Još se uvijek živo sjećam hladnog jutra u šestom razredu osnovne kada me čekao još jedan poprilično bezvezan školski dan. U boravku je drndao televizor, a na programu se vrtjele prve vijesti. Taman uletiš na sport i nadaš se golovima s posljednje Barcelonine tekme, kad ono, kratki izvještaj o friško odigranom Super Bowlu. Aha da, ono neko finale onog nekog neobičnog sporta s crtama na terenu i smiješnom jajastom loptom. Neke gromade od tipova skidaju kacige i vesele se dok ih zasipaju zlatni konfeti. Amerikanci su, kako svi kažu, ludi za tim. Mda.
“’Ajde što brzo trče, ali ovo sve ostalo…”, gunđao je jednom prilikom o tome moj djed. “Ne mogu to gledati.”
Ipak, u meni je kliknula neka znatiželja. O američkom nogometu, naravno, nisam znao apsolutno ništa, cijela stvar mi se činila kao da dolazi iz nekog drugog svijeta i bila mi je bliska poput, recimo, metloboja iz Harryja Pottera. To jest, metloboj mi je bio još bliži, pošto sam bio veliki fan navedene franšize.
Sada 10 godina kasnije u sitne sate sjedim u stanu i s laptopom u krilu pišem ovaj tekst dok buljim u televizor gorljivo gledajući finale te neobične igre za Amere s crtama na terenu, što mi se pretvorilo u određenu naviku. Baza NFL-ovih fanova u Hrvatskoj pritom sve više raste, u trgovačkim centrima prodaju se specijalizirane grickalice za ‘veliku utakmicu’, ljudi se okupljaju u bircevima i gledaju tekmu.
Neću se libiti koristiti jeftine usporedbe u ovom tekstu, pa ću kazati da se u Miamiju sinoć odigrao scenarij sličan onome iz kultnih akcijskih filmova i serija smještenih u tom gradu, a otišlo je na stranu Kansas City Chiefsa koji su pobijedili San Francisco 49erse rezultatom 31-20 nakon četiri sata odličnog footballa i pop-kulturnog cirkusa na Hard Rock Stadiumu.
Tako da, za sve one koji nisu ostali budni — bilo da su fanovi koje zanima što se dogodilo ili slični znatiželjnici poput onomad 12-godišnjeg mene — slijedi pet temeljnih zaključaka s današnjeg ogleda.
1) Kraljevi preokreta
Kada bih bio primoran rangirati riječi i izraze koji služe kao inspiracija za najizlizanije floskule u sportu, “karakter” bi vjerojatno bio pri vrhu, odmah između “dali smo sto posto” i “ostavili smo srce na terenu”. Ipak, o Kansas City Chiefsima bi doista teško bilo govoriti bez da se ta riječ spomene, pogotovo što se tiče ovogodišnjeg doigravanja. Jer oni su ga pokazali na čisti, nepatvoreni i poprilično zastrašujući način.
Damien Williams is the first player EVER with 100+ rush yards, plus a rushing and receiving TD in a Super Bowl. pic.twitter.com/tt3lMtXdbA
— CBS Sports HQ (@CBSSportsHQ) February 3, 2020
Prvo su u polufinalu AFC-a gubili od Houston Texansa 24-0, da bi na kraju pobijedili 20 razlike. Zatim su, protiv nevjerojatno hrabrih Tennessee Titansa, bili u zaostatku 17-7, ali naposljetku osvojili konferenciju rezultatom 35-24. Danas su, sve do nešto više od šest minuta prije kraja utakmice, gubili 10 razlike od 49ersa i zatim napravili furioznu seriju od 21-0, osvojivši svoj prvi Super Bowl nakon dugih 50 godina čekanja. Nitko to prije nije učinio.
The Chiefs this postseason:
♦️Down 24-0 vs. the Texans. W.
♦️Down 17-7 vs. the Titans. W.
♦️Down 20-10 vs. the 49ers. W.#SBLIV CHAMPIONS pic.twitter.com/vaLYlNHa0r— SportsCenter (@SportsCenter) February 3, 2020
Osjećaj koji bi se stvarao kad bi navedeni preokreti krenuli u svoju realizaciju činio se nestvarnim. Samo odjednom, sve bi lopte počele savršeno sjedati u ruke napadača. Wide receiverima prostor bi se otvarao kao od šale, polaganja bi sjedala jedno za drugim, a zaostatak bi se topio kao tabla Milka čokolade koju za ljetnog dana ne pospremite u frižider. A cjelokupni momentum samo bi rastao, obrana bi sve zatvarala i blokirala dok bi se poeni samo punili. Svakim novim touchdownom suparnik bi sve više padao u očaj, a Andy Reid vjerojatno bi se smješkao ispod svog debelog brka kao kakav ludi znanstvenik koji je upravo pokrenuo nezaustavljivi stroj. Ni danas nije bilo drukčije. Jimmy Garoppolo i ekipa nestali su, a manijak se probudio.
2) Mahomes u Disney Worldu
“Idem u Disney World”, napokon je mogao izustiti Kansasov quarterback.
Ako je u rukama Patricka Wildinga, poznatijeg pod imenom Zagor, kamena sjekira postala ubojito oružje, tada isto možemo reći za njegovog imenjaka Mahomesa kada je riječ o lopti. Kansasov bombarder pokazuje sve što jedan velikan treba imati, a football kakav prakticira nevjerojatan je za gledanje. S 24 godine i 138 dana postao je najmlađi igrač u povijesti lige koji je osvojio MVP nagradu i Super Bowl, a, orkestrirajući maloprije opjevani preokret Chiefsa koji je zaključio trilogiju epskih razmjera postao je i MVP finala.
Pat tweeted it into existence 🔥 https://t.co/wdpPMCXTsx
— FOX Sports: NFL (@NFLonFOX) February 3, 2020
Iako je danas obrana 49ersa učinila sve kako bi ga zatvorila, pritisnula, isfrustrirala i demonstrirala svoju moć, Mahomes je u završnom trenu napao kao ranjena zvijer i još jednom dokazao, ako uopće još i treba činiti takvo što, da je teško pokoriv. Bez obzira na dva presijecanja i četiri rušenja, bez obzira na blokirane lopte i gomile ruku koje su ga pokušavale ščepati, Mahomes je bio najbolji kada je bilo najvažnije i osvojio svoj prvi naslov. A, kako se trenutno čini, to mu neće biti i jedini. Ukupno 286 jarda, tri polaganja, 26 od 42 uspješna dodavanja na večerašnjoj utakmici. Nije mu danas bilo lako, ali prihvatio je izazov i napravio još jedan iskorak.
Zapravo, Pat, ti se u Disney Worldu već nalaziš — NFL je tvoj lunapark, osobna igraonica u kojoj si glavna faca na svim vožnjama, bez obzira na mladu dob.
3) Brko više nije luzer
“Nisu sve Mozartove slike bile savršene!”, ispalio jeReid nakon teško izborene pobjede protiv Detroit Lionsa u regularnom dijelu sezone.
Iako nismo baš sigurni da se razumije u umjetnost, prvi je brk NFL-a danas je i službeno potvrdio činjenicu da je trenerski majstor. Čekanje dugo 21 godinu na prvi Super Bowl naslov u ulozi glavnog trenera, izgubljeno finale protiv New England Patriotsa 2005., sprdnja koju je doživljavao kada je otišao iz Philadelphia Eaglesa samo da bi oni potom, u nadolazećim sezonama, osvojili ligu… Svačega je tu bilo. No, sada je napokon došao na svoje.
Andy Reid says he's going to celebrate by having a double cheeseburger to celebrate tonight.
"With extra cheese"
— Will Brinson (@WillBrinson) February 3, 2020
U tom dugom razdoblju Big Red je ostvario ukupno 222 pobjede u regularnoj sezoni i doigravanjima, pri čemu je šesti na vječnoj listi trenera s najviše trijumfa. Sve do prije nekoliko sati bio je trener s najviše pobjeda koji nikad nije osvojio Lombardijev trofej, a sada je zaradio prigodno polijevanje Gatoradeom i napokon stavio svoje ruke na taj pokal. Rad, rad i rad.
Proslavi to s koliko god cheeseburgera želiš, Andy, ali pripazi na kolesterol…
4) Junačka obrana 49ersa ipak je pala
Drugi najbolji napad u doigravanju svih vremena danas je ostavljen na 10 poena. Sve do šest minuta prije kraja, kada se zid počeo rušiti.
49ers quarters 1-3
vs. 49ers in the 4th pic.twitter.com/kchM70ufHP— Pick Six Podcast (@picksixpod) February 3, 2020
San Franciscova obrana danas je, u najmanju ruku, izgledala determinirano. Prema Mahomesu je išla odlučno, agresivno, spremna napraviti bilo što kako bi ga zaustavila, sa suparničkom ofenzivnom linijom nije imala odviše problema u prve tri četvrtine, izgledala je fenomenalno i činilo se kako će njen performans na kraju prelomiti utakmicu. I zapravo jest, ali zbog toga što je u posljednjoj fazi uspjela dopustiti 21 poen.
2 final thoughts:
1) Andy Reid has always been an outstanding coach. This is just the cherry on top.
2) Holy crap is Patrick Mahomes going to get paid.
— Daniel Jeremiah (@MoveTheSticks) February 3, 2020
Što zbog već naveliko opisane Mahomesove ludosti, što zbog vlastitog izgaranja u spomenutoj posljednjoj dionici utakmice, junački postavljenoj obrani 49ersa ključne su minute protekle užasno. Kao individualno najproduktivniji San Franciscovi braniči nameću se Jimmie Ward s 11 startova i s četiri manje Fred Warner, koji je i presjekao Mahomesovo dodavanje u trećoj četvrtini, a pola Twittera se trenutno ruga defenzivnom rookieju godine Nicku Bosi, inače velikom simpatizeru Donalda Trumpa, koji ipak neće ići u Bijelu kuću kao pobjednik Super Bowla.
5) Shanahanov déjà vu
Ovogodišnji je Super Bowl bio okršaj quarterbackovske zvijezde i čovjeka koji je godinama živio u sjeni Toma Bradyja, susret dvaju ponajboljih tight endova lige, Travisa Kelcea i Georgea Kittlea, ali i starog i novog trenerskog kova u Andyju Reidu i Kyleu Shanahanu, kojemu se sličan ishod u finalu NFL-a već bio dogodio.
Prošle je godine Shanahan u San Franciscu u regularnoj sezoni imao omjer 4-12 uslijed Garoppolove ozljede. Ove je sezone, uz osnaženu obranu, napravio odličan posao stvarajući jednu od najkonstantnijih ligaških momčadi koja je do Super Bowla došla vrlo uvjerljivo i staloženo, a tako je i izgledala u tri četvrtine najveće utakmice američkog nogometa.
Prije tri godine Shanahan je bio ofenzivni koordinator Atlanta Falconsa, koji su još u posljednjoj četvrtini tadašnjeg Super Bowla imali vrlo jako vodstvo od 28-3 nad Patriotsima, samo da bi Brady i ostatak Imperija do kraja odveli utakmicu u produžetak i pobijedili 34-28. Danas je Shanahan imao vodstvo od 20-10 šest i pol minuta prije kraja, ali je naposljetku izgubio s 11 poena minusa. Spojivši ta dva rezultata, računajući finala u kojima je imao trenersku ulogu, u prve tri četvrtine njegove su momčadi postigle ukupno 48 poena, a u posljednjoj, uključujući i produžetak, niti jedan, s minusom od ukupno 46 poena.
Teams are 29-3 in the Super Bowl when leading by 10+ points through three quarters.
Kyle Shanahan has coached in two of those losses (Super Bowls LI and LIV). pic.twitter.com/czvvhnodQF
— CBS Sports HQ (@CBSSportsHQ) February 3, 2020
Eh, taj NFL. Liga svakom sezonom postaje sve globalnija i, posljedično, moćnija. Ta nevjerojatno optimizirana taktička mašinerija noćas nam je pokazala svoje najbolje lice koje opravdava takvo ludilo kakvo u SAD-u nastupa svake godine kada se primakne finalna utakmica.
Veliki John Cleese svojedobno je popljuvao američki nogomet, opisujući ga kao seriju reklamnih jingleova naspram jazzerske profinjenosti onog ‘našeg’. Usporedbe su, u principu, suvišne i samo mogu dovesti do nebuloznih svađa, ali kad bih baš morao odgovoriti Cleeseu, zaključio bih da je, naspram jazza, američki nogomet nešto kao hip hop — komercijalan, nerijetko grub, na površini blještav i neobičan. Ipak, ako dublje zavirite u njega, otkrit ćete svu kompleksnost. Crtanje i izvođenje akcija kao marljivo kombiniranje rima i raznih igara riječi, ritmične akrobacije izvođača kao vižljavost brzih wide receivera koji osvajaju prostor, nezaobilazni quarterbackovski frajerluk koji je kanda sličan reperskom bravadu te lukavi treneri od kojih svaki vuče konce poput nekakvog producentskog masterminda.
A gospodari ceremonije sinoć su nam priredili pravu zabavu.
