Na kraju kalendarske godine volimo se prisjetiti najznačanijih ili najdojmljivijih njenih trenutaka. Nećemo vas gnjaviti nekim ozbiljnim i sistematičnim pregledom – umjesto toga, odabrali smo 12 sportskih događaja za koje mislimo da će i vama i nama ostati u dugom pamćenju i povezali ih s pripadajućim – i, neskromno rečeno, jako dobrim – tekstovima na Telesportu.
Pa prisjetimo se…
Hrvatska je na rukometnom Svjetskom prvenstvu u nadasve dramatičnim okolnostima ostala bez medalje. U završnom komentaru nakon poraza u utakmici za treće mjesto, Mihovil Topić je napisao: “Za hrvatski rukomet medalja je ovdje sasvim irelevantna, jer ni bronca ni srebro ni zlato ne bi popravili problem u koje je zapeo taj sport kod nas”
U najluđoj nogometnoj utakmici godine Barcelona je nadoknadila poraz 4-0 od PSG-a iz prve utakmice i plasirala se u četvrtfinale Lige prvaka. “Barcelona je ustala iz mrtvih i pobijedila”, napisao je Aleksandar Holiga. “Nije bilo lijepo. Sa zombijima nikad nije. Iz povijesti koja će nam biti napisana bit će izostavljeno to da nije bila riječ o tipičnoj sportskoj melodrami, akcijskom spektaklu ili napetom trileru, nego baš o hororu.”
Anthony Joshua nokautirao je Vladimira Klička u boks meču godine, a Goran Pećanac ustvrdio je da je ta njegova pobjeda spasila boks, barem privremeno. “Cijeli je događaj pripremljen kao ceremonija krunidbe; Joshuin nokaut Klička bio je nužnost ukoliko taj sport želi financijski opstati”, pisao je.
Dobrodošli u Zaljev, dom prvaka
Od 21. svibnja 2017. više ništa za Rijeku nije isto. Tog je dana momčad osvojila prvenstvo, prvo u svojoj povijesti. O Rijeci kao gradu, Rijeci kao klubu i promjeni višedesetljetne paradigme pisao je Aleksandar Holiga. “Je li ovo vrhunac lijepe priče s Kvarnera, kojemu će se odsad svi uvijek vraćati, ili može biti početak njenog novog, još ljepšeg poglavlja?” pitao se.
Saša Ibrulj otišao je Wales na finale Lige prvaka i zabilježio svoje dojmove. “Ne, ovo sasvim sigurno nije savršen Real Madrid”, napisao je. “Ali je ispalo tako da su se baš sada, kada Galacticosi izgledaju ranjivo, stvari savršeno poklopile i Madrid je uzeo ono što mu pripada.”
Nepodnošljiva lakoća pobjeđivanja
Golden State Warriors pomeli su konkurenciju i glatko osvojili NBA naslov, a činilo se da je malo tko impresioniran time jer samo su napravili ono što se očekivalo od starta sezone. Hrvoje Frančeski smatrao je da ta nevjerojatna momčad zaslužuje više hvale: “Istina, kroz prve tri serije Dubsi nisu imali težak posao”, naglasio je. “Ali način na koji su razmontirali Cleveland je, jebemu sve, impresivan.”
“Federer je pobijedio konkurenciju, samog sebe i najvećeg od svih protivnika – onaj sat koji ti govori da je tijelo otkazalo”, pisao je Ivan Ivković nakon trijumfa na Wimbledonu. “Učinio je to na način kako nitko nije. Zato je Najveći, i ne samo tenisač…
Hrvati su uzeli svjetsko vaterpolo zlato, a Dubravko Sušec osvrnuo se na turnir, posebice na njegovo finale, posvetom Xavieru Garciji, za kojeg piše da “suigrače tjera odigravanjima u budućnost”; “Xavier Garcia dao je Hrvatskoj inteligentni dizajn i vodio je do zlata”, zaključio je.
Nakon delirija koji je bio Mayweather vs. McGregor, također poznatog i pod egidom “borilački spektakl godine”, Goran Pećanac piše: “Sve oko borbe bilo je pažljivo napisano, koreografirano i odglumljeno da bi se na kraju sama borba otela kontroli i odvila po svojim pravilima…”
Nastup hrvatske reprezentacije na Europskom prvenstvu u košarci završio je ozbiljnim fijaskom, kojim se pozabavio Bernard Jurišić. “Hrvatska košarka se ukiselila u neznanju, neradu i nepotizmu”, napisao je. “Imamo samo praznu priču. I prošlost za koju smo, kao i čitavu naše društvo, lancima vezani.”
U finalu istog turnira susreli su se naši zapadni i istočni susjedi, a čudesna Slovenija zaslužila je svoj povijesni naslov. “Kad je bilo najbitnije, Slovenija je pokazala da nije ništa manje MOMČAD nego Srbija”, napisao je Luka Marin Vuco. “I zato su Junaki podigli trofej na koncu ovog ludog jednogodišnjeg putovanja.”
O nogometnoj smo reprezentaciji pisali puno i često, prateći njene uspone, padove i često sulude mijene kroz improvizaciju koja je uvijek bila jedini zajednički nazivnik. Na kraju kvalifikacija, pa onda i nakon prve utakmice doigravanja za plasman na Svjetsko prvenstvo, Mihovil Topić osvrnuo se na sve što je Hrvatska sve ove godine mogla biti, a nije. “Utakmica protiv Grčke je pokazala da ova momčad nema limite, osim onih koje su joj nametnuli loši gospodari.”
