Nitko nikad u NBA ligi nije u prozvan superstarom na lijepe oči, što bi se reklo. Nitko nije postao član onog vrhovnog, elitnog i najmalobrojnijeg društva zbog efektnog zakucavanja, dotad neviđenog poteza ili atraktivne frizure, da ne kažem zbog patika. Superstar se postaje u presudnim trenucima za franšizu, kada takvi majstori svakome od nas bjelodano dokažu da naprosto možemo biti sretni jer gledamo tu igračku supernovu, nesavladivu eksploziju znanja, moći i imaginacije.
Lekciju o tome što je superstar pokazao je sinoć Chris Paul, koji je u proključalom Smoothie King Centeru odveo Sunse do ključne pobjede (4-2) u seriji protiv Pelicansa. Učinio je to na neviđen način. Nitko nikad nije vidio takvu izvedbu u doigravanju.
Statistika kaže da je Paul postigao 33 poena, imao osam asistencija i pet skokova. Njegov šuterski učinak je nestvaran: iz igre je gađao 14/14 (od toga jedna trica), a s linije za slobodna bacanja je imao 4/4. No, bitnije od toga je da je sve to napravio u paklenim uvjetima kada se po terenu širio miris krvi njegovih Sunsa koju su itekako nanjušili Brandon Ingram, CJ McCollum i ostali Pelikani. Ukratko, Chris Paul je doslovno presudio — kako u šestoj utakmici tako i u cijeloj seriji, preuzimanjem uloge organizatora, egzekutora i trenera na terenu. I sve je to napravio dostojanstveno, bez nekakvog pretjeranog slavlja.
“Čovječe, ovaj grad me je odgojio”, rekao je vidljivo dirnut nakon utakmice. I to je ono što Paulovu izvedbu čini besmrtnom. Nije samo u pitanju taj bezgrešni šuterski učinak, već i mjesto na kojemu je sve to izveo. Bilo je to u njegovu New Orleansu, u kojem je 2005. u dresu tada Hornetsa debitirao u NBA ligi i gdje se većina nas prvi put susrela s genijem CP3-ja.
Bio je to savršen način da sam sebi, nekoliko dana unaprijed, čestita 37. rođendan.
