Bez obzira na to kako budu završili tjedni pred nama, Liverpoolova sezona se već sada može okarakterizirati kao uspješna. Jürgen Klopp je svjesno žrtvovao domaća kup-natjecanja kako bi došao gdje je sada — u polufinalu Lige prvaka te u završnoj borbi za naslov u Premier ligi s više od 90 bodova na svom kontu.
Samim pogledom na bodovni učinak nije pogrešno zaključiti da će, ako Redsi ne osvoje naslov, to biti zato jer je ove sezone Manchester City jednostavno bolji. Dodatni argument toj tezi je podatak o broju bodova koje je Liverpool dosegnuo zadnji put kad je bio ozbiljni kandidat za prvo mjesto. Prije par dana bila je peta obljetnica nes(p)retnog posklizavanja Stevena Gerrarda protiv Chelseaja, a tu sezonu je Liverpool završio s 84 boda. Dakle, s vrlo vjerojatno desetak bodova manje nego ove.
Malo je onih koji su izravno sudjelovali u jednom i u drugom pothvatu, a jedan od njih je Jordan Henderson.
Otkako je 2011. stigao iz Sunderlanda za 16 milijuna funti, bili su rijetki trenuci u kojima netko u njega nije uperio prst sumnje. Iako je igrač s najdužim stažom u sastavu, određeni dio publike ga nikada nije prihvatio. Na terenu i izvan njega, morao je voditi borbe između linija, dijelom zbog poveznice s Gerrardom kroz poziciju i kasniji odabir za kapetana. Na polagani pritisak javnosti kako bi vrpca bolje pristajala Virgilu van Dijku, Klopp je odmahnuo rukom, vrlo jasno dajući znak koliko vjeruje svom ‘generalu’.
Henderson je ostao neumorni trkač — samo su se okolnosti promijenile. Statistici o pretrčanim kilometrima dodao je one vidljivije prosječnom gledatelju
Njegov status nije se promijenio ni dolaskom dvaju skupih pojačanja, Fabinha i Nabyja Keïte. Ta je odluka neizravno utjecala na najveću kritiku Nijemcu ove sezone, odnosno manjak kreativnosti i dinamike u sredini terena. Razlog tome su promjene koje su nastale otkako je Liverpool postao jedan od favorita za naslov prvaka.
U svojim počecima na klupi Redsa Klopp je igru gradio na visokom tempu, vidljivom kroz razinu agresivnosti u presingu i kontrapresingu te kasnijem iskorištavaju suparničkih grešaka i općenito prostora kroz kvalitetu napadačkog trojca. Međutim, kada je suparnik odlučio oduzeti prostor i svoj plan igre ograničiti na kompaktan blok, to više nisu bili uvjeti u kojima su Henderson, James Milner i Georginio Wijnaldum mogli činiti razliku. Iako je Liverpool uspio manjak stvorenih prilika u otvorenoj igri djelomično nadomjestiti golovima u prekidima, to nije bila dugoročna opcija.
Nove mogućnosti
Zato su Redsi trebali Fabinha i Keïtu. Dok je Brazilac naizgled savršen igrač za Kloppov sustav jer može odgovoriti fizičkim zahtjevima te igrati na više pozicija i uloga, Gvinejac je trebao donijeti ključnu prevagu u prelasku iz druge u zadnju trećinu. Za svog boravka u Leipzigu profilirao se kao igrač sposoban zaprijetiti suparničkom golu na tri načina: dodavanjem, udarcem ili driblingom. On možda nije ‘klasični’ kreativni veznjak, ali je kroz raznovrsnost u rješenjima izgledao kao idealni dodatak napadačkom trojcu. Zbog činjenice da su za njih plaćene visoke odštete, dugoročno su zamišljeni kao prve opcije na svojim pozicijama.
No, kako Liverpool ima pozitivan rezultat tijekom cijele sezone, Klopp nije želio odustati od pobjedničkog sastava.
Dok ozljede i gust raspored nisu odlučile drukčije, ostao je vjeran ‘radničkoj’ trojci u sredini predvođenoj Hendersonom. Njegova je uloga sačinjenja od niza sitnih poslova, često teško vidljiva golim okom. Primjerice, kako je Liverpoolov sustav stvarao razliku kroz presing, uloga zadnjeg veznog bila je spašavati situaciju ako linije ispred ne bi kvalitetno obavile svoj posao. U tom podcijenjenoj ulozi, uvijek bi na vagi konačnog dojma prevagnulo netočno dodavanje nego spašeni kontranapad ili ‘taktički’ prekršaj. Možda njegovo ime nije osvajalo naslovnice, ali svaka uloga na terenu donosi određene prednosti. Henderson je igrajući zadnjeg veznog doveo igru bez lopte i postavljanje na najvišu razinu.
Nakon što je prošao vrijeme prilagodbe, Fabinhov ulazak u rotaciju otvorio je nove mogućnosti. Iako je veći dio sezone bio zamjena za Hendersona, gostovanje kod Southamptona ponudilo je obrat. Liverpool je počeo utakmicu s Brazilcem na zadnjem veznom te Wijnaldumom i Keïtom ispred njega. Kao u nizu utakmica u ulozi favorita, Liverpool je imao problem svladati postavljenu obranu. Kako je Fabinho igrao vrlo solidno, a Wijnaldumov učinak ostao upitan, Klopp je odlučio postaviti Hendersona na njegovu poziciju, bliže golu. Uspio je izvući pobjedu, a kapetan je ugradio gol i asistenciju u samo 31 minutu provedenih na terenu.
Od te pa do zadnje utakmice protiv Huddersfielda, Henderson je u novoj ulozi odigrao 397 minuta odnosno šest nepunih utakmica te upisao gol i četiri asistencije. S njim na poziciji osmice, Liverpoolov napad dobio je dimenziju više, igrača koji može pretrčati koliko je potrebno i dati dinamiku napadu kroz stalno kretanje bez lopte. Dodatni igrač u završnici označio je više prostora suigračima, prije svega za Mohameda Salaha i Sadija Manea. Idealan primjer je Maneov gol protiv Chelseaja: kada je fokus obrane bio na desnu stranu Liverpoolova napada, Senegalac je neometano pogodio na suprotnoj strani. Iako nije izravno sudjelovao kod drugog gola na istoj utakmici, kretanjem je otvorio prostor Salahu za ulazak u sredinu te udarac za konačnu pobjedu.
Najbolji nogomet u karijeri
Nekoliko je razloga zašto je Henderson pozitivno reagirao u novoj ulozi.
Prije Kloppova dolaska u Liverpool već je igrao na pozicijama bliže golu, a u sezoni 2014./15. je kao ‘osmica’ postigao četiri gola i dodao tome još 12 asistencija. Jedno vrijeme u Sunderlandu bio je korišten kao desno krilo, stoga mu nisu strani ulasci na bok i asistencije kroz ubačaj kao, primjerice, u uzvratu protiv Porta. Drugi razlog je činjenica da sada ima Fabinha koji mu čuva leđa te dopušta slobodu za odlazak naprijed i riskantnije odluke u završnici. Treći, a možda i najvažniji razlog je nužnost ogromne količine trke i energije u ulozi box to box veznjaka, a to je Hendersonov domaći teren već dugi niz godina.
Konačni doprinos Liverpoolovom sustavu u novoj ulozi dao je svojevrsnim razbijanjem mita o samome sebi. Kritičari godinama nisu štedjeli komentare na račun njegove igre u posjedu, misleći pritom na premali broj dodavanja prema naprijed, odnosno onih koji donose prevagu na terenu. Na novoj poziciji se to promijenilo. Henderson je u zadnjih šest utakmica uputio 14 ključnih dodavanja te stvorio pet velikih prilika za suigrače.
S obzirom na to da Barcelonin sustav poprilično ovisi o Jordiju Albi te ako u polufinalu bude igrao istu poziciju kao u posljednjim utakmicama, Henderson bi mogao iskoristiti višak prostora koji Alba ostavlja čestim odlascima naprijed.
Čak i ako Liverpool ne prođe Barcelonu ili ne osvoji naslov u Premier ligi, Klopp je dobio odgovore koje je tražio. Pronašao je način kako uklopiti Fabinha i Keïtu te njima dodati Hendersona u novoj ulozi. Uz Wijnalduma i Milnera te oporavljenog Alexa Oxladea-Chamberlaina, Liverpoolova će sredina će imati ravnotežu u razdoblju koje dolazi. U toj novoj postavci Henderson je ostao onaj neumorni trkač u borbi između linija — samo su se okolnosti promijenile. Statističkoj kategoriji o pretrčanim kilometrima dodao je one puno vidljivije prosječnom gledatelju.
Kada su mu kritičari pronašli zamjenu na terenu u vidu Fabinha te Van Dijka u svlačionici, on je odlučio igrati najbolji nogomet u karijeri. Ostalo je još jedno, podići pehar kao Liverpoolov kapetan i tako zauvijek skloniti upitnike pored svoga imena.
