Ono o čemu se šuškalo tijekom svakog od prethodnih ljeta, konačno se obistinilo – Nando de Colo napustio je CSKA nakon punih pet sezona provedenih u Moskvi. Iz Rusije će uskoro 32-godišnji Francuz ponijeti hrpu ‘suvenira’, što timskih, što individualnih, od kojih su najznačajnije dvije titule europskog prvaka. “Ovdje sam ostvario sve moguće, sada mi treba promjena. Neki novi izazov, nova borba na najvišoj razini”, izjavio je na oproštaju od Armijaca.
Premda se ranije spominjalo da bi mogao preseliti u Real Madrid, njegove oproštajne riječi tumače se kao želja za novim pokušajem u NBA ligi, gdje je prije šest godina imao minornu ulogu. Bilo kako bilo, i da ostane u Europi, De Colo ulazi u veteranske godine i teško da će igdje ostaviti trag kao u Moskvi, gdje je stekao status euroligaške superzvijezde.
Ili ipak nije?
Što se tiče struke, tu nema ni najmanje dvojbe. Malo će koji trener izdvojiti nekog drugog ispred De Coloa ako im se postavi pitanje kojeg je igrača najteže zaustaviti. Francuz već godinama pokazuje da mu je oko 25 minuta koliko obično igra u sustavu trenera Dimitriosa Itoudisa dovoljno da uvalja 20-ak poena, ovisno o potrebi, a neovisno o tome koliko je suparnička momčad dobra u obrani.
Nando je hladan, proračunat, neumoljiv. Ne dopušta si da ga ritam igre povuče, uvijek je on taj koji diktira tempo
Koliko je Nando nezaustavljiv u napadu najbolje dočaravaju postotci njegova šuta za tri poena tijekom pet sezona u CSKA-u: čovjek nikada nije šutirao s perimetra ispod 40 posto (redom 47,1%, 46%, 42,6%, 49,2% i 43,1%), što je još dojmljivije kada se uzme u obzir velik broj pokušaja i činjenica da puno šutova mora sam iskreirati. Isto tako mu dvica nikada nije bila ispod 50 posto, a slobodna bacanja ispod 90 posto. Kad se sve zbroji i oduzme, dolazimo do zaključka da De Colo rijetko promašuje.
Usprkos svemu tome, francuski bek u očima glavnine pratitelja košarke nikada nije dosegao kultni status poput Vassilisa Spanoulisa, Sergija Llulla, Miloša Teodosića pa čak ni Alekseja Šveda. Kako je moguće da je takav stroj za koševe neprestano na udaru kritika navijačkog puka, koji ga proziva precijenjenim, tremašem, jednodimenzionalnim te, naposljetku — dosadnim?
Uklapanje u CSKA-ov imidž
U shvaćanju uzroka ovakvog stava javnosti, treba krenuti od kluba čije je boje zastupao. CSKA nije klub koji će steći simpatije diljem Europe, čak se ni u Moskvi ne prati nešto odveć strastveno. Armijci imaju daleko najveći budžet u Euroligi, praktički se tržište za ostale europske klubove otvara tek kada oni uzmu ono što požele. Zato će većina neutralnih navijača automatski navijati protiv njih; znate onu već pomalo ofucanu “Nije u šoldima sve”.
No, to je tek otegotna okolnost koja ne mora značiti previše, kao što smo vidjeli u Teodosićevom slučaju. Srpski razigravač također je nastupao za ruskog velikana, ali to MU nije smetalo da stekne velike simpatije zbog svog neobuzdanog stila igre kojim je davao atipični šarm nemilosrdnom stroju.
De Colo je potpuno suprotni slučaj, njegov stil savršeno se uklapa u CSKA-ov imidž — Nando je hladan, proračunat, neumoljiv. Ne dopušta si da ga ritam igre povuče, uvijek je on taj koji diktira tempo. Neće uzimati divlje šutove preko ruke s osam-devet metara, čak ni kada je očigledno da je jako vruć, radije će ziheraški čekati posve otvoreni pogled prema obruču. Njegove asistencije malo će koga ostaviti bez daha — dodavanja su školska, uglavnom u situacijama kada mu priprijete udvajanjem.
Ono što posebno živcira gledatelje su njegovi prodori. On nije ekstremno brz niti eksplozivan, ali ima majstorsku kontrolu lopte i naviku da uporno ide u tijelo čuvara, pa makar i po cijenu blokade. Zbog toga je pravi majstor u iznuđivanju prekršaja, osobito nakon što se isprofilirao u jedno od najvećih imena u Euroligi, zbog čega je često endemski zaštićen od strane sudaca.
Ključni čovjek za titulu
I povrh svega, tu je njegov izraz lica. Taj nezainteresirani, plaćenički pogled kojeg pruža većinu vremena, taj manjak emocija, strasti prema igri kojeg pokazuje možda mu i najviše šteti. Navijači su stekli dojam da on svoj posao samo odrađuje, da istinski ne živi igru, a njegove svojedobno slabije predstave na završnim turnirima jedva su dočekali da nepravedno ocijene De Coloa kao najveću prevaru u europskoj košarci.
A upravo su te slabije izvedbe pokazale da Nando ipak nije ravnodušni robot. Važnost susreta ipak je utjecala na mirnoću njegove ruke — znao je u ključnim trenucima bacati air-ballove ili gađati krivu stranu table. No, to ga nije nagnalo da se povuče u sebe. Uporno je nastavljao šutirati usprkos tome što bi mu znatno pao postotak ubačaja; zadržavao je agresivnost prema obruču i zato svejedno dolazio do svojih poena, makar i publici na dosadan način, preko linije za bacanja.
Konačne brojke su neumoljive. U pet godina u CSKA-u De Colo je osvojio dvije titule europskog prvaka i pet VTB titula te bio po jednom MVP Eurolige i Final Foura i triput MVP VTB lige. U Moskvi je ostvario konkretniji učinak nego Teodosić koji je tamo igrao sezonu duže.
Šlag na tortu njegove ruske epizode bio je nedavni Final Four u Vitoriji gdje mu je izmakla MVP nagrada, ali je nedvojbeno bio ključni čovjek za osvajanje titule. Prvo je u polufinalu s 19 poena u drugom poluvremenu sam izvukao momčad iz gliba te potom tricom zaključio preokret protiv branitelja naslova Reala, a onda je dva dana kasnije bio šuterski gotovo nepogrešiv u dovršavanju posla protiv Efes Pilsena. Savršen završetak priče za ušutkavanje kritičara.
Nando de Colo može vam se činiti kao igrač koji ne posjeduje ništa odviše posebno, ali budite uvjereni da se varate. Istina da mu je svojedobno brutalno lupio bananu i Ivan Ramljak, no u Europi nema tog obrambenog specijalca koji bi mogao zauzdati Francuza na duže staze. De Colo je pronalazio put do svojih brojnih poena na ovaj ili onaj način. Razlog njegove pretežite nepopularnosti leži u tome što je način koji je birao uglavnom bio — neuzbudljiv.
