Svaki put kad Mario Pašalić zabije gol, sjetimo se onoga kako je kao junior i najveća nada u svoje generacije šest mjeseci, umjesto na terenu, proveo u bolnici zbog bakterijske infekcije koja je prijetila prekidom karijere koja još nije bila pravo ni počela. Sjetimo se vatrogasne prodaje iz Hajduka za, iz ove perspektive, žalosnih dva i pol milijuna eura i to nakon samo jedne seniorske sezone u kojoj je dao naznačiti veliki potencijal.
Pa se sjetimo toga kako ga je Chelsea šest godina povlačio po posudbama — Španjolska, Francuska, Italija, Rusija — i kako se na svakoj od njih uspijevao dokazati, ali svejedno nikad nije dobio šansu zaigrati na Plavce. Sjetimo se i toga koliko dugo su ga izbornici hrvatske reprezentacije gurali u zapećak i gotovo ignorirali, onih preliminarnih popisa za turnire s kojih bi na kraju ispadao; padnu nam na pamet ‘stručnjaci’ od kojih neki i danas sumnjaju u njegovu vrijednost i u ono što može donijeti Hrvatskoj.
A kad Mario Pašalić zabije hat trick, kao jučer za svoju Atalantu protiv Venezije, onda sve to načas zaboravimo i ostavimo po strani. Onda sav taj put koji je prošao dobije dodatni smisao i pretvori se u čeličenje jednog divnog igrača i divnog momka. Nogometaša koji ove sezone na kontu ima već osam golova i sedam asistenicija u 20 nastupa za jednu od najboljih momčadi Serie A.
Volimo Marija Pašalića.
