Možda ste na njih već i naletjeli; sredinom prošlog studenog sudjelovale su u utakmici engleske lige u kojoj je zabilježen rekordni posjet kad je njihovu gostujuću pobjedu nad suparnicama iz Tottenhama pratilo 38.262 gledatelja, od čega je čak 3.000 navijača i navijačica nosilo Arsenalove boje. Jasno je i zašto: Arsenalovke su trenutno suverene vladarice ligaške ljestvice, s 11 pobjeda u 12 odigranih susreta i uz gol-razliku s 35 postignutih pogodaka i samo pet primljenih. Ako nastave tim trendom, osigurati će drugu titulu prvakinja u nizu i četvrtu ukupno otkako je 2011. službeno inaugurirano nogometno prvenstvo u Engleskoj.

Arsenalovke su zaista sjajna ekipa, najbolja u Engleskoj, ali njihovim konstantama i rekordima tu nije kraj. Kada timska igra kulminira, netko mora biti na njenom kraju da pošalje loptu u mrežu. To uglavnom bude djelo jedne igračice, ponajbolje golgeterice u svijetu ženskog nogometa.

Za razliku od Rapinoe i Morgan koje privlače pozornost ne samo na terenu nego i izvan njega, Miedema je fokusirana samo na nogomet

Prošlog listopada je Vivianne Miedema zabila četiri od ukupno pet golova, koliko su arsenalovke podvalile protivnicama iz praške Slavije u ženskoj Ligi prvakinja. U prosincu je dominirala utakmicom u kojoj su s rekordnih 11:1 isprašile kolegice iz Bristol Cityja, a u središtu radnje je ponovno bila Miedema — žena je zabila šest golova i namjestila još četiri, a tek u ovom posljednjem, 11., nije imala ulogu. Osam kola do kraja ligaške sezone Vivianne sa 14 zabijenih pogodaka i osam asistencija uvjerljivo drži čelnu poziciju na listi strijelkinja, a za pogodak joj u prosjeku treba samo 68 minuta. Nastavi li ovim tempom, lako bi mogla srušiti lanjsku brojku od ukupno 22 ligaška pogotka.

Možda je bizarno da žena ne dobiva veći publicitet, pogotovo jer je i sa 69 golova u 87 nastupa prestigla Robina van Persieja na listi najboljih strijelaca u povijesti obje kategorije nizozemske nogometne reprezentacije. Sve to, a tek su joj 23 godine. Da, bila je u užem izboru za Ballon d’Or Féminin, ali njeno ime je uvijek u sjeni igračica poput Megan Rapinoe, Ade Hegerberg ili Alex Morgan.

Debitirala s 15 godina

“Mislim da svi znamo kako su te nagrade posljedica popularnosti”, glasio je njen odgovor na pitanje zbog čega misli da nije uvrštena čak ni u FIFPro-ovih idealnih 11. “Ja ne stavljam puno sadržaja na svoj Instagram ili Twitter, i to je vjerojatno ono što je krivo. Ali ja iskreno zapravo ne brinem previše oko individualnih nagrada, mislim da su one smijurija.”

U suštini, njen je posao zabijati golove i to radi vraški dobro. Ali to joj je i u genima.

U listopadu je briznula u plač nakon što je zabila gol Ruskinjama u kvalifikacijskoj utakmici za Europsko prvenstvo. Taj je gol posvetila svom djedu koji je iznenada preminuo samo par dana ranije, a koji je bio njen “najveći fan”, kako je sama naglasila. On je bio napadač, a ona je odrasla gledajući svog oca Renéa kako iz srca veznog reda diktira igru u lokalnim nogometnim ekipama. Naravno, to ju je ponukalo da već sa pet godina uzme loptu i počne je šutirati o sve što je vidjela, a od nogometa je nije odvratilo ni kada joj je mlađi brat Lars, koji je sada također napadač u FC Den Boschu, jednim šutom izbio prednja dva zuba. Znala je da je nogomet jedino čime se želi baviti u životu.

U mlađim uzrasnim kategorijama zabijala je kao na traci, ženskim ekipama, ali i muškima. U prijateljskoj utakmici njene tadašnje ekipe VV de Weide protiv mlađe muške selekcije nizozemskog prvoligaša Groningena zabila je pet golova i namjestila još dva. Tu je morala kao tinejdžerka prelomiti; stigla je Heerenvenova ponuda i koliko god je željela i dalje zabijati dečkima i tako pokazati svim onim seronjama koji se izruguju ženskom nogometu kroz komentare da bi to u muškoj konkurenciji izgledalo smiješno, Vivianne je potpisala profesionalni ugovor za žensku ekipu.

S 15 godina je postala najmlađa debitantica u povijesti ženske Eredivisie, a golovi su nastavili stizati: 78 u 69 utakmica, od čega je 39 zabila u jednoj sezoni. Nakon tri godine klub je napustila kao jedna od najboljih golgeterica u klupskoj povijesti kako bi se pridružila Bayernu.

Vrijeme provedeno ondje svakako je bila stepenica više, a uspjesi nisu izostali. Osvojila je Bundesligu kao dio neporažene ekipe, obranivši nakon toga titulu i sljedeće sezone; u 61 nastupu zabila je 35 komada, ali je klub napustila pomalo i nezadovoljna. u kojem je stil igre koji preferira momčad najbitnija stvar naprosto iz razloga jer ona oslobađa igračice. U Bayernu je zabijala kao usamljena napadačica u vrhu napada, u sistemu koji je preferirao duge lopte i koji ju je konstantno tjerao da se hrva sa suparnicama u borbi za te ‘svijeće’. Trebao joj je novi izazov u okruženju u kojem bi njen tehnički stil došao do izražaja, a kada je uslijedio Arsenalov poziv, nije ni trenutka dvojila. Našla je svoj dom.

Vrijeme je na njenoj strani

Arsenalovke su tehnički vrlo instančane, sa sklonošću brze izmjene pozicija kroz kombinatoriku, što je još jedna stavka koja ih dovodi u medije. I u tom sustavu je Vivianne dobila ono što je željela: osim suradnje s Kim Little, još jednom briljantnom nogometašicom, Miedema je dobila ulogu spuštati se duboko po lopte, praktički u ulogu desetke, i otud distributirati loptu. Taj posao kombinira s napadačkim toliko učinkovito da su je od milja nazvali i Messidema. U 2019., godini u kojoj je Arsenal dobio 18 od 20 odigranih utakmica uz 57 postignutih golova, Miedema je bila i najbolja golgeterica i najbolja asistentica ekipe.

Sve te brojke i dostignuća sa stilom nisu, međutim, pomogle Vivianne da dosegne status gorespomenutih kolegica, pa čak ni onaj Australke Sam Kerr, čiji je ovosezonski prelazak iz Chicago Red Starsa u Chelsea izazvao ogromnu pozornost javnosti i ocijenjen kao ogromna stvar za podizanje kvalitete lige. Vivianne nije pomogao ni sjajan nastup na prošloljetnom Svjetskom prvenstvu, na kojem je sa tri pogotka bila najbolja golgeterica Nizozemki na putu do finala u kojem su poražene od SAD-a.

Ali dobro, vrijeme je i dalje na njenoj strani.

Za razliku od Rapinoe i Morgan koje privlače pozornost ne samo na terenu nego i izvan njega, Miedema je fokusirana samo na nogomet. I ‘normalnom’ svijetu, u kojem nogometašice nisu tu da bilo kome bilo što dokazuju, to bi trebalo biti dovoljno. Međutim, nogometni svijet je još uvijek uvjerljivo ‘muški’ i zato postoji takav pomaknuti fokus na onima koje razbijaju predrasude i pomiču granice i svojim javnim istupima, a ne samo igračkom vještinom i sportskim uspjesima. One su donijele pozitivne pomake i pospješile prihvaćanje ženskog nogometa na široj razini.

I pripremile teren za nekoga, lako je moguće upravo Miedemu, da postane punopravna nogometna legenda.