Bilo je pola 10 navečer kada je Sara konačno stigla. Okupili smo se u kafiću na Kajzerici gdje se hokejašice KHL Griča obično sastaju prije treninga koji na klizalištu Velesajma počinje u 23 sata, a traje do ponoći. Sve tri djevojke s kojima pričam izgledaju pomalo umorno, s obzirom na to da rade i studiraju, a usto i samostalno vode klub još od njegova osnutka prije 15 godina.
Većina tzv. ‘Gričkih’ su i reprezentativke, pa nabrajamo uspjehe ženske reprezentacije na Svjetskim prvenstvima – 2007. zlato u najnižoj diviziji (što znači promociju u viši rang), 2008. bronca u Mađarskoj, pa 2014. zlato na Islandu, ponovno u najnižoj diviziji. Te su se godine djevojke pojavile u erotičnom izdanju na jednom kalendaru – što su svi mediji, dakako prepoznali kao vijest. Nastojale su time privući sponzore te prikupiti novac za troškove putovanja, budući da im je Hrvatski Savez hokeja na ledu obećao pokriti samo dio troškova.
Upravo na Islandu prošli je mjesec održano prvenstvo za najnižu diviziju u kojoj su se naše ponovno našle nakon prošlogodišnjeg posljednjeg mjesta na Bledu. HSHL ih za to prvenstvo međutim, nije prijavio.
„Nisu nas prijavili jer nismo odigrale Prvenstvo Hrvatske, što je uvjet Međunarodne hokejaške federacije. Nismo dobivale termine za odigravanje tih utakmica, a s druge strane nismo u toj mjeri pritiskale Savez da nam ih osigura“, priča nam 27-godišnja Tijana Delić, kapetanica Gričkih te dugogodišnja reprezentativka, djevojka koja je u hokeju od malih nogu.
„Mi bismo trebale biti ravnopravne sa svima. Ako se muško prvenstvo moglo odigrati, ne vidim zašto se ne bi moglo i žensko. Oni bi nama trebali omogućiti te termine, a ne da moramo tu nešto moljakati“, borbenija je nešto mlađa 24-godišnjakinja Sara Metelko, inače studentica fizike, koja uz to radi u jednom sportskom dućanu te je uz Tijanu potpredsjednica kluba.
Ponos i predrasude
Termine za odigravanje utakmica inače, kao i za treniranje, određuje Zagrebački Savez hokeja na ledu, tijelo koje je po sastavu članova zapravo vrlo slično nacionalnom savezu. Upitali smo njegova člana, ali i predsjednika HSHL-a Nikolu Švigira gdje je zapelo. „Najlakše je za sve okriviti savez“, kaže on. “Bilo je tu dosta aljkavosti i od strane djevojaka, koje, primjerice nisu na vrijeme prijavile momčad. Zato sam ove godine insistirao da na čelu Odbora za ženski hokej bude osoba koja nije igračica, jer je nemoguće na taj način odraditi stvari kako treba. Od tada je komunikacija bolja“.
Najpotrebnija stvar su ledene površine kojih je u Zagrebu jako malo – a koje, realno, nisu neki veliki trošak. Ako mogu raditi proklete fontane, valjda mogu napraviti i led
Da je tomu tako potvrđuje i Tijana, koja se toplo nada kako će se prvenstvo s četiri kluba odigrati do kraja, iako još uvijek nisu utvrđeni svi termini. Tada će, tvrdi Švigir, biti zadovoljeni minimalni uvjeti što će vrlo vjerojatno značiti prijavu na, ovaj put, kvalifikacije za SP.
No, nastupi reprezentacije na prvenstvima te osvojene medalje samo su nadgradnja. Bazu čini čisti entuzijazam na kojem počiva KHL Grič, prvi ženski hokejaški klub u Hrvatskoj.
Uz malu pomoć sponzora te članarine održavaju ga same djevojke, ali i njihovi roditelji. Usprkos svim poteškoćama, uspjeha ne nedostaje ni na klupskom planu, s obzirom na to da su Gričke prije tri godine pokorile austrijsku ligu u konkurenciji koja, kako same kažu, funkcionira u puno boljim uvjetima. Tu ligu igraju već dugi niz godina, a troškovi su veliki jer treba plaćati trenera, opremu, putovanja itd., ali čini se da djevojkama ipak nešto drugo ponajviše smeta.
„Iskreno, ne znam točno s kakvim se problemima susreću drugi klubovi u Austriji i Sloveniji, ali znam da nam je jedno svima zajedničko – svi se borimo s predrasudama“ reći će Tijana, koja je dvije godine igrala u Celju. „Žene u hokeju – to ih ponajviše zbunjuje“ dodaje Sara.
Treninzi se održavaju u spomenutom terminu ponedjeljkom i srijedom, a eventualni napredak kluba koči upravo neprestana borba oko termina: „Nemamo mlađe kategorije i ne možemo se prijaviti za sredstva od Grada. A nemamo ih, jer – tko će voziti klince na trening u 11 navečer? Interes curica postoji, no u prednosti su muški klubovi koji imaju klince“, iskrena je Tijana, inače članica Zagrebačkog Saveza hokeja na ledu.
Borba s vjetrenjačama
Iako zvuči pomalo nevjerojatno, za KHL Grič igrale su neke od najboljih ili potencijalno najboljih svjetskih hokejašica (među njima Ela Filipec, koja još uvijek povremeno igra) – tako barem tvrdi švedski bloger Mats Bekkevold, a cure se s time definitivno slažu. Svojevremeno je Diana Krušelj-Posavec dobila poziv da zaigra za rusku reprezentaciju što je ipak odbila. Za obje spomenute, međutim, hokej u Hrvatskoj, pogotovo onaj ženski, jednostavno je u svakom smislu preskup sport. Tijana i Sara pak već su pomalo umorne od, kako kažu, borbe s vjetrenjačama. Odbor za ženski hokej osnovan je 2012. godine, ali njegov je predstavnik, ističe Sara, u Izvršnom odboru Saveza jednostavno nadglasan i nemoćan.
„Gotovo nikakav pomak nije ostvaren u ovih 25 godina“, frustrirana je Sara. „Najpotrebnija stvar su ledene površine kojih je u Zagrebu jako malo – a koje, realno, nisu neki veliki trošak. Ako mogu raditi proklete fontane, onda valjda mogu napraviti i led“. Suigračica joj Marta Vrbančić-Fabić, još jedna djevojka koja je na ledu od malih nogu, duhovito dobacuje kako bi onda trebalo zalediti fontane… Upravo Marta napominje ono što manje više cijelo vrijeme visi u zraku, a to je da bi se sam vrh Saveza trebao promijeniti.
„Ma Savez uopće ne raspolaže dobro s novcem i ne zna u što bi trebao ulagati. Jednostavno se treba riješiti tih uhljeba“ britka je Sara, a Tijana navodi primjer Srbije gdje je na čelo saveza došao 23-godišnjak te postao vjetar u leđa svim uzrastima obaju spolova. Ipak, treba napomenuti kako je HSHL dosad uglavnom pokrivao sve troškove putovanja na prvenstva, a od prošle godine počeo je financirati i izbornika.
No, cijela je priča poprilično karakteristična za hrvatsku sportsku scenu. HSHL se uvijek može pozvati na premalu potporu Hrvatskog olimpijskog odbora te manjak sredstava ili nedovoljnu pomoć sponzora. Zajedno s bratskim, Zagrebačkim savezom, potom mogu uprijeti prstom u Grad zbog nedostatka ledenih površina, posljedica čega je manjak slobodnih termina. Pa onda sport ne može napredovati i širiti se među djecom i mladima, zbog čega mu je teško dobiti pomoć, i tako u krug…
