Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Graditelj New Orleansa

Pelikani su dobili Ziona, ali dolazak novog GM-a Davida Griffina mogao bi biti još značajniji

Zadnja izmjena: 13. kolovoza 2019.

Malo toga dobrog se moglo reći o New Orleans Pelicansima u posljednjem desetljeću. Da se kojim slučajem komesar Adam Silver pojavio na kakvoj izvanrednoj press konferenciji i najavio da franšiza iz New Orleansa seli u Seattle ili Las Vegas, teško da bi netko i trepnuo. Možda tek poneki dugogodišnji pretplatnik sa sezonskom ulaznicom, ali takvi su ionako u manjini. Grad diše za Saintse i Drewa Breesa, a Pelicansi već godinama tavore na ligaškom dnu po pitanju posjećenosti svojih utakmica.

Jedan dio razloga zašto je tome tako krije se u razvoju događaja iz prošlosti.

Franšiza je u New Orleansu osnovana tek 2002. prelaskom iz Charlottea, pa povezanost s lokalnom zajednicom nije tako snažna kao kod drugih franšiza i gradova. Kontinuitet i košarkaška kultura kompromitirani su i zahtjevom vlasnika Toma Bensona za promjenom imena iz Hornetsa u Pelicanse, a čak je momčad i dvije godine igrala izvan New Orleansa, u Oklahoma Cityju, zbog posljedica uragana Katrina.

Drugi dio razloga zašto na Pelicanse nitko ne trza krije se u lošoj sportskoj politici koja ih je dovela do toga da su postali jedan od sinonima za disfunkcionalnost u NBA ligi. Od preseljenja je momčad ostvarila ukupni omjer pobjeda i poraza 610:686. U playoffu je igrala samo sedam puta, tek dvaput prošavši u drugu rundu. To što su po definiciji small market tržište nikako im ne ide u prilog. To što je njima upravljao lani preminuli Benson, čija su omiljena igračka ipak bili Saintsi, definitivno je odmoglo. Na to su se nakalemili i ostali problemi: kiša teških ozljeda, nesposobni GM-ovi, dijeljenje loših ugovora, promašaji na draftu i slično.

Zion je magnet zbog kojeg se i sezonske pretplate prodaju kao lude, ali Griffin je pokretač i graditelj franšize, kao i njene kulture koja joj je tako nedostajala

Jedino što je navijačima iz sezone u sezonu davalo tračak nade bila je prisutnost generacijskog i franšiznog talenta na rosteru. Prvo je bio Chris Paul, zatim Anthony Davis. Čak i kad bi sezona za Pelikane bila gotova već u prosincu, znali su da imaju igrača koji će ih sljedeće sezone možda izvući iz blata. Problem je što igračima poput Paula i Davisa ipak moraš nešto ponuditi da bi ih natjerao na ostanak. Tu su Pelicansi zakazali. Proveli su desetljeće u društvu CP3-a i AD-a bez da su složili pošten roster oko njih i pokazali ambiciju za otići do kraja.

Zato uopće nije bilo iznenađenje kad je Davis u veljači zatražio trade. Koji uopće igrač želi trošiti vrijeme u takvoj momčadi?

Do naslova s Cavsima

Njegovim zahtjevom za razmjenom dotakli su dno. Sezona je završila, a Pelicansi su bili u teškom neredu. Bivši GM Dell Demps je otpušten dva mjeseca prije. Momčad je bila bez kormilara, bližio se draft, free agency, a nekako je trebalo riješiti i sagu o Davisu. Onda je sredinom travnja odjeknula vijest kako Pelicansi imaju novog GM-a, figuru s kojom jednostavno ovaj put nisu smjeli promašiti.

David Griffin uletio je s mačetom u džunglu od franšize i počeo sjeći.

Griffina recentna povijest pamti kao GM-a u Cleveland Cavsima. S njim kao ključnom osobom u uredu Cavsi su 2016. došli do prvog naslova u povijesti. No, njegov put kao operativca po uredima NBA franšiza počeo je puno ranije. U rodnom Phoenixu je 1993., još kao student na Arizona koledžu, radio za Phoenix Sunse kao pripravnik u odjelu za odnose s javnošću. Nakon tri godine stažiranja, tadašnji GM Jerry Colangelo i trener Danny Ainge ponudili su mu posao u odjelu za košarkaške operacije. Griffin im je došao pod povećalo jer su u novinama čitali njegove opaske o igri i detaljima, nakon čega postaje skaut i član video odjela u Sunsima, gdje se bavio skautiranjem igrača, suparnika i statističkom analizom.

Nakon 17 godina u Sunsima na različitim pozicijama, Griffin je 2010. postao asistent GM-u Chrisu Grantu u Cavsima. Kad je 2014. Grant dobio otkaz, Griffin ga je automatski naslijedio. Ostalo je povijest; LeBron James se vratio u rodni grad, doveden je Kevin Love i u drugoj Jamesovoj sezoni od povratka u Cavse osvojen je naslov. Prvi naslov u profi američkom sportu nakon 52 godine za grad Cleveland.

Danas će Griffin reći da je ponosan na napravljeno, pričat će o dinamici odnosa sa Jamesom, ali i naglasiti da je bio toliko opsjednut tom titulom da više nije uživao u košarci kao igri. U lipnju 2017. napustio je Cavse, a kao razlog odlaska navedeno je kako on i vlasnik Dan Gilbert nisu mogli postići dogovor oko novog ugovora. Period nakon Cavsa iskoristio je za odmor koji mu je itekako trebao nakon što mu je te 2017. po treći put dijagnosticiran rak testisa. Prvi put se Griffin razbolio 2006., a opaka bolest se ponovno pojavila i 2011.

Dok je pauzirao od rada u NBA-u, Griffin se vratio korijenima. Gostovao je u svim eminentnim podcastima, radio i TV emisijama, a često ga se moglo vidjeti i čuti kao sukomentatora na NCAA i NBA utakmicama. Rad u uredima sve do travnja ove godine nije ga zanimao. Navodno je odbio čak četiri ponude za poziciju GM-a.

Sve dok se nisu pojavili Pelicansi.

Ekipiranje najprije izvan parketa

Pred početak ljeta Griffinovo je ime kotiralo kao favorit za GM-u u Pelicansima, Timberwolvesima i Sunsima. Birano društvo, nema što. Svi su bili zainteresirani za Griffove usluge i u njemu su vidjeli spasitelja iz rupe u kojoj su godinama zatočeni. Griffin je odabrao Pelicanse nakon što je od Gayle Benson, supruge pokojnog vlasnika, dobio obećanje da će imati odriješene ruke u upravljanju franšizom te da oživljavanje Pelicansa može odraditi na svoj način. Gayle je pristala i Pelikani su nakon godina maćehinskog odnosa vlasničke strukture prema njima mogli poletjeti.

Da se u New Orleansu sprema nešto veliko moglo se vidjeti odmah po prvim Griffinovim potezima i načinu kako je osnažio svaki odjel franšize i okružio se kompetentnim ljudima koji dijele zajedničku viziju kulturnog reseta Pelicansa.

Za svog najbližeg suradnika odabrao je Trajana Langdona, kojeg se stariji pratitelji košarke sjećaju kao paklenog šutera CSKA iz Moskve. Njih dvojica su kratko surađivali u Cavsima, a Griffin ga je oteo iz Brooklyn Netsa. Langdonovo iskustvo iz Netsa u uspostavljanju košarkaškom kulturom i identitetom franšize došlo je kao naručeno. Postao je ključni čovjek u franšizi za košarkaška pitanja i slaganje rostera: “Šansa da se opet udružim s Griffom i napravimo nešto posebno — na mjestu gdje nitko ne vjeruje da je to moguće, osim ljudi u organizaciji i gradu — bila je vrlo intrigantna. Ovo je novi izazov i nova šansa za mene”, rekao je Langdon.

Možda još veći potez Griffin je napravio dovođenjem Aarona Nelsona, jednog od najcjenjenijih liječnika i stručnjaka za prevenciju i rehabilitaciju ozljeda. Ovo je velika stvar za Pelicanse koji su svih ovih godina liječnički tim dijelili sa Saintsima, a u novu sezonu ulaze s liječnikom-kapitalcem koji zna svoj posao kao nitko u ligi. Kakav zaokret. Ako je nekome trebalo takvo nešto, onda su to Pelicansi, kojima su u posljednjih nekoliko sezona glavni igrači propuštali gomilu utakmica zbog lakših i težih ozljeda.

S Nelsonom je Griffin surađivao u Sunsima, koji su godinama slovili za momčad s najboljim medicinskim osobljem u ligi. To osoblje održavalo je Stevea Nasha, Amarea Stoudemirea i Shawna Mariona. Oni nakon Sunsa više nigdje nisu igrali tako dobro i krenuli su problemi s ozljedama. Osim toga, Sunsi su brojnim igračima poput Granta Hilla i Shaqa O`Neala produžili karijeru.

Langdonu i Nelsonu Griffin je pridružio i Swin Cash, jednu od najboljih WNBA igračica u povijesti. Cash je dobila glavnu ulogu u odjelu koji će se baviti igračkim razvojem, što je itekako važna uloga s obzirom na poziciju u kojoj se Pelsi nalaze. Navodno Griffin još nije završio posao osnaživanja svoje ekipe. Spominje se dolazak i Jeffa Bzdelika, do lani defenzivnog koordinatora u Houston Rocketsima, također elitnog stručnjaka u svojoj branši.

Promjena kulture

Kad je ovim potpisima postavio temelje za razvoj franšize u svim smjerovima, Griffin se bacio na ono najvažnije — parket.

Prvo je u razmjeni za Davisa od Lakersa dobio mlade i perspektivne talente i gomilu pickova. Sreća ga je pomazila u draft lutriji pa mu je u ruke upao Zion Williamson. A da ova ekipa predvođena Griffinom zna što želi i kako to želi, vidjelo se u free agencyju, gdje su pomno birali poteze i igrače koje će potpisati. U 16 dana Griff je doveo 10 novih igrača u Pelicanse putem različitih kanala: draftom, free agencyjem i tradeovima.

Ali nije se tu radilo o dovođenju samo radi dovođenja i da se popuni roster. Svaki dovedeni igrač komadić je slagalice i s razlogom je u Pelicansima. JJ Redick kao ključni šuter; Derrick Favors kao zaštitnik obruča i centar koji će čuvati leđa Zionu; Jrue Holiday je ostao u momčadi kao duhovni vođa, a Talijan Nicolò Melli, Langdonovo pojačanje iz Europe, prototip je stretch petice kakvu danas moraš imati na rosteru. Anthony Davis je o ovakvim igračima, primjerice, mogao samo sanjati. U idućoj sezoni Wiliamson će pak uživati u svim blagodatima koje igra s ovakvim igračima donosi.

Griff je složio ekipu od mladosti i iskustva s jasnim ciljem — pobjeđivanje: “Želimo da naši mladi igrači rastu u okruženju u kojem je pobjeđivanje važno”, govori on. “Zato  smo im pridodali nekoliko karakternih veterana koji im mogu poslužiti kao uzori.”.

Samo tako, u samo par mjeseci, franšizu je zahvatila neka pozitivna vibra. Williamson je magnet zbog kojeg se i sezonske pretplate prodaju kao lude, ali Griffin je pokretač i graditelj franšize, kao i njene kulture koja joj je tako nedostajala zadnjih godina.

“Da, mislim da je Griffin došao i promijenio cijelu kulturu. On stvarno zna što radi i to je cool”, reći će Holiday koji se nagledao aljkavosti i nereda u Pelicansima.

Ta promjena kulture može se očitovati u različitim aspektima franšize. Primjerice, Griffin je cijelo ljeto strpljivo davao intervjue i nastavio punim intenzitetom gostovati u TV i radio emisijama, kao i snimati podcaste. Čovjek zna koliko je suradnja s medijima bitna, što njegov prethodnik Demps nije znao kada je otkazivao redovna druženja s novinarima. Kultura se može pokazati i u stilu igre na parketu, razvoju igrača, upravljanju salary capom i razvoju atmosfere u franšizi i oko nje. Griffin u New Orleansu želi izgraditi ekosustav koji će biti održiv, neovisan o individualcu i spreman podnijeti najveće krize.

Pelicanse prve pobjede tek očekuju, ali je zato Griffin jednu veliku, sasvim je izgledno, ostvario već ovog ljeta.

Ne propusti top članke