Dva ili tri dana svi su se, barem oni koji poznaju situaciju u domaćem klupskom nogometu, iščuđavali tom čudnovatom selidbom iz jednog HNL ‘davljenika’ u drugi, pitali se jesu li mladiću sve daske na broju, ali onda je Ugrina dao intervju Tomislavu Gabeliću iz 24 sata i objasnio svoje motive.

„U Vinkovcima sam životario“, rekao je centarfor koji je ostavio solidan dojam, usamljen u napadu hrvajući se sa stoperima i uvijek dajući sve od sebe. „Nisam dobivao novac, a klub mi nije plaćao ni stan, tako da sam se par puta našao u bezizlaznoj situaciji. U Split sam prešao zato što mi tu žive baka Ljubica i djed Ivan, to je bio primarni razlog. U Vinkovcima sam svakodnevno vodio bitku za egzistenciju, a u Splitu mi je ipak lakše, kod bake i djeda barem ne moram plaćati stan, režije i hranu. Vjerovao sam na riječ treneru Lokici, dali su mi u klubu 5.000 kuna da se snađem. Ovdje se barem ne brinem da će me gazda izbaciti iz stana zbog neplaćanja.“

U njegovom se slučaju ogleda sva bijeda hrvatskog nogometa. Jer ako profesionalci, pa igrali oni i za plaću od samo nekoliko tisuća kuna, moraju brinuti za golu egzistenciju – o tome hoće li ih stanodavac izbaciti na ulicu jer nemaju za stanarinu, o tome hoće li mu isključiti struju i hoće li imati što za jesti – onda je besmisleno uopće pričati o bilo kakvoj kompetitivnosti unutar lige.

Najviši transfer u Hrvata

No, to čak nije ni sve. Prema važećim propisima, domaći profesionalni nogometaši nisu na ugovoru o radu, nego su tretirani kao samostalni poduzetnici i svaki mjesec državi moraj plaćati porez, primali išta od kluba za koji igraju ili ne.

“Dugujem državi za porez, a dug se gomila jer ga nemam odakle platiti. Nije da ne želim, nego nemam jer mi Cibalia duguje, a svaki dan mi idu i kamate. Država od mene traži porez za plaću koju mi klub nije isplatio, a taj klub normalno je dobio licencu za natjecanje. Ako i dobijem novac, pola će pojesti kamate, a ako Cibalia ode u stečaj, ne znam što ću. Ne smijem niti pomisliti na to.. Svi misle da su nogometaši milijunaši, a većina nas nema ni za kavu.“

Od ljeta je RNK Split napustilo preko 20 nogometaša, među njima i pet onih koji su prošle i ove sezone nosili kapetansku vrpcu. Razasuli su se po drugim prvoligašima i inozemstvu ili sjede kod kuće bez angažmana – poput Jure Obšivača, jednog od boljih i formom konzistentnijih defenzivaca zadnjih godina u HNL-u. Pristiglo ih je isto toliko. Bilo je onih koji su od lipnja već i došli i otišli – bilo da nisu vjerovali obećanjima braće Žužul, vlasnika kluba, ili da ih se Split riješio raskidom ugovora. Posljednji koji su predali papire na arbitražu su Petar Mišić i Bjelorus Maksim Vitus. Ni njih više nećemo gledati u Parku mladeži.

Prošlog tjedna igrači su zaprijetili kolektivnim štrajkom ako im se ne isplate dugovanja, ali je situacija privremeno riješena nakon razgovora vlasnika s predstavnicima igrača, u kojemu je obećana bolja budućnost koja samo što nije došla.

Dinamo do zadnje minute strahuje od igrača koji mjesecima nisu vidjeli ni kune na računu, koji moraju razmišljati o tome imaju li kod kuće išta u hladnjaku i koje su samo lažna obećanja vlasnika natjerala da uopće istrče na teren

Većina onih koji su odlazili, radili su to bez odštete, odnosno raskidom ili istekom ugovora. Međutim, RNK Split bilježi i prihod od 2,43 milijuna eura u ovom prijelaznom roku – od čega velika većina (2,1 milijun) otpada na transfere dvaju stopera u Dinamo. Kosovski reprezentativac Amir Rrahmani navodno je plaćen 1,6 milijuna eura, a Ante Majstorović pola milijuna. Obojica su danas – kao i vratar Danijel Zagorac, koji je otišao po isteku ugovora – članovi Lokomotive, na posudbi iz Velikog brata momčadi „s Kajzerice“. Također, lani je klub braće Žužul prodao Dinamu Marka Roga u transferu navodno vrijednom pet milijuna eura, koji se računa kao najviši domaći transfer u povijesti nogometa u Hrvata.

Pragmatični Petev

Ukupna cifra koju je RNK Split (opet treba reći, navodno) uprihodio od transfera posljednje dvije godine debelo premašuje devet milijuna eura, od čega je preko sedam milijuna – navodno – stiglo od Dinama.

Devet milijuna eura – da ne spominjemo transfer Ante Rebića u Fiorentinu za 4,5 milijuna u kolovozu 2013. – je iznos od kojega bi klub poput Splita, u svojim aktualnim gabaritima, sasvim komotno mogao živjeti nekoliko godina. A on mjesecima ne isplaćuje niti plaće igračima.

Tko je ovdje lud?

RNK Split jučer je igrao kod kuće protiv Dinama, utakmica je završila minimalnim porazom 0-1. Jedini gol pao je slučajno, nakon što je branič Petar Stojanović krivo zahvatio loptu kod jednog centaršuta, pa je taj njegov ‘krumpir’ završio u mreži, uz nespretnost domaćeg vratara Tomislava Duke. U završnici utakmice trener prvaka Ivajlo Petev pragmatično je čuvao prednost: najprije je svog fantazista, reprezentativca Antu Ćorića zamijenio defenzivno solidnijim Paulom Machadom, a zatim je umjesto Ivana Fiolića (koji je prethodno ušao umjesto ozlijeđenog Soudanija) uveo dodatnog stopera, Dinu Perića.

U svojoj momčadi Petev ima igrače koji kompletnu cifru koju Cibalia duguje Ugrini zarade za dva-tri dana. Ima bogataše kojima ne nedostaje ni – štono bi se reklo – ptičjeg mlijeka, a ipak do zadnje minute u Parku mladeži strahuje od igrača koji mjesecima nisu vidjeli ni kune na računu, koji moraju razmišljati o tome imaju li kod kuće išta u hladnjaku i koje su samo lažna obećanja vlasnika natjerala da uopće istrče na teren.

I onda mi to zovemo ligom.