Čačić nesumnjivo spada među Čopove poklonike. Imao ga je sa sobom u svom prvom maksimirskom mandatu kao dio one momčadi koja je na dramatičan način spasila Dinamovu europsku sezonu u ljeto 2012. pobjedom u zadnjoj sekundi utakmice nad Ludogorcem. Bila je to pobjeda koja je trasirala i Dinamov put do skupine Lige prvaka, ali i Čačićev daljnji trenerski put — da Domagoj Vida nije u mrežu pospremio tu jednu loptu u 98. minuti utakmice protiv Bugara koje je vodio Ivajlo Petev, možda bi Čačić već odavno bio zaboravljen.

Imao je Čačić Čopa i u svom debiju na klupi hrvatske reprezentacije kad je — protiv Bugara koje je vodio Ivajlo Petev — u jesen 2015. spašavao plasman na Euro. U obje je utakmice Čop bio njegov adut s klupe, iako ni u jednoj nije napravio nešto konkretno. I nakon obje te utakmice Čop je sipao komplimente na račun trenera koji ga je od svih njegovih možda i najviše cijenio.

No, kad je Čačić jučer pogledao na klupu moravši zamijeniti ‘načetog’ Josipa Drmića, na njoj nije vidio Duju Čopa. Od igrača koji bi mogli poslužiti kao špica vidio je jedino 16-godišnjeg Tonija Majića, nogometaša čije seniorsko iskustvo stane u 60 sekundi provedenih na terenu prošlog vikenda u Gorici.

Da, imao je Čačić Čopa još početkom sezone, ali onda je njegov miljenik proslijeđen na posudbu u Šibenik. Bilo je to prije nego što je Čačić, kao, imenovan (i) sportskim direktorom, pa je o tome, kao, odlučivao netko drugi, tko god to bio.

Ovako se Duje našao na suprotnoj strani i pravim golgeterskim instinktom riješio utakmicu. Dobivši, na kraju jedne stvarno čudnovate karijere, nešto o čemu će pričati unucima jednom kad bude u Čačićevim godinama.