Real Madrid, jedina momčad na svijetu koja može biti pregažena kod kuće, ali svejedno izbaciti branitelja naslova iz Lige prvaka. Real Madrid, jedina momčad koja vam može, naizgled kad god se sjeti, zabiti nož u prsa i spasiti se od naizgled neminovnog poraza. Real Madrid, koji je u posljednjih osam godina postao sinonim za pobjedu u najjačem europskom klupskom natjecanju.
Sinoć je izgubio 3-2 od Chelseaja u Madridu, u utakmici u kojoj je 15 minuta prije kraja gubio 3-0, izgledao poražen, nadigran i nadmudren od intenzivnog i ofenzivnog europskog prvaka. Mason Mount zabio je u 15., pa onda asistirao Antoniju Rüdigeru u šestoj minuti nastavka, a kada je Timo Werner zabio za 3-0 nakon što se sjurio u kazneni prostor i izvukao na desnu nogu, činilo se da svjedočimo još jednoj velikoj engleskoj europskoj noći. Međutim, na Bernabeuu nije bilo zvona za uzbunu. Uostalom, Real Madrid je uvijek Real Madrid, pogotovo kada je riječ o Ligi prvaka — četiri titule i dva polufinala u posljednjih osam godina rezultat je kakav nema niti jedan drugi klub.
Mentalna snaga ove skupine igrača sad je već legendarna. Uostalom, nije teško zamisliti mali misaoni eksperiment i zapitati se postoji li momčad u Europi koja bi, nakon što primi tri komada u uzvratu i profućka vodstvo iz prve utakmice, napravila ovo što je Real sinoć napravio Chelseaju? Možda Liverpool, eventualno Manchester City? U svakom slučaju, niti jednoj ne biste vjerovali da to ima u sebi. Karim Benzema (tko drugi) zabio je gol u prvom produžetku koji je Madridu donio prolazak, ali preokret je započeo 16 minuta ranije, dugom loptom upućenom vanjskom stranom kopačke prema Rodrygu.
Riječ je potezu kakav je Luka Modrić, čini se, izveo milijun puta u svojoj karijeri. Taj vanjski felš potez je koji će se zauvijek povezivati s njegovom slikom na terenu.
Utakmice poput sinoćnjih, kada se transformira u 26-godišnjaka, najčešće su one u kojima on iz sebe izvuče rezervu energije te snagom volje i iskustvom nosi momčad
Modriću je, podsjetimo se, 36 godina. On je na puno načina oličenje ovog europskog Real Madrida: neumoran, naizgled neuništiv, niti u jednom trenutku spreman na poraz. Vezna linija koju čini s Casemirom i Tonijem Kroosom definirala je čitavu klupsku eru, ali upravo je on sinoć, najstariji od njih trojice, odigrao svih 120 minuta na terenu. U 37. godini života, Modrić je trčao od prve do posljednje minute, odbivši priznati realnost i činjenicu da je madridska vezna linija oko njega pregažena od Tuchelovih presing mašina.
Asistencija je bila za muzej, ali Modrić je sinoć na terenu predstavljao više od umjetničkog djela. Upravo on, uz nezamjenjivog Benzemu, daje Madridu nuklearnu opciju na terenu — tu mogućnost da nikad ne odustaje i u svakom trenutku nosi potencijal da u nekoliko poteza, bez obzira na tijek utakmice, bez obzira na odnos snaga na terenu, okrene stvari naglavačke.
Još nekoliko počasnih krugova
Chelsea je utakmicu završio s više nego dvostruko većom brojkom u rubrici očekivanih golova od domaćina (1,86 u odnosu na 0,76 xG), gotovo trostruko većim brojem udaraca (28 u odnosu na 10) i 26 dodavanja u finalnu trećinu terena više od Reala. Pa ipak, čak niti napredna statistika ne može precizno izmjeriti utjecaj na utakmicu koju imaju madridski veterani poput Modrića; mentalnu izdržljivost, stupanj čiste nepredvidljivosti u posjedu i sigurnosti s loptom u nogama.
Benzema je domaćem sastavu donio prolaz, ali Modrićeva je lopta presjekla Chelseajevu dominaciju i izbila mu zrak iz pluća.
Kada je momčad u škripcu, igrači poput Modrića i Benzeme sami samcati je nose na svojim plećima. U posljednje četiri utakmice u Ligi prvaka, protiv Paris Saint-Germaina u osmini finala i protiv Chelseaja u četvrtfinalu, Modrić je odigrao 382 od 390 minuta na terenu i podijelio tri ključne asistencije. U cijeloj sezoni odigrao je 2.883 minute nogometa za momčad koja dominira jednom od najjačih liga na svijetu i nalazi se u četiri najbolje momčadi u Ligi prvaka. Čak ni Xavi i Andrés Iniesta, njegovi pandani i nekadašnji rivali iz Barcelone, nisu u tim godinama igrali na takvoj razini.
Modrić je, nema više nikakve sumnje, jedan od najboljih veznih igrača u novijoj povijesti, ali čak niti uz sav svoj talent ne može prkositi vremenu. Utakmice poput sinoćnjih najčešće su one u kojima on iz sebe izvuče rezervu energije te snagom volje i iskustvom nosi momčad. Pogledali ste ih stotine takvih; ne samo u završnicama Lige prvaka već i u najbitnijim susretima hrvatske reprezentacije. Ali za svaku utakmicu protiv Chelseaja, Modrić odigra i jednu utakmicu protiv Barcelone (recimo, nedavnih 0-4 u El Clásicu), kada se uklopi u sivilo svoje momčadi i kada se vidi da je, unatoč tome što ponekad djeluje kao da ima supermoći, ipak igrač koji na leđima nosi 36 godina. Praviti se da tome nije tako bilo bi uvredljivo prema njemu i njegovoj igračkoj veličini.
Sama činjenica da su noći poput sinoćnje, kada se najednom transformira u 26-godišnjaka, i dalje barem jednako učestale kao i one kada mu se u nogama vide godine govori dovoljno o njegovu utjecaju na možda i najveću instituciju u povijesti klupskog nogometa.
I tako, Modrić i dalje bjesni protiv umiranja svjetla. Pred njim je još nekoliko počasnih krugova: Svjetsko prvenstvo u Kataru, posljednje na kojem će predvoditi Hrvatsku, povratak titule španjolskog prvaka u Madrid i, vrlo vjerojatno, posljednja sezona u Kraljevskom klubu, na novom stadionu. Neće on otići nježno u tu blagu noć.
