Hakimi: Bek za novo doba

Mladi igrač Real Madrida na posudbi u Dortmundu pomiče granice

Zadnja izmjena: 8. travnja 2020.

Nije prošlo dugo od trenutka kada je postalo jasno koliki utjecaj ima Trent Alexander-Arnold na Liverpoolovu igru do javljanja ideje o njegovu izmještanju s pozicije desnog beka i premještanju u vezni red. Njen tvorac Jamie Carragher objašnjavao je takav potez superiornom tehničkom kvalitetom mladog beka u odnosu na suigrače u veznom redu i predlagao ulogu sličnu onoj Kevina De Bruynea u Manchester Cityju.

Philipp Lahm prešao je sličan put, dok je Dani Alves odlučio smiraj svoje karijere začiniti zrnom romantike i uživati u nogometu igrajući desetku u svojoj domovini. Igračima koji su pomicali granice i mijenjali percepciju bekovske uloge oduvijek je bila privlačna ta ideja, ali Liverpoolov menadžer Jürgen Klopp kategorično je odbacio takvu mogućnost. Nijemac je svjestan da u neobičnom koktelu Alexander-Arnoldovih kvaliteta ima odgovor na presingom vođeni nogomet kakav se igra u ovom trenutku. Bez skrivenih kutova iz kojih ga suparnik može napasti i s kompletnom igrom ispred sebe, Alexander-Arnold neometano organizira igru svoje momčadi. I to radi na nevjerovatan način.

Iako u suštini znatno drugačija, ništa manje spektakularna je igra Achrafa Hakimija.

Dijete siromašnog uličnog prodavača i kućne pomoćnice, koji su u potrazi za boljim životom napustili Maroko i doselili u Španjolsku, danas je jedan od najboljih mladih bekova na svijetu.

Ono što je Alexander-Arnold u tehničkom smislu, to je Hakimi u taktičkom

Svoje prve nogometne korake Hakimi je napravio u lokalnom klubu Deportivo Colonia de Ofigevi u madridskom predgrađu, gdje je privukao pažnju Real Madridovih skauta i već s osam godina preselio u njihovu La Fábricu. S 18 je debitirao za prvi tim, ali konkurencija u vidu Danija Carvajala i Nacha Fernandeza pokazat će se prejakom i ispriječiti se njegovom napretku. I pored male minutaže uspio je s dva nastupa u sezoni 2017./18. pomoći kraljevskom klubu da dođe do trećeg uzastopnog trofeja Lige prvaka. Postao je tako prvi Marokanac koji se okitio titulom europskog prvaka.

No, Hakimi nije želio igrati epizodnu ulogu u klubu koji naziva svojim domom. Odlučio je ime izgraditi drugdje i vratiti se onog trenutka kada mu stvarno bude mogao biti od koristi. Odabrao je Borussiju Dortmund za mjesto gdje će rasti i u nepune dvije sezone, koliko je na posudbi, pokazao o kakvom se potencijalu radi.

Enormni napredak

Još prošle sezone postao je jedan od ključnih igrača u sustavu Luciena Favrea. S tri gola i sedam asistencija pomogao je Dortmundu da se plasira u osminu finala Lige prvaka i bude u najužem krugu favorita za trofej Bundeslige. Nimalo slučajno se ozljeda metatarzalne kosti koju je pretrpio u ožujku prošle godine podudarila sa padom forme momčadi. Bayernova ‘petarda’ koja je potom uslijedila najavila je kraj sna o tituli u domaćem prvenstvu, u kojem će u preostalih sedam utakmica bez Hakimija na terenu duplirati dotadašnji broj poraza.

Da se radi o nestvarnom igraču najbolje je pokazao okršaj sa Atlético Madridom u grupnoj fazi Lige prvaka prošle sezone, u kojem je zabilježio hat-trick asistencija.

U pobjedi svoje momčadi 4:0 Hakimi je, igrajući na lijevom beku, kontinuiranim ubacivanjem u sredinu terena testirao prepoznatljivu kompaktnost suparničkih linija. Njegova želja da stvara višak dovodila ga je na suprotnu stranu terena, a nerijetko i u liniju sa suparničkom obranom, i to u zonama gdje svoje prilike obično traže napadači. To je ono što ga čini toliko zanimljivim. Igrao na lijevoj ili desnoj strani, u formacijama s trojicom ili četvoricom igrača u zadnjoj liniji, Hakimi će u suparničkoj strukturi nastaviti tražiti rupe koje će potom nemilosrdno napadati. I sam priznaje da nema omiljenu poziciju.

“Naučio sam mnogo igrajući na obje strane i to je nešto što želim nastaviti raditi i u budućnosti”, rekao je. “U tome vidim svoju prednost, jer treneri cijene igrače koji mogu jednako dobro igrati na više mjesta na terenu”.

U utakmici protiv Intera ove sezone zabio je dva gola. Onaj prvi više ide uz ime rasnog strijelca kakav je njegov suigrač Erling Braut Håland, nego uz igrača koji igra na bekovskoj poziciji. Drugi je klasični Hakimijev: ubacivanje iz drugog plana, dupli pas i sjajna završnica. Protiv Slavije iz Praga također je pogađao dvaput. Njegova igra natjerala je trenera češke ekipe na hrabru prognozu — Jindřich Trpišovský predvidio mu je da će za par godina izrasti među tri ili četiri najbolja beka na svijetu. Nema razloga da se njegova prognoza i ne ostvari, jer ono što je Alexander-Arnold u tehničkom smislu, to je Hakimi u taktičkom.

Šest golova i 10 asistencija koliko je skupio ove sezone posljedica su Hakimijeva enormnog napretka, ali i Favreove prilagodbe sustava 21-godišnjaku koji s trojicom stopera iza leđa ima mnogo više prostora za ofenzivne akcije. Pitanje je može li mu slične uvjete za igru omogućiti Zinedine Zidane u Real Madridu nakon što je kontinuiranom izvrsnošću privukao njegovu pozornost i nagovijestio mogućnost svog povratka u kraljevski klub.

No, Zidaneovi aduti leže drugdje. Podijeljeno srce mladog beka već jednom se našlo pred sličnim izborom. Tada je između kulture i tradicije svojih roditelja i novog načina života odabrao prvo. Umjesto Španjolske, u kojoj je rođen, odlučio je igrati za reprezentaciju Maroka. Ovaj put bi ga, bez obzira koliko se dobro osjećao u Dortmundu, nostalgija za domom i neostvareni dječački san mogli ponovo gurnuti u Francuzove ruke. Njihova veza je već snažna, jer je upravo pod Zidaneom debitirao za prvu momčad.

Ako se vrati kući, sigurno neće imati epizodnu ulogu. Umjesto toga će kao bek novog kova i igrač koji svojim izdanjima na travnjaku pomiče granice mogućeg vrlo brzo postati poslastica za madridsku publiku koja s posebnim emocijama doživljava lokalne dečke.

Ne propusti top članke