Priče

Heroj dana: Vođa koji dolazi

Može li itko drugi biti junak ovog dana? Naravno da ne može

Nikad nije baš najbolji indikator situacije kad uoči ključne utakmice hvalite stopera, ma koliko on dobar bio, a onda nakon te iste utakmice morate pričati o istom (obrambenom) igraču. Joško Gvardiol je i prije ovog turnira bio nacionalno blago, ali ako blago pripada u kakav sef ili trezor, onda je protiv Belgije danas Joško bio i to blago, pohranjeno u trezoru, ali i zaštitar koji čuva samog sebe.

Od prve utakmice protiv Maroka, koja je ispala na kraju i ključna u borbi za prvo mjesto, jedna od glavnih tema vezanih uz hrvatsku reprezentaciju bila je ponovna inkluzija Dejana Lovrena u prvu momčad. Zlatko Dalić je dugo bildao svoj autoritet, ponajviše (indirektno) na njemu, a onda je u posljedni čas odlučio da ipak ne želi riskirati — kao što je, primjerice, riskirao prošlog ljeta baš s Gvardiolom na lijevom beku. Klincem koji je prije toga odigrao tek 45 debitantskih minuta među seniorima, gle čuda, u onoj pripremnoj utakmici protiv ove iste Belgije.

Znali smo već tada da je taj pristojni i presimpatični klinjo spreman za velike stvari — u redu, možda ne baš za to da svoj punopravni debi za nacionalnu selekciju doživi na lijevom beku, i to u gostima kod Engleza na Wembleyju — ali s njim vrijeme naprosto brže teče.

Dalić na ovom turniru nije želio preuzeti takav rizik tako što bi bacio u vatru Josipa Šutala, Gvardiolova starijeg nasljednika na stoperskoj poziciji u Dinamu; ova je utakmica ponovno potegnula pitanje je li Hrvatska možda ipak trebala držati Belgijce dalje od svog gola i jesu li uopće Dalićevi odabranici trebali u tolikoj mjeri sjesti u krilo Dominiku Livakoviću, pogotovo u drugom dijelu. Sve to onda postaje rekla-kazala, makar s dozom zdravorazumske logike, ali izbornik se na kraju dana uvijek može izvući na to kako je teško bilo za očekivati da bi ovu Belgiju, čiji je ovo bio zadnji ples i to na podiju koji joj najviše odgovara — tamo u hrvatskoj zadnjoj trećini — mogla odgurati i sa Šutalom uz Gvardiola. I koliko bi viša linija značila i viši rizik.

Domaći šank-pratitelji nogometa će sad isto tako sva ta ‘suvišna’ pitanja šutnuti pod tepih naprosto zato jer su u konačnici stvari otišle u dobrom smjeru, kao što to naši ljudi vole obično raditi generalno u životu. Ovaj put to mogu, zahvaljujući Gvardiolu. Joško je večeras bio lukobran belgijskim napadačkim valovima; samo o njegovoj statistici bi se dao napisati kratki pregled, ali on ne bi i dalje ponudio ono najbitnije, ono što smo vidjeli svojim očima.

Da ste se probudili iz kome ili izašli iz kakve pećine tik pred početak ovog turnira i da vam netko kaže da je Gvardiol tip kojemu je 20 godina i ima tek 14 (!) nastupa za reprezentaciju, rekli biste da je taj lik poremećen. Da vas jebe u ionako napaćeni mozak. Ako išta, Gvardiol djeluje kao da je na nogometnim simulacijama, kao i svi nogometaši, odigrao stotine, ma i tisuće utakmica, ali da je za razliku od ostalih svu tu virtualnu minutažu prenio u svoje noge i još važnije, u svoj um.

On je, dakle, sam bacio u drugi plan sva ta pitanja o visini zadnje linije, o tome je li izbornik mogao odabrati kadar koji bi to mogao bolje iznijeti i tako olakšati njemu prvom posao, pogotovo kada je Romelu Lukaku stupio na travnjak i natjerao Gvardiola na dodatne zadatke u držanju njega pod kontrolom, skupa s cijelom zadnjom linijom. oško je uzeo stvar u svoje ruke i faktor sreće koji je bio prisutan sveo na minimum, kao da se u jednom trenutku utakmice, kad su Belgijci krenuli po sve ili ništa, odlučio klonirati kako bi Hrvatska uspješnije kompenzirala određene falinge u niže postavljenom bloku.

Preuzimao je, presjecao, iznosio i skakao, i nije uopće pretjerivanje za ustanoviti kako je onu izreku o mukama i junacima odveo do krajnosti. Štoviše, bilo je i trenutaka kada je iskusnije igrače podizao, opominjao, i usmjeravao.

Hrvatska je prošla u očekivano teškoj utakmici, u kojoj je jedan čovjek preuzeo odgovornost i kompenzirao sve pogreške i loše odluke — kako pojedinačne, tako i sistemske. I čast Lovrenu, koji je pokazao ponajprije protiv Maroka zašto i dalje ima mjesta u reprezentativnom kadru, ali u mladom kolegi do sebe dobio je zorni prikaz one biologije o kojoj je Dalić pričao kada ga je tobože postavljao na njegovo mjesto.

U Gvardiolu on, ali i svi mi vidimo vođu generacije koja dolazi, koji je već sad pokazao koliko je ispred vremena i koliko može staviti pod kontrolu čak i ovakve, najzahtjevnije scenarije. O njemu naprosto više ni jedna priča dnevno nije dovoljna.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

Ne propusti top članke
X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.