Guardiola svojim igračima daje precizne informacije što i kako raditi na travnjaku. Barem kada suparnik ponudi dovoljno polazišnih točki koje Guardiola i njegov stožer mogu analizirati.

“Dan prije utakmice obično treniramo taktiku, ovisno o tome što suparnici igraju”, objasnio je Kevin De Bruyne gostujući na podcastu MidMid. “Međutim, prije utakmice s Manchester Unitedom, Pep nam je rekao da nema pojma kako će United igrati i zaustavio je trening nakon desetak minuta. Dao nam je samo najkraće taktičke upute, a sve ostalo smo trebali vidjeti kako će izgledati na samoj utakmici jer je bilo nemoguće pretpostaviti hoće li igrati s petoricom ili četvoricom u zadnjoj liniji i hoće li imati romb u sredini ili trojicu naprijed.”

Je li Rangnick spreman stvoriti sustav u Unitedu? Definitivno jest, čovjek je guru organizacije. Ali bolje je pitanje: je li United spreman za Rangnicka?

De Bruyneova anegdota najbolje opisuje zašto je Ole Gunnar Solskjær morao dobiti otkaz.

Nije Solskjær ni blizu glavnog krivca za sve ono što se u Unitedu zadnjih desetak godina događa niti će njegova smjena automatski prekinuti krizu u kojoj se klub nalazi, ali momčad je s njim ušla u zadnji stadij nogometnog raspada. Nije United s njim igrao loše. Pojam loše implicira da postoje neki konkretni problemi koji se mogu popraviti ili promijeniti kako bi postalo dobro; Solskjærov United je postao takva stihija da se suparnički treneri nisu mogli pripremiti za utakmicu jer se nisu imali za što uhvatiti. Pobogu, Guardiola je raspustio trening jer nije imao pojma što da pripremi. Dao je par okvirnih smjernica i povukao se u ured da bi pokušao skužiti što se događa na terenu.

Rupa poslije Fergusona

“Nažalost, dobar trener dolazi u Englesku, u Manchester United”, komentirao je Jürgen Klopp vijest da Ralf Rangnick preuzima Solskjærovu poziciju, dokazujući da nije samo Pep shvatio kako je United momčad u raspadu. “On je trener s jako puno iskustva, izgradio je dva kluba ni iz čega. United će biti organiziran na terenu. Dakako, to nisu dobre vijesti za nas ostale.”

Rangnick je čovjek kojeg možete izjednačiti s pojmom organizacija, a to je ono što Unitedu očajnički treba. I zato je važniji onaj dio ugovora po kojem dvije godine ostaje kao savjetnik nego ovaj da će pola godine prije toga biti trener.

Sir Alex Ferguson je bio Manchester United. Bio je menadžer, ali je bio i ideolog koji je određivao kulturu organizacije te identitet cijelog kluba. Bio je sportski direktor koji je planirao momčad, prodaju zvijezda, stvaranje novih, ali i puno više od toga. Ako pratite Fergusonov razvoj od preuzimanja klupe do umirovljenja, možete vidjeti kako je pažljivo pratio trendove i detaljno planirao kada je vrijeme za strateške zaokrete u filozofiji igre. Kada je Arsène Wenger revolucionizirao engleski nogomet uvođenjem nutricionista i promjenom metodologije rada, Sir Alex je pratio i prilagodio se. Kada je shvatio da José Mourinho dio uspjeha vuče iz toga što koristi principe periodizacije u treningu, Ferguson je vratio Carlosa Queiroza i dao mu je maksimalne ovlasti koje je kao pomoćni trener mogao imati.

Kad je Ferguson otišao u mirovinu, ostala je rupa koju je trebalo popuniti. Trener je tu najmanji problem. Ima dobrih trenera, bilo bi ih lako naći da je United u tom trenutku imao nekoga tko razumije kulturu organizacije i tko može oblikovati identitet cijelog kluba. Nekoga tko ima autoritet i tko može detaljno planirati razvoj momčadi te donositi strateške odluke prateći trendove u nogometu.

United je pogriješio. Toliko godina je potrošeno tražeći novog Fergusona na klupi i slijepo se koncentrirajući na menadžera kao centralnu figuru svih problema, bez da je u klubu itko shvatio da prvo treba zamijeniti Fergusona i nadomjestiti njegov utjecaj na katu. Ed Woodward i Glazeri su računali na to da Ferguson to može raditi part-time, da je dovoljno pitati ga za mišljenje na domjencima ili ga pozvati na neki sastanak, pa prema tome donositi odluke. Bili su u krivu i rezultat njihove pogreške je to da ne samo da United nema rezultate i da uludo troši puste milijune na igrače, nego i to da je potpuno izgubljen svaki oblik organizacijske kulture kluba koji se mogao nasloniti na Fergusonovu ostavštinu.

Najbolji u svom segmentu

Pojam “organizacijska kultura” javlja se 1980-ih, kada je Harvard Business School uveo predmet koji je proučavao načine života i rada u korporacijama. Ukratko, organizacijska se kultura može definirati kao ozračje u korporaciji koje je posljedica utjecaja različitih zaposlenika iz prošlosti i sadašnjosti te okruženja poduzeća koje djeluje na ponašanje ljudi i na upotrebe njihovih sposobnosti. Ona je supstitut nizu pravila i drugih organizacijskih mehanizama koji reguliraju odnose unutar kluba.

Na Barceloninu primjeru organizacijska kultura znači da će Johan Cruijff, iako je umro prije više od pet godina, biti centralna točka u izboru novog trenera. Cruijff se svojedobno suočio s problemom koji je riješio na način kakav se pokazao dovoljno dobrim da se smatra valjanim još debelo nakon njegova odlaska i nove se članove organizacije uči da je slične probleme ispravno percipirati na taj način. Svaki trener u cijelom Barceloninu pogonu zna točno što bi Cruijff mislio o nekoj situaciji, a ista stvar ne vrijedi za United. Njegovi treneri ne znaju što bi Ferguson mislio i ne mogu se nasloniti na to u procesu donošenja strateških odluka.

Svi veliki klubovi imaju svoju karakterističnu organizacijsku kulturu. Ako hoćete, kolektivni mentalitet. Bayern funkcionira na principu vijeća veterana, Juventus je utemeljen na obitelji Agnelli, a Real Madrid — bez obzira na to tko bio predsjednik, iako je to teško odvojiti od lika i djela Florentina Péreza — ima jasnu hijerarhiju donošenja odluka i strateški smjer kojeg drži. Na kraju krajeva, i Manchester City je prvo doveo Txikija Begiristaina i Ferrana Soriana kako bi stvorio organizacijske preduvjete za dovođenje Guardiole.

United je prvenstveno poslovni subjekt sa stotinama zaposlenih i kada godišnje vrtiš milijardu eura prihoda, onda je logično uspoređivati funkcioniranje upravljačke strukture s onom u Appleu ili Coca-Coli, a ne s onom u lokalnoj nogometnoj momčadi. Zato je pojam organizacijske kulture bitan, on je ishodište funkcioniranja svih velikih poslovnih korporacija.

Ralf Rangnick je čovjek koji može posložiti te odnose.

Riječ je o dobrom treneru. Uveo je RB Leipzig u Bundesligu i sa Schalkeom je igrao polufinale Lige prvaka. Riječ je i o velikom ideologu nogometne igre. Upravo je on ključna figura u razvoju presinga u njemačkom nogometu; on je uzor od kojeg su se razvili Klopp, Thomas Tuchel i Julian Nagelsmann. Osim toga, vrhunski je u otkrivanju talenata i razvoju potencijala mladih igrača.

Ukratko, tražite li trenera, u Rangnicku ćete dobiti dobrog trenera koji će vam dati prepoznatljivu igru. Tražite li sportskog direktora, dobit ćete jako dobrog sportskog direktora koji će kupiti prave igrače. Ali na svijetu postoje bolji treneri i bolji sportski direktori koje United sigurno može platiti. Međutim, ne postoji bolji čovjek za organizaciju nogometnog kluba od Ralfa Rangnicka. On je najbolji na svijetu u tom segmentu. Apsolutni guru.

To je pokazao u Hoffenheimu i Red Bullu kada je izgradio klubove iz temelja. Napravio je uspjeh koji je prije njega bio nezamisliv.

Još uvijek autsajder

Ali nije poanta u kratkoročnom uspjehu nego u dugoročnim rezultatima, a tu je Rangnick poseban jer je izgradio organizacijsku kulturu koja se nije raspala onog trena kada je on napustio projekte. Izabrao je svoje ljude, naučio ih je onome čemu ih je trebalo naučiti i onda su oni naučili one ispod sebe. Dobio je hijerarhiju koja se može obnavljati od dna prema vrhu, a to je nešto što Ferguson i Wenger nisu napravili. Njih dvojica su bili Manchester United i Arsenal; držali su organizaciju na sebi i delegirali su poslove suradnicima koje su periodično mijenjali boljima, a kada su otišli klubovi su se urušili iznutra i pali stepenicu ili dvije ispod razine na kojoj su bili.

Zato United sada treba Rangnicka – da izgradi strukturu koja će biti otporna na odlaske.

“Kad sam prvi put razgovarao s Dietrichom Mateschitzom, pitao me što bih promijenio da sam glavni čovjek projekta”, ispričao je Rangnick Chrisu Flanaganu u razgovoru za Four Four Two. “Rekao sam da bih promijenio sve. I Salzburg i Leipzig su imali prilično stare momčadi. Prosjek je bio 29 u Salzburgu i 28 u Leipzigu. Prva stvar koju sam mu rekao jest da bih radije dovodio igrače koji s nama potpisuju prvi ili drugi ugovor u životu jer je njihova motivacija drugačija. Ako odvagnete iskustvo nasuprot mladosti i sposobnosti da sprintaju ili budu spremni uložiti mnogo energije, mislim da se dokazuje kako je iskustvo precijenjeno.”

Rangnick će i u Unitedu morati promijeniti sve. Ili barem jako puno. Za to će mu trebati puno vremena, vremena koje će teško dobiti na toj razini jer, koliko god bio genijalan, u ovim krugovima je još uvijek autsajder koji nema autoritet i teško će preživjeti situaciju poput one u Salzburgu kada je trener na kojem je inzistirao ispao od luksemburškog Dudelangea i izgubio prvenstvo. Međutim, Rangnick je znao da je to samo etapa u dugoročnom planu i nije paničario nego je nastavio raditi onako kako je zamislio.

Je li Rangnick spreman napraviti istu stvar u Unitedu i stvoriti sustav? Definitivno jest, čovjek je guru organizacije i najbolji izbor za tu ulogu. Ali bolje je pitanje: je li United spreman za Rangnicka? Taj odgovor će odrediti to koliko će na kraju uspješan biti Rangnickov posao u Unitedu i hoće li moći nadomjestiti dio onoga što je otišlo s Fergusonom.