Ivica Kostelić to najbolje zna. Imao je dovoljno pobjeda u karijeri i osvojio dovoljno medalja da danas teško postoji netko u Hrvatskoj tko ne zna za njega. Uz moguću iznimku Ribičkog godišnjaka, teško da postoji neki medij koji kad-tad nije pisao o njemu.

Upravo se okušao u novom sportu, jedrenju, i završio nastup na 17. mjestu među 45 brodova u klasi. Da je to slalom, većina bi nas odmahnula rukom i rekla “loš dan”.

A on je, gle čuda, sretan.

Oduševljen i ponosan kao malo kada u životu, doima se. Naviknut na medalje i pobjede, sada najednom slavi nekakvo 17. mjesto?

Nakon 22 dana, 14 sati, 29 minuta i 51 sekunde Ivica i Calliste Antoine dojedrili su do Martiniquea na jedrilici Croatia Full Of Life. Bili su neko vrijeme i u top 10, tamo uz obalu Afrike čak nakratko i treći, ali većinu regate Transat Jacques Vabre jedrili su otprilike tu negdje, oko mjesta na kojem će naposlijetku i završiti. Calliste je ponavljač, džomba, ali Ivici je ovo bilo prvi puta da jedri preko Atlantika, on je bio gušter.

I pobjednik.

I, naravno, naš Heroj dana.

Kada dolaziš posve izvan tog miljea, s budžetom koji je minimalan spram konkurenata, pa još i debitiraš, uspjeh je i završiti Transat, a nadati se da bi mogao biti kompetitivan — i to ostvariti! — zvuči gotovo nevjerojatno.

Zato je ponekad i 17. mjesto pobjeda.