Kad je Steven Zhang upitao Antonija Contea je li “spreman za pazza Inter”, njegov novi trener nije pokazao puno smisla za humor. Toga više neće biti, poručio je predsjedniku i javnosti, zaboravite na “ludi” Inter koji je iz sezone u sezonu izazivao čuđenje kako među vlastitim, tako i među navijačima drugih klubova.
Jer Conteu nije do zabave i šegačenja, nego samo do krvavog rada.
Interovi vlasnici povukli su hrabar potez njegovim angažmanom. Zbog ostvarenog plasmana u Ligu prvaka sezone se teško može svrstati među neuspješne, ali čini se da je posljednja utakmica protiv Empolija definitivno presudila Lucianu Spallettiju; taj je dvoboj bio preslika njegova dvogodišnjeg mandata, jer ni status apsolutnog favoritat, domaći teren i pun stadion nisu bili dovoljni da Inter nakon početnog vodstva mirno privede utakmicu kraju. Tek je uz presudnu pomoć Samira Handanovića uspio izvući pobjedu vrijednu plasmana među elitu.
Međutim, jedan je detalj bio posebno detalj zanimljiv u toj utakmici. Dvije minute prije Empolijeva izjednačenja, Spalletti je krenuo zatvarati utakmicu uvođenjem lijevog bočnog Brazilca Dalberta umjesto Ivana Perišića. I možda je u takvim potezima ključni argument onih koji su bili protiv toga da trener ostane i za sljedeću sezonu — takva prerana zatvaranja događala su se u gotovo svakoj važnijoj utakmici netom završene sezone.
Conte u Milano dolazi s velikim motivom. Njegova glad za uspjehom i dokazivanjem vjerojatno nikada nije bila veća
Prvi put je to napravio u derbiju protiv Juventusa, kad je pri rezultatu 0-0 uveo Borju Valera umjesto Matea Politana, tada najopasnijeg igrača na terenu. Nekoliko minuta kasnije, uslijedio je gol Marija Mandžukića za Juventusovu pobjedu. Već nekoliko dana kasnije Spalletti je napravio istu pogrešku protiv PSV-a. Ovisno o rezultatu Barcelone i Tottenhama u drugoj utakmici skupine, Interu je u jednoj opciji bio dovoljan bod za prolazak u osminu finala Lige prvaka; Barceloninin vodstvom i golom Maura Icardija Inter bi išao dalje te se Spalletti odlučio na zatvaranje utakmice uvođenjem Šime Vrsaljka umjesto Politana — i ponovno ostao praznih ruku, jer je Lucas Moura golom odveo Tottenham dalje.
Posljednji primjer dogodio se u Kupu protiv Lazija; ‘žrtva’ je treći puta bio Politano. Tijekom produžetka, umjesto njega ušao je desni bočni Cédric Soares, a samo par minuta kasnije Ciro Immobile pogađa za vodstvo i Lazio nakon izvođenja kaznenih udaraca prolazi dalje. Tim je ispadanjem postalo jasno kako će Inter još jednu sezonu ostati bez domaćeg trofeja, a europske nade ugasio je Luka Jović u uzvratu osmini finala Europske lige. Potpunu simboliku tragičnoj priči o ovosezonskom “ludom” Interu odaje činjenica kako ni u toj utakmici Politano nije odigrao svih 90 minuta.
Provjereni recept
Osim takvog mentaliteta prikazanog u najvažnijim utakmicama, Spalletti nije uspio stvoriti ni dovoljno prepoznatljiv sustav igre. Inter je prošle sezone bio tek sedmi po postignutim golovima te šesti po stvorenim prilikama u Serie A; većina napada bi se završavalo ubačajem u šesnaesterac, najčešće na Icardija. Ono što je Icardi bio u napadu, predstavljao je Handanović na drugoj strani terena — što dovodi do zaključka o prevelikom utjecaju pojedinaca u klupskim rezultatima, pogotovo s obzirom na ulaganja.
To ne znači da je Spalletti loš trener, ali Zhang je želio više, puno više.
Potpisom za Inter Conte postaje peti najviše plaćeni trener na svijetu s gažom od 10 milijuna eura po sezoni. S obzirom na to da je bilo još klubova koji su mu mogli dati slične financijske uvjete, ključnu ulogu u spajanju grupe Sunning i Contea odigrao je njegov stari suradnik Giuseppe Marotta. Odnedavno Interov izvršni direktor za sport, jedan je od najzaslužnijih za cementiranje Juventusova monopola u Italiji i odlične tržišne pozicije koja je bila preduvjet za dolazak Cristiana Ronalda. Marotta je u Juveu imao hrabrosti postaviti tada nepoznatog Contea za trenera, a nizom vrhunskih poteza je kroz dovođenje besplatnih i jeftinih igrača stvorio bazu pobjedničkog sastava.
Marotta je provjereni recept u milanskoj izvedbi započeo potpisom Diega Godína koji, uz već prisutnu kvalitetu u obrani poput golmana Handanovića te Stefana de Vrija i Milana Škriniara, daje Conteu dobre temelje. Koliko je to zapravo važan podatak otkriva usporedba s vremenom kad je preuzimao Juventus. Tada je također krenuo u izgradnju sustava s također provjerenim vratarom Gianluigijem Buffonom, dvojicom iskusnih stopera Giorgiom Chiellinijem i Andreom Barzaglijem te njihovim nešto mlađim kolegom Leonardom Bonuccijem.
Ako se za užu obranu Conteova Intera može pretpostaviti kako će izgledati, ostatak sastava nudi veliki broj nepoznanica. Konačno skidanje utega zvanog Financijski fair-play trebalo bi osigurati bolju konkretnost na tržištu, a pojačanja će se posebno tražiti na bočnim pozicijama te u sredini terena.
Srušiti Juventus
Poruka da nema više “ludog” Intera bila je upućena određenim pojedincima, prije svih bračnom paru Icardi. Prošlosezonski reality show rezultirao je skidanjem kapetanske vrpce s Interove devetke, a ne bi bilo iznenađenje da se Inter tijekom ljeta potpuno odrekne njegovih usluga ako stigne primjerena ponuda. Promocija Lautara Martineza i izgledni dolazak Edina Džeke nalaže upućuju na to da ni Conte ne bi imao ništa protiv tog scenarija.
Međutim, Icardi nije jedini kapitalac koji nije po ukusu novog trenera. Iako je gol Radje Nainggolana protiv Empolija zapravo odveo Inter u Ligu prvaka, bivši belgijski reprezentativac nije opravdao očekivanja i uložene resurse — prije svega zbog problema s ozljedama, a njihovom konačnom saniranju nisu pomogli ni česti izlasci u noćni život poslije utakmica. S obzirom na to da je već imao problema s igračem teške osobnosti kao što je Diego Costa u Chelseaju, njegova suradnja s Nainggolanom mogla bi biti kratkog vijeka.
Bez obzira na to kakav će roster imati, Conte u Milano dolazi s velikim motivom.
Otjeran iz Chelseaja samo godinu nakon što je osvojio naslov prvaka, njegova glad za uspjehom i dokazivanjem vjerojatno nikada nije bila veća. Kao takav, idealan je kandidat za visoke ambicije Interove uprave, kojoj je očito dosta trenera koji njen ritam nisu mogli pratiti. Sada je povukla hrabar potez, potpisala trenera problematičnog karaktera, ali neupitnog pobjednika — upravo ono što je Interu nedostajalo proteklim sezonama.
Ako netko može srušiti Juventus s vrha, onda su to ljudi koji su ga doveli onamo i znaju formulu uspjeha. Dolasci Marotte kao vrhunskog stručnjaka za rad na tržištu, Contea kao jednog od najboljih trenera na svijetu te Godina kao neupitnog lidera u svlačionici pokazuju kako su vlasnici spremni učiti iz vlastitih pogrešaka.
Uostalom, Conteov stil koji uključuje pragmatičnost, sklonost defenzivi i igranju na gol manje neizostavni je dio Interove povijesti jer bio je ključan u najvećim klupskim uspjesima. Sva tri naslova Lige prvaka osvojena su nogometom koji nije privlačio estetikom, pod Heleniom Herrerom tijekom 1960-ih te Joséom Mourinhom 2010. Simbolike ima i u tome što Conte sad dolazi upravo Mourinhovom stazom, preko Chelseaja i pauze koja je uslijedila…
