Za razliku Reala, pa i Rijeke, koji su obilježili kraj sezone na nogometnom terenu što uvijek daje užitak promatranja i pisanja, HNS rijetko kada pruža išta slično užitku. Umara me i iritira pisati uvijek o gotovo istim stvarima, o motivima koji se ponavljaju iz teksta u tekst. Ne želim, ali neke je teme naprosto nemoguće izbjeći.

I premda postoji velika opasnost od ponavljanja, jedna od takvih situacija je iskočila ovih dana. Suludo bi bilo preskočiti činjenicu da je Izvršni odbor Hrvatskog nogometnog saveza praktički prepolovljen i to silom Zakona o sportu.

Naime, državni službenici u zakonodavnoj (saborski zastupnici) i izvršnoj vlasti (gradonačelnici, načelnici, župani) ne mogu istovremeno obnašati dužnosti u upravljačkim tijelima Saveza zbog sukoba interesa. Izvršni odbor najviše je izvršno tijelo Hrvatskog nogometnog saveza i predstavlja najviše upravljačko tijelo HNS-a. To su ljudi koji su izabrali Antu Čačića za izbornika, to su ljudi koji imenuju povjerenike za suđenje, to su ljudi koji razrješuju disciplinskog suca jer je El Arabi Hillel Soudani kažnjen zbog udaranja protivnika, to su ljudi koji odlučuju o tome gdje će igrati reprezentacija. Zapravo, odlučuju manje-više o svemu i upravljaju nogometom u Hrvatskoj. Stoga, državni službenici ne mogu sudjelovati u obnašanju dužnosti u Izvršnom odboru.

Tako, zbog odredbi Zakona o sportu, pravo glasa na sjednicama Izvršnog odbora gube Marijan Kustić – saborski zastupnik, Božo Galić – župan vukovarsko-srijemski, Nenad Horvatić – načelnik Općine Ljubešćica, Đuro Bukvić – načelnik Općine Lukač i Slavko Prišćan – načelnik Općine Rovišće. Službeno, oni su svoje mandate stavili u mirovanje. Samo što oni s tom odlukom o izuzimanju iz rada Izvršnog odbora kasne najmanje godinu dana.

Suludo i apsurdno

Preduvjeti za ovaj rasplet ostvarili su se na izvanrednoj skupštini HNS-a 5. lipnja, kada je Savez uskladio svoj Statut sa Zakonom o sportu koji je na snazi još od veljače 2016. Iako su gotovo dvije godine iz Saveza tvrdili kako nisu obavezni provoditi mjere koje propisuje ZOS, na kraju su morali popustiti pred rješenjem Središnjeg državnog ureda za šport kojim ravna Janica Kostelić. Međutim, postavlja se pitanje tko je odgovoran za to što se tek nakon više od godinu dana kršenja Zakona krenulo u njegovu implementaciju.

Suludo je da su gotovo godinu dana ključne odluke za hrvatski nogomet donosili ljudi koji po važećem hrvatskom zakonu nisu imali pravo odlučivati i sjediti u upravljačkom tijelu Saveza. Skoro jednako suludo kao što HNS na službenoj stranici nema izvještaj da je pet članova Izvršnog odbora ostalo bez glasa, ali zato ima tekst o zadovoljstvu Davora Šukera utakmicom C reprezentacije u Los Angelesu, dodjeljivanju Realove desetke Luki Modriću i o dogovorenom prijateljskom susretu kojeg će Hrvatska seniorska ženska reprezentacija odigrati protiv Jordana.

Apsurdno je da javnost nije pravodobno izvještavana o ovome, s obzirom da je riječ o najbitnijim ljudima u hrvatskom nogometu, koji donose sve bitne odluke. Po Statutu se Izvršni obor sastoji od 17 članova, a za kvorum je potrebno devet ruku. Zdravko Mamić je još prije bio prisiljen odstupiti pod teretom kaznenih prijava i suđenja u Osijeku, a Kustić, Galić, Horvatić, Bukvić i Prišćan ne mogu sudjelovati zbog odredbi Zakona o sportu. Ako znamo da Damir Mišković radi svog privatnog posla praktički ne sudjeluje u raspravama (ako ih uopće možemo tako zvati) i ne dolazi na sjednice, imamo situaciju da odluke donosi 10 od 17 članova. Propisana legalnost je zadovoljena, ali postavlja se pitanje legitimiteta odluka tijela kojem nedostaje više od 40 posto članova.

Još bitnije je pitanje dokad ćemo trpjeti ruganje zdravom razumu.

Pljuckanje po demokraciji

U Glasniku, službenom glasilu HNS-a od 10. svibnja objavljena je Odluka o osnivanju Savjeta Izvršnog obora HNS. Nova frankenštajnska kreacija je „savjetodavno tijelo Izvršnog odbora HNS-a koje raspravlja o pitanjima strategije nogometa u Hrvatskoj, surađuje pri izradi programskih dokumenata, razmatra stanje u pojedinim segmentima nogometne organizacije i daje prijedloge za njihovo unaprjeđenje, daje prijedloge i mišljenja tijelima HNS-a“. Dakle, riječ je o tijelu koje sudjeluje u radu Izvršnog odbora, ali nema pravo glasa.

A vidite nezapamćene slučajnosti, u njega će biti imenovana ova petorica koja su morala podnositi ostavke.

I što se onda točno promijenilo? Ništa. Na sastanke Izvršnog odbora dolazit će isti ljudi, gurat će se isti lobiji, iznosit će se iste ustajale ideje, a odluke će se ionako donositi jednoglasno kao i dosad. Dnevnice će ostati iste, domjenci će biti jednako bogati, a ulaznice i avio-karte za velike utakmice će ostati jednako dostupne. A zakoni i odgovornost prema javnosti ili dobrobiti nogometa? Pa tko će se s tim trivijalnostima zamarati.

Prvo su iz Saveza tvrdili kako se Zakon o sportu ne odnosi na njih. Ispada da su bili u krivu, te su morali prilagoditi Statut nakon što je Janičin Ured donio odluku koja ih na to obavezuje. Kao da Zakon sam po sebi nije bio dovoljno obavezujući. Naravno, nitko od nadležnih neće odgovarati za kršenje punopravnog akta Republike Hrvatske. Apsolutno je zanemarivo je li zakon dobar ili loš, činjenica je da je jedno krovno sportsko tijelo svjesno i namjerno kršilo odredbe tog Zakona. To, ako već ne povlači kaznenu odgovornost, trebalo bi povlačiti moralnu.

Kategorija moralne odgovornosti ne postoji, promjene ne postoje. Dok svi napreduju, postavljaju ili prate trendove, mi stojimo na mjestu jer HNS je očito iznad zakona

Damir Vrbanović je, obnašajući funkciju izvršnog direktora Hrvatskog nogometnog saveza, više puta izjavio kako se HNS oštro protivi Zakonu o sportu i kako se odredbe Zakona o sportu ne odnose na HNS. Legitimno i legalno boriti se protiv zakona i pravila s kojima se ne slažete sudskim putem. Dapače, to je osnova napretka zakona. HNS je otišao korak dalje, nijekao je obavezu provedbe Zakona i otvoreno prkosio kršeći osnovu legalnosti pljuckajući po demokraciji. Ako je Vrbanović pogriješio u tome što HNS godinu dana nije provodio zakon koji ih je obvezivao – a prihvaćanje odredbi na Skupštini u svibnju jasno pokazuje priznanje da je pogriješio – onda ta greška treba imati sankcije. Greške u tumačenju su dopuštene, ali imaju posljedice koje bi u ovom slučaju bile ostavke svih nadležnih, počevši s Vrbanovićem pa nadalje.

Smrdljiva i zagušljiva soba

Saborski zastupnici sami izigravaju odluke koje je donio Hrvatski sabor, srozavajući ugled i sebi i instituciji koju predstavljaju, ali i stranku koja ih nominira izrugujući se s demokracijom i zakonima. Je li to zbog dnevnica, ega, domjenaka, karata i putovanja ili iluzije da su stvarno bitni za uspjehe hrvatskog nogometa, u suštini nije ni važno. Ono važno je to da je Izvršni odbor prepolovljen, čime je opasno doveden u pitanje legitimitet odluka koje donosi , kad bi ikakav legitimitet postojao. Javnost o tome nitko iz Saveza ne izvještava, ali zato se ruga s tom istom javnošću osnivanjem Savjeta Izvršnog odbora s ljudima koji ne smiju sudjelovati u odlukama Izvršnog odbora.

Uglavnom, zaključak je jasan – lipe cvatu, sve je isto k’o i lani. HNS je očito iznad zakona.

Ovi ljudi Ili sami – naravno, bez ikakvih posljedica – krivo odluče da se Zakon o sportu ne odnosi na njih, ili prilagode svoje titule osnivajući neka fantomska tijela kako se ništa ne bi promijenilo. Kategorija moralne odgovornosti ne postoji, promjene ne postoje, bitan je vlastiti džep, vlastiti ego i interesi. Čiji interesi nije ni bitno, ali sumnjam da itko još ima iluziju kako su svi ti savjetnici rade u interesu hrvatskog nogometa.

Foto: Gospodin Đuro Bukvić (prvi s lijeva), novoimenovani HNS-ov savjetnik o pitanjima strategije nogometa u Hrvatskoj

Neke je teme naprosto nemoguće izbjeći, a ovo je jedna od njih. Umara gledati kako HNS nema namjeru odustati od svojih obrazaca ponašanja. Umara gledati ovo izrugivanje sa zakonima i zdravim razumom. Iritira znati da naš nogomet može bolje, ali da neće nigdje. Dok svi napreduju, postavljaju ili prate trendove, mi stojimo na mjestu jer je potrebno izmisliti novo tijelo kako bi se zadržalo načelnika iz Lukača, koji je očito ključan čovjek u funkcioniranju Saveza. Nemam nikakvu namjeru omalovažavati Lukač niti bilo koje drugo mjesto, ali ako je gospodin Bukvić toliko važan član nogometne zajednice da će se slušati njegovi prijedlozi, nije li razumno da ga se pokuša pridobiti za stalni posao u HNS-u kojim bi se mogle iskoristiti njegove nenadoknadive sposobnosti?

Naporna je više ova ponavljajuća tema i meni, a vjerujem da je i vama. Ali ne bismo smjeli sebi dopustiti da nam postane toliko naporna da je više niti ne registriramo. Da se adaptiramo na ovaj način rada kao što se nakon nekog vremena adaptiramo na smrdljivu i zagušljivu sobu u kojoj više ne osjećamo neugodan miris. Ne želim pisati o ovome, ali moram, jer vjerujem da hrvatski nogomet može značajno bolje. S ovom razinom talenta uz institucionalnu podršku stvarno možemo na vrh. Vjerujem da će nam svima biti ugodnije ako provjetrimo sobu.