“Pa dobro, gospodine Murray”, započeo je jedan od malobrojnih novinara na onome što je u posljednje vrijeme postala tipična press konferencija Andyja Murrayja. “Kako da vas to pitam… Koliko dugo još mislite igrati? Mislim, imate 35 godina, uskoro 36… Zadnji put kad ste prošli treće kolo Grand Slama niste bili ni toliko ćelavi. Sada imate i taj metalni kuk, a nisam siguran ni da možete osvojiti Challenger u Surbitonu… Niste ni u prvih 50 na svijetu, vjerojatno vas poslije svakog meča boli svaka koščica u tijelu, a znate, imate i ženu i četvero djece…”, završio je dotični svoje ‘pitanje’ dok ga je gospodin Murray gledao u čudu.
“Vidite…”, započeo je on, pa rezignirano pognuo svoju proćelavu glavu, krenuo kratko razmišljati, pa konačno odlučio što će reći. “Što kažeš na to da sutra dođeš gledati moj meč protiv Berrettinija? Ajde, šta, da malo vidiš što to znači tenis, jer čini mi se da baš i ne razumiješ o čemu je tu riječ. Ajde, sjedit ćeš u mojoj loži i možeš popiti piva koliko god hoćeš. Ja častim… Mislim, nemoj ti sad mene krivo shvatit, ali izgledaš mi kao da voliš piti pivo, znaš… Na kraju krajeva, možda možeš i neku priču od svega složit. Znaš, ono, posvađao sam se s Murrayjem pa sam gledao meč iz njegove lože…”, završio je Murray, dok ga je taj gospodin novinar gledao u čudu.
Kad je jutros izgubio tie-break četvrtog seta i kad je Matteo Berrettini poravnao na 2-2 u setovima, Andy Murray nije imao karakteristično nervoznu reakciju. OK, naravno da je morao sve to skupa sarkastično prokomentirati, ali bilo je to nekako netipično kratko i mirno; nije urlao na samog sebe i samo je, dok je hodao prema klupi, hladno gledao ispred sebe. S krvavim laktom i koljenom, samo koju minutu prije bacio se na jedan volej koji je za koji centimetar završio u autu, sjeo je na tu klupu i stao razmišljati.
To je ono što ti novinari neće nikad razumjeti. Htio je ovo. Da, vodio je 2-0 u setovima i bilo bi bolje da je uzeo tie-break četvrtog, ali peti set je peti set. Peti set je ono zbog čega se igra; čisto preživljavanje. Glava, a ne tijelo. I htio je to. Htio je patiti i visjeti o rubu. I htio je da i mi to radimo s njim. Jer to je ono što u konačnici peti set radi, a to je onda u konačnici i ono što Andy Murray radi.
I dobro; možda su mu stvarno 35 i nije prošao treće kolo Grand Slama još od 2017.; možda stvarno ima i taj metalni kuk i teško mu je spojiti nekoliko dobrih mečeva zaredom. Ali jebiga, i takav krnj i polovan, Murray nas je u stanju dovesti do orgazma; a, kako stvari stoje, u stanju je i spasiti meč-loptu te pobijediti jednog od pritajenih favorita turnira. Nakon četiri sata i 49 minute igre. Bit će da ga upravo svaka koščica u tijelu boli.
