Harry Haddocks maskota je kluba iz grada koji je tradicionalni centar ribolovne industrije u Ujedinjenom Kraljevstvu i gdje je, iz tko zna kojeg razloga, običaj na utakmice nositi njegove zrakom ispunjene ‘verzije’; one su ikonički dio atmosfere na utakmicama Marinersa, kako glasi Grimsbyjev nadimak. I danas je više od polovice stanovništva u Grimsbyju zaposleno u izlovu i preradi ribe, poglavito bakalara.

Grimsby se prvi put u gotovo tri desetljeća dokopao osmine finala FA Cupa te se gotovo 5.000 ljudi odlučilo na put u Southampton. Njihovo razočaranje nakon što su čuli da ondje neće moći ponijeti svoje napuhance bilo je veliko. Oni su, naime, izričito zabranjeni po propisima Premier lige kojima se vodio Southampton.

Takvo što se Grimsbyjevim fanovima zadnji put dogodilo prije šest godina, kad je istu zabranu uveo Barnet za njihov međusobni ogled u League Two i to zato jer je dvije godine ranije na susretu istih rivala jedan navijač napuhancem u obliku morskog psa napao jednog od članova stadionskog osiguranja i za to bio osuđen. Tada su navijači Marinersa umjesto toga skupili 1.000 funti i njima platili mariachi bendu da dođe na tribine i svira. Zašto mariachi? Eto tako, iz čiste obijesti.

Ovaj put je, međutim, Southampton popustio — ili se samo uplašio mariachija? — i u posljednji čas dopustio da se napuhani Harry Haddocks nađe na utakmici. No, dotad su gostujući navijači već upogonili ‘alternativu’: nekoliko desetaka, možda i stotina njih došlo je na utakmicu s maskama ribe na licu (koje, eto, nisu zabranjene), pa se naposljetku na tribinama moglo vidjeti i jedno i drugo.

Bakalar Harry na kraju je postao naš Heroj dana jer Grimsby je šokantno pobijedio 2-1 i plasirao se u četvrtfinale. Na kraju utakmice pred kamerama se našao Anthony Driscoll-Glennon iz pobjedničke ekipe, s maskom na licu i vitlajući Harryjem.