Na Uskrsni ponedjeljak okupila se reprezentacija Fidžija u ragbiju 7 pod ravnanjem izbornika Garetha Babera. Drugog dana trening-kampa koji je trebao trajati pet dana aproglašen je lockdown za čitavu zemlju i ragbijašima je poručeno da do daljnjega ostanu gdje jesu.
Do danas nitko od njih nije vidio svoju obitelj.
Iznimno strogi lockdown se nastavio, a momčad je provodila većinu vremena u hostelu u glavnom gradu Suvi, trenirajući u garaži koju je sama preuredila u teretanu. Kapetan Jerry Tuwai, otac troje male djece, izuzetno je teško podnosio takvu situaciju i jedne je noći pokušao pobjeći kako bi ih vidio, ali Baber je saznao za to i uvjerio ga da ostane. Drugima nije bilo ništa lakše, a kapetan je morao voditi primjerom. Uostalom, tko god bi napustio kamp, bio bi izbačen iz reprezentacije, pa time i s Igara.
Krajem lipnja tim je konačno dobio dopuštenje da izađe iz kampa, ali samo kako bi odletio za Australiju, gdje je sudjelovao na turniru na kojem je igrao protiv domaćina i Novog Zelanda. No, prije tog trodnevnog natjecanja čitava je ekipa morala najprije odraditi dva tjedna karantene. A onda je do Japana, u nedostatku komercijalnih letova i manjku novca za čarter, letjela teretnim avionom zajedno sa sanducima smrznute ribe.
Sve to je zbližilo igrače, mnogi od kojih su sudjelovali u osvajanju zlata na prethodnim Igrama u Riju. Sada su napravili ogromni sportski pothvat osvojivši još jedno: u finalu je danas pao Novi Zeland, uvjerljivo poražen 27-12. Na kraju utakmice, igrači su ostali zagrljeni na praznom Tokyo Stadiumu i zdušno otpjevali nacionalnu himnu.
Dok odlete natrag kući i odrade obaveznu karantenu i ondje, proći će 20 tjedana otkako su zadnji put vidjeli svoje bližnje.
