Burundi.
Država u Africi okružena Ruandom, Tanzanijom i DR Kongom; jedna od najmanjih na kontinentu, površinom dvostruko manja od Hrvatske, ali u njoj danas živi blizu 12 milijuna ljudi. Zemlja je izmučena brojnim političkim prevratima, vojnim udarima, etničkim čišćenjima, genocidom — u dva navrata u posljednjih pola stoljeća — korupcijom i deforestacijom, gotovo u potpunosti ‘očišćena’ od drveća koje danas pokriva manje od šest posto površine tla.
Ruralno je to društvo, tek 13,4 posto stanovništva živi u gradovima; svako četvrto dijete mlađe od pet godina je pothranjeno, a rizik od zaraznih bolesti je među najvećima na svijetu zbog slabe higijenske, zdravstvene i obrazovne infrastrukture te otežanog pristupa medicinskoj skrbi. Tek nešto više od 60 posto žena u Burundiju umije čitati i pisati. Po zadnjim podacima Burundi je najsiromašnija zemlja na svijetu, a prije tri godine njeni su stanovnici u istraživanju proglašeni najmanje sretnom nacijom na planetu.
Francine Niyonsaba.
Osvajačica srebrne medalje na 800m na Olimpijskim igrama 2016. u Rio de Janeiru, što je bila prva olimpijska medalja za Burundi od 1996. U istoj disciplini također je osvajala srebra i zlata na svjetskim prvenstvima. Međutim, Niyonsabi više nije dopušteno natjecati se u toj disciplini, kao ni u ijednoj drugoj između 400m i 1.500m. Zato je počela trčati na duljim prugama, postavivši nacionalne rekorde na 2.000m, 3.000m, dvije milje, 5.000m i 10.000m — sve to ove godine! — uz one na 400 i 800 koje je držala otprije. Ljetos je na tokijskim Igrama završila pet na 10.000, a prije tjedan dana pobijedila je u dvostruko kraćoj utrci na čuvenom atletskom mitingu u Zürichu.
Jučer je Niyonsaba na Memorijalu Borisa Hanžekovića u Zagrebu oborila svjetski rekord na 2.000m, istrčavši za preko dvije sekunde bolje vrijeme (5:21.56) od dosadašnjeg rekorda koji je držala Genzebe Dibaba.
Ona.
Neki će reći da ona zapravo i nije ona, jer njeno tijelo proizvodi ‘previše’ testosterona za ženu. Zbog toga joj je Međunarodni atletski savez (IAAF) 2019. — kao i nekoliko drugih atletičarki, uključujući Caster Semenyu — zabranio natjecanje u njenim primarnim disciplinama ukoliko se ne podvrgne hormonskoj terapiji kojom će muški spolni hormon svesti na ‘prihvatljivu’ razinu, onu koja joj prema mišljenju IAAF-ovih znanstvenika ne daje ‘nepoštenu’ prednost pred drugim natjecateljicama, a što je ona odbila. Jučerašnja utrka bila je povijesna i po tome što je u njoj prvi put jedna interseksualna osoba, odnosno ona s registriranim stanjem koje zovu DSD (differences of sexual development) oborila neki svjetski rekord.
Niyonsaba nije odabrala biti ono što jest. Takva je rođena: “Ovakvu me Bog stvorio i takvu se volim. Trčat ću maraton ako treba, ali neću se mijenjati”.
