Hajdučko srce

Dinamo će u nedjelju u Šibeniku osvojiti naslov. Dean Računica ne može ga u tome spriječiti

Zadnja izmjena: 12. svibnja 2022.

Bilo je ljeto 2003., a te sparne kolovoške večeri sa zvučnika poljudskog stadiona dopirali su taktovi tada tek izdanog The Beat Fleetova hit-singla Alles Gut, koji su se nadglasavali sa zvucima negodovanja splitske publike. Upravo je bila završila utakmica pretkola Kupa UEFA između Hajduka i Hake iz finskog Valkeakoskija, u kojoj se Hajduk — nakon što je Fincima neobjašnjivo dopustio preokret i pobjedu 2:1 u prvoj utakmici — na kraju spasio i prošao na pravilo gola u gostima.

A kakav je to samo gol bio; da su te večeri s razglasa puštali kakav thrash metal hit, ni on ne bi mogao ugušiti festival zvižduka koji bi se sručio nad momčad da prethodno nije bilo Deana Računice i njegova ‘nemogućeg’ ranog gola. Mato Neretljak prošao je po boku, uputio loš centaršut, ali netko od Finaca je okrznuo loptu i podigao je u zrak. Dejo nije odustao, već je jurnuo prema njoj i pričekao suludi trenutak za odapeti nekakve poluškarice, praktički iz mrtvog kuta. Lob je dugo putovao, ali je na kraju odsjeo iza nesretnog golmana Panua Toivonena. Hajduk je generalno odigrao očajno, ali je, srećom, sve ostalo samo na crnjaku od igre, a ne na ružnim stvarima; Dejo je izvukao nemoguće i pogurao Hajduk prema utakmicama protiv Grasshoppera i Rome.

Vjerojatno je puno Hajdukovih navijača potisnulo taj moment iz sjećanja, ali bit će svakako i onih koji taj trenutak pamte i koriste kao zalog da će Dejo, Hajdučko srce koje je baš zbog srčane mane moralo skratiti svoju karijeru omiljenog poljudskog fantasiste, sad u ulozi tuđeg trenera izvući novo čudo i s ovom šibenskom ekipom otpisanih zaustaviti Dinamo na putu do novog naslova. Ovaj put ne samo da nije favorit, nego ova analogija s golom Haki zapravo sad vrijedi obrnute pouke, tek kao upozorenje Dinamu da se ne dovede u takvu situaciju kao Hajduk one davne večeri. Na strani prvaka je apsolutno sve, pa i zdrava logika, pa suludo očekivati išta drugo do rutinsku pobjedu kojom će osigurati trofej.

Računica se u ožujku vratio u rodni Šibenik i u klub u kojem je proigrao s devet godina, a s 18 postao prvotimac, praktički kao persona non grata.

Iako sve te priče imaju svoje repove i vrijedne su daljnjeg izdvojenog pričanja, poanta ostaje da je Dinamo ekipa koja će naprosto iskoristiti ogromnu razliku u kvaliteti

Ne sasvim zato što su Funcuti u međuvremenu razvili bratstvo baš s Dinamovim navijačima, pa im sve one priče o Hajdučkom srcu i dalmatinskom rivalu i dodatno idu na neku stvar, nego zato što je njegov dolazak direktno povezan s općim kaosom koji na Šubićevcu već duže vrijeme vlada.

Za početak, Šibenik je ove polusezone od ukupno 14 odigranih utakmica izgubio njih 10, uz jedan remi i tri pobjede protiv Slavena i dvaput protiv Istre. Na tom je neslavnom putu primio čak 37 golova i tek jedan gol ga dijeli od toga da Hrvatskom dragovoljcu preotme status najgore obrane u ligi, jer je tijekom čitave sezone u svoju mrežu dosad nakrcala 71 loptu. Usporedbe s Dragovoljcem sežu i dalje od pogleda na ljestvicu, jer Šibeniku na svim razinama prijeti slična sudbina kao i Sigećanima ove sezone. To je za klub presudna ‘utakmica’ iz koje klub mora uzeti barem nešto, jer inače priče o otkidanju bodova na terenu bilo kome neće imati nikakvog smisla.

“Igrati za svoj grad”

Sanjarski nastrojeni hajdukovci sad prebrojavaju igrače u Šibeniku koji su na neki način povezani s Hajdukom. Posuđeni Dino Skorup na stranu, ostatak tog kontingenta — a riječ je o kapetanu Mariju Ćuriću, vrataru Lovri Rogiću, najboljem asistentu lige Ivanu Deliću i eventualno još Antoniju Jakolišu — igrači su kojima je jedino zajedničko to što su u nekom trenutku okarakterizirani kao nedovoljno dobri za Hajduk, što objektivno i jest bilo posrijedi, pa je samim tim ta etiketa deplasirana. S druge strane, u Šibeniku su trenutno i trojica posuđenih Dinamovih igrača — Edin Julardžija, Ivica Vidović i Antonio Marin. Tu onda dolazimo i do one pomalo bizarne poruke Funcuta, koji su ljutito poručili kako “neće mirno promatrati pretvaranje Šibenika u Hajdukovu filijalu”, iako nitko ne može shvatiti kako su uspjeli doći do takvog zaključka.

Dapače, suradnja s Dinamom postaje još upečatljivija kroz izlazne transfere, koji su u posljednje vrijeme spašavali Šibenik od potpunog financijskog kraha.

Transfer Marka Bulata, koji su svojedobno potpisali njegov otac Joso i stric Ivan —inače tada predsjednik Šibenikova Nadzornog odbora te klupski sportski direktor — završio je nedavno na stranicama crne kronike uz transfer još jednog Šibenikova (i prethodno Hajdukova) igrača, Denija Jurića, a sve zbog sumnjivo visokih provizija isplaćenih izvjesnim hercegovačkim posrednicima, inače bliskima sa Zdravkom Mamićem. Zlobnici će na tu temu dodati i, pa, ‘zanimljivo’ delegiranje sudačke četvorke za nedjeljni susret.

Iako sve te priče imaju svoje repove i vrijedne su daljnjeg izdvojenog pričanja, poanta ostaje da je Dinamo ekipa koja će naprosto iskoristiti ogromnu razliku u kvaliteti i rutini igranja bitnih utakmica te na Šubićevcu zapečatiti svoju novu titulu.

U Šibeniku, gradu u kojem su Plavi rado viđeni gosti još od doba Krasnodara Rore, Dražana Jerkovića, Ratka Kaciana i ostalih Šibenčana rođenjem ili nogometnim stasavanjem koji su naknadno ostavljali velik trag u zagrebačkom klubu. Za nedjeljni susret ta tradicija stoji tek da se dodatno postavi scenografija jedne velike utakmice — jasno, najviše za Dinamo, jer ni ova otužna upravljačka situacija u Šibeniku, obilježenom konstantnom izmjenom ‘vlasnika’ i trenera, ni delegiranje sudaca, a ni suradnja koja je danas kudikamo manje romantična i iskrena od želje ovih povijesnih veličina da zaigraju u plavom dresu ne mogu opet nadmašiti ogromnu razliku u kvaliteti.

A Računica?

Njegov je povratak u rodni grad tek nešto poput anomalije, pri čemu ni on sam očigledno nije bio najsretniji što je prihvatio taj vrući krumpir. Ovo mu je tek treća samostalna trenerska epizoda, i to nakon vođenja kliškog Uskoka i sinjskog Junaka; svoju je priču vezao uz poziciju pomoćnika Slavenu Biliću, i to se podosta vidjelo po samom dolasku u Šibenik. Svježe izjave kako će u nedjelju Šibenik prvenstveno “igrati za svoj grad” ne mogu zasjeniti one koje je davao odmah nakon druge utakmice na klupi i uvjerljivog poraza od Osijeka, kada je praktički odmah krenuo kukati kako je “znao da je teško”, ali pritom naglasivši i da se “ne bi latio ove uloge” da je znao kako će biti baš tako teško. Rezultati su, na kraju krajeva, i ogledalo stanja u klubu i svlačionici u kojoj nekadašnje Hajdučko srce, izgledno je, neće biti i sljedeće sezone.

Šibenikova budućnost ne leži u ovoj utakmici, već u što ranijem rješavanju tragikomične krize upravljanja, jer bez toga ubuduće neće ni dobiti priliku uopće sudjelovati u ovakvim ogledima. Što se, pak, dinamovaca tiče, njima ništa neće ovu nedilju pokvarit — ni lupeži, ni barbari, ni zli komentari.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.