatska – dobio upravo to. Hladan tuš, otriježnjenje nakon sjajnog starta kvalifikacija i otvorenog maštanja o plasmanu na Svjetsko prvenstvo u Rusiji. Pogled na semafor, na kojem nakon devedeset minuta stajalo četiri za Sjevernu Irsku i nula za Azere, nosio je samo jedan zaključak – Prosinečki je pregažen.
Međutim, u nogometu stvari nisu nikada samo crne i bijele.
Već smo ranije pisali o načinu na koji funkcionira Michael O’Neill, izbornik Sjeverne Irske. Za njega je ovo bila jedna od dvije ključne utakmice – iduća u Norveškoj još je važnija, kako bi iz igre izbacio jednog od direktnih konkurenata – i za nju se maksimalno pripremio. Očekivao je da će Prosinečki, što je i u napravio, istrčati sa 4-1-4-1 i pokušati spustiti loptu na zemlju, jer je to jedino logično riješenje koje je Robi imao.
https://twitter.com/Teguh_Sembilan/status/797255570097115136
Naime, Azeri su u prve tri utakmice djelovali izuzetno čvrsto u obrani. Istina, jedna od te tri je bila protiv San Marina, ali ostali su prazne mreže i protiv Norvežana doma, odnosno na gostovanju u Češkoj. Oba su ova suparnika pokušala na isti način probiti Azerbajdžan – imali su posjed, kružili oko protivničke obrane i tražili rupu u njoj. Nešto što je Azerbejdžanu savršeno odgovaralo i zbog čega je nakon tri utakmice Prosinečki bio heroj, a njegova momčad možda i najveće iznenađenje kvalifikacija.
Ubili ih prekidi
U Belfastu je Azere dočekao pravi prolom oblaka od trenutka kada se njihov Boeing 787 Dreamliner spustio u tamošnju zračnu luku. Prosinečki je računao na činjenicu da teren nikako neće odgovarati njegovoj momčadi, pa je Azere doveo u Belfast tri dana prije utakmice – dan prije domaćina! Nije pomoglo; nisu mogli trenirati na zamišljenim terenima ni u zamišljeno vrijeme, sve je bilo potopljeno, pa su pola sata putovali do prvog slobodnog stadiona.
Some Northern Ireland fans were forced to navigate huge puddles as they left Windsor Park after tonight's emphatic 4-0 win over Azerbaijan pic.twitter.com/AEXcibf6OY
— Stephen Gamble (@stephengambleNL) November 11, 2016
Natopljen teren i činjenica da su gostima bolna točka prekidi – prosječna visina zadnje četvorke je ispod 180 cm – bili su dar s neba pragmatičnom O’Neillu. U vrh napada postavio je Laffertya i Magennisa i opteretio gostujuću zadnju liniju dugim loptama. Azeri su bili ravnopravni u polju, imali 50 posto posjeda i nekoliko dobrih prilika, čak i veći broj udaraca prema vratima, no ništa od toga im nije moglo donijeti prevagu.
Ono što jest donijelo prevagu su, naravno, prekidi. Domaći su prva tri gola postigli nakon tri prekida, iskoristivši dominaciju u zraku. Četvrti je došao kao posljedica raspada sustava, i nije ni čudo da je Prosinečki nakon utakmice tek ponavljao da ovo nije realan rezultat, iako je Sjeverna Irska bila bolja momčad. Nije mogao biti više u pravu; nije njegov Azerbajdžan bio toliko loš da izgubi ovako drastično, ali je isto tako bio potpuno pročitan i nije imao šansi da iz ove utakmice izađe neporažen.
Kada je odlazio u Baku, baš kao i prije toga u Srbiju i Tursku, Robert Prosinečki je znao da ga čeka izuzetno težak zadatak i da će biti mnogo izgubljenih bitaka. Ova utakmica je ustvari pokazala koliko je težak Robijev posao i iz čega pravi respektabilnu momčad. Utakmica koja se morala izgubiti da se se momčad vrati u realnost i nauči nešto novo.
