HEP logo generalni partner Telesporta

Gulácsi, čovjek iz blata

Neobični razvojni put Leipzigove ‘jedinice’

Zadnja izmjena: 25. studenoga 2020.

Dok se RB Leipzigov Péter Gulácsi priprema za ogled s Paris Saint-Germainom u reprizi lanjskog polufinala Lige prvaka, lako je moguće da mu se misli vraćaju na prvi put kada je u seniorskoj utakmici navukao rukavice. Priča je, na kraju krajeva, dosta osebujna.

Taj njegov debi nije došao na starom stadionu nazvanom po legendarnom Nándoru Hidegkutiju, ikoni budimpeštanskog MTK, u kojem je Gulácsi kao mladi vratar izazvao popriličan interes. Bilo je to na drugom kraju kontinenta, na stadiončiću u engleskom Cheltenhamu, pred tek nešto više od 4.000 duša koje su te večeri stigle pogledati ogled u League One, trećem razredu engleskog nogometa: Cheltenham je ugostio Hereford United.

Mjesec dana ranije se Gulácsi pridružio Herefordu na posudbi, kao peti golman registriran za prvu momčad te sezone. Prvi, Craig Simpson, nije mogao spojiti dvije obrane, što je tek dijelom objašnjavalo zašto je ekipa u tom trenutku bila prikovana za dno. Drugi, možda i bolji dio objašnjenja je okolnost u kojem je nominalno prva rezerva, Darren Randolph na posudbi iz Charltona, odbijao igrati zbog neisplate plaća suigračima. S još dvojicom ozlijeđenih vratara izvan kadra, tad 18-godišnji Gulácsi bio je jedina nada.

Da stvar bude gora, već u prvom dijelu utakmice su mu se ozlijedila i obojica stopera pred njim, pa čak i treći, koji je ušao kao zamjena. Ipak, Hereford je nekako izborio junačkih gostujućih 3:2, u scenariju kakvog romantičari engleskog nogometa uglavnom vežu baš uz takve prohladne i blatne večeri. Ipak, Hereford United neće uspjeti te 2009. izboriti ostanak u ligi; Gulácsi se kasnije prisjetio kako je imao dojam da je svaka utakmica bila “kao pucački trening”, naprosto zato jer je u prosjeku imao 20-ak udaraca po svom golu, s kojeg se bojao izaći da i on ne bi završio u ambulanti.

Gulácsi je postao simbol Leipzigova uspona, koji je zasad zastao na tom lanjskom polufinalu Lige prvaka

Nakon takvog vatrenog krštenja, i ogledi Lige prvaka protiv Neymara, Kyliana Mbappéa i družine čine se kao mačji kašalj.

Tek puna tri mjeseca poslije te večeri u Cheltenhemu, 19. svibnja 2009., gazda Dietrich Mateschitz će konačno završiti svoju trogodišnju potragu za projektnim klubom u Njemačkoj, nakon što je njegov Red Bull u travnju 2005. uspješno dovršio privatizaciju tadašnje salzburške Austrije. Gulácsi, dakle, može kazati kako je svoj debi, iako mu je tek 30, ostvario prije nego što je RB Leipzig uopće i postojao.

Od engleske provincije do Salzburga

Sam se Gulácsi često prisjeti tih hladnih engleskih večeri i puta koji je tada djelovao kao da ne vodi apsolutno nikud. Doduše, blizu svjetlima velikih reflektora stigao je prije nego što će se kaliti u tim blatnjavim petercima; u Englesku je stigao preko Liverpoola, koji je te 2008. očito bacio oko i na mađarsko tržište, iz kojeg je pokupio talentiranog Gulácsija, ali i tadašnju veliku napadačku nadu Krisztiána Németha. Ni jedan ni drugih neće zaigrati ni minute u Liverpoolovu dresu, baš kao ni András Simon, treći iz MTK-ove generacije koji je preseljen na Anfield.

Doduše, Gulácsi je znao biti drugi izbor na Anfieldu, iza tada nedodirljivog Pepea Reine, pogotovo kada bi Brad Jones izbivao zbog reprezentivnih obaveza ili ozljeda. Uživao je mladi Mađar veliko povjerenje Xavija Valera, trenera vratara koji je dugo vremena bio u stožeru Rafe Beníteza; on ga je naknadno želio za njima povući i u Inter, tvrdeći da je Péter radnom etikom, ali i karakterom sličan vrhunskom kalibru profila Jana Oblaka i Samira Handanovića. Ona posudba u danas ugašenom Herefordu trebala je za Gulácsija biti tek poligon, uvod u svijet engleskog seniorskog nogometa, ali odlaskom Beníteza i Valera iz Liverpoola takve su posudbe postale realnost.

Iz Engleske na kraju, nakon šest godina koliko je službeno bio pod ugovorom s Redsima, nije ponio samo dvije mačke, udomljene iz liverpoolskog azila. U Premier ligi možda nije stigao zaigrati, ali 35 utakmica u surovoj League One, kao i 15 sakupljenih u Championshipu na posudbi kod Hull Cityja, dali su mu dovoljnu dozu samouvjerenosti da krene dalje.

Šale o pucačkim treninzima po trećeligaškim terenima i strahu od micanja s crte, kako bi izbjegao lakat u vilicu ili nogu u prsa, donijele su mu drugačiji vid iskustva i čvrstoće. Vrijeme je stiglo da na to nadogradi i ovaj svoj ‘akademski’ dio; razumijevanje igre i inteligenciju koju su mu treneri uvijek hvalili. To nije tek nekakva fraza, jer Péter dolazi iz akademske obitelji — mama i tata su sveučilišni profesori, dok mu je jedna sestra doktorica, a druga arhitektica. On je također visokoobrazovan.

U Red Bullovim pogonima veliku pažnju posvećuju aspektu igračke ličnosti, pa nije ni čudo da su u Salzburgu Gulácsija vidjeli kao idealnu jeftinu opciju za vratarsku poziciju. Bile su mu tek 23 godine i visoko je kotirao u bazama podataka kao potencijal koji može objediniti i fizičku, ali i mentalnu komponentu u igri, posebno važnu za vratare. Te projekcije koje su u Salzburgu imali o njemu je pretočio i na teren, a dvije uzastopne dvostruke titule u Austriji s njim na vratima učinile su ga spremnim za prelazak u onaj klub koji nije ni postojao dok se on probijao po Cheltenhamu.

Vjera u proces

Gulácsi se za to trebao vratiti u niželigaško društvo da bi na kraju profitirao od tog transfera, pošto je RB Leipzig u srpnju 2015. tek kretao na svoju posljednju stepenicu jurnjave kroz njemačku ligašku piramidu. Već tada su u Leipzigu razvijali kostur momčadi; u njoj su već tada bili još uvijek aktualni članovi prve momčadi, poput Yussufa Poulsena, Lukasa Klostermanna, Marcela Sabitzera, Emil Forsberga i Marcela Halstenberga. Svi su oni, poput Gulácsija, pikirani iz nekih razmjerno anonimnih priči, baš kao i dotadašnja iskusna RB-ova ‘jedinica’, Švicarac Fabio Coltorti, koji je mentorirao Gulácsija po dolasku. A kada je RB Leipzig u svibnju 2016., skoro točno sedam godina od osnivanja, ušao u Bundesligu, napravio je to njim na vratima. Sam Coltorti je tada naglasio kako ostavlja jedinicu u dobrim rukama i nije pogriješio.

Gulácsi je definitivno sada postao simbol tog uspona, koji je zasad zastao na tom lanjskom polufinalu Lige prvaka.

Činjenica da je s 30 godina jedan od najiskusnijih igrača u Leipzigovoj svlačionici, inače niti tri godine mlađi od trenera Juliana Nagelsmanna, govori jako puno o profilu ekipe. Ali nije Gulácsi samo važan zbog nakupljenog iskustva; njegov igrački razvoj pratio je i stilski razvoj momčadi. Više nije stvar isključivo u tome da je, primjerice, prošle sezone skupio najviše bundesligaških utakmica bez primljenog gola, ili da je imao postotak obrana identičan onome Manuela Neuera, što je ujedno i najviše u ligama Petice. S vremenom je razvio tehniku, ali i brilijantno čitanje igre.

Jasno je da takav miran i zahvalan tip — onaj koji se srami preuzeti jedinicu, koji donira sve bonuse koje dobije bolnicama po Mađarskoj i koji sramežljivo izbjegava istupati u medijima — koristi i kao vrlo dobar PR za čitav projekt. Tip koji se čeličio u blatu Yeovila, Stockporta i Colchestera, a onda razvijao u modernog golmana pod Red Bullovim okriljem, postavši simbol vjere u proces i stilskog razvoja koji je kulminirao važnom ulogom u Ligi prvaka.

Ne propusti top članke