S obzirom na Udineseov tadašnji poslovni model koji je uključivao razvijen skauting i dovođenje velikog broja igrača, rijetki su uspjeli su proći selekciju i nametnuti se kao opcija u prvom sastavu. Ni njegov početak nije izgledao obećavajuće i trebalo je proći par godina da bi se počeo nametati kao ozbiljno rješenje u zahtjevnom okruženju i među oštrom konkurencijom. U sezoni 2006/07. je na posudbi u Riminiju bio je proglašen za drugog najboljeg vratara Serie B — odmah iza Gianluigija Buffona, jer je Juventus te sezone morao odslužiti kaznu igranja druge lige zbog afere Calciopoli. Po povratku u Udine zamijenio je Morgana De Sanctisa i uskoro postao neizostavni član ekipe u uspješnim klupskim godinama koje su uslijedile.

Predvođena legendarnim kapetanom Antoniom Di Nataleom, dogurala je čak do četvrtfinala Europske lige te kvalifikacija Lige prvaka u dvije sezone, ali u oba je navrata zaustavljena u zadnjem pretkolu: prvo protiv Brage nakon lošijeg izvođenja jedanaesteraca i godinu kasnije od Arsenala. Iako su u Udinama imali jako dobru momčad i stabilnost u gornjem dijelu ljestvice, nisu to uspjeli kapitalizirati u konkretan rezultat. Nakon posljednjeg neuspješnog pokušaja ulaska u Ligu prvaka, još su jednu sezonu ‘plesali’ oko europskih pozicija i onda utonuli u prosjek iz kojeg se do danas nisu izvukli. Ključni razlog tome je odluka obitelji Pozzo da preusmjeri investicije u Watford kao drugi klub u svom vlasništvu, kao i u modernizaciju Udineseova stadiona.

Inter je do prekida bio u igri za čak tri naslova, a to je Handanoviću bila možda i posljednja prilika da osvoji trofej

Nakon toga su najbolji početli napuštati klub, a među njima i Handanović, koji je u ljeto 2012. potpisao za Inter.

Klub je bio zapao u prosječnost, daleko od borbe za trofeje. Igrači i treneri su se mijenjali na godišnjoj bazi i u tom vrtlogu neuspjeha Handanović će dugo biti jedna od rijetkih svjetlih točaka. Bez obzira na različite vlasnike, trenere i suigrače, držao je konstantu i bezbroj puta obranama momčad držao iznad vode da ne potone u još tužnije stanje. Od velikog kluba ostao je samo veliki vratar, ali on nije mogao sam. Inter se tek dolaskom kineskih vlasnika počeo oporavljati i Handanović je nakon šest sezona prvi put zaigrao u Ligi prvaka.

Nastavio napredovati i u veteranskim godinama

U Handanovićevu vratarskom stilu najviše se ističe vrhunsko postavljanje obrane u situacijama jedan-na-jedan, što uključuje i branjenje kaznenih udaraca — kategorija u kojoj je ponajbolji na svijetu. Ima dovoljnu agresivnost u dolasku na loptu te mirnoću kad treba skratiti kut i donijeti odluku. Uz primjereno postavljanje kojim sužava prostor za djelovanje, njegova možda najjača prednost je korištenje ruku u branjenju kutova. Tijekom sezona provedenih u Interu bilo je puno situacija u kojima je uspješno zaustavio teške udarce koji zbog kombinacije preciznosti i brzine donose male šanse za obranu.

Usto je Handanović izrazito napredovao u igri nogom, i to pod stare dane.

Ranije mu je ona predstavljala problem, a pojedini treneri su stavljali naglasak na to. Primjerice, Luciano Spalletti izričito je tražio vratara koji se spoban precizno dodavati nogom i Handanovićevih 71 posto uspješnosti u tom segmentu u sezoni 2016./17. bilo je nedovoljno za njegovu viziju, usprkos činjenici da je bila riječ o proteklih sezona ponajboljem golmanu lige. Iako je već lagano ušao u veteranske godine, on nije htio zbog toga potražiti nove izazove ili prihvatiti ulogu pričuve, nego je cijelog ljeta naporno radio na ispravljanju nedostataka u svojoj igri jer nije htio bez borbe prepustiti svoje mjesto.

Isplatilo mu se. Osim što je sačuvao status prvog vratara, podigao je uspješnost dodavanja na 80,3 posto; također, napredak je viđen u ispucavanju dugih lopti: 42 posto uspješnosti podignuto je na 49, a ove sezone i na 53 posto. Od prosječnog, Handanović je postao jedan od najboljih u igri nogom. To samo pokazuje čvrstoću njegova karaktera i neumornu volju da ostane na vrhu te postane još bolji.

Prošle dvije sezone odradio je impresivno. U 76 odigranih utakmica sačuvao je čistu mrežu 34 puta, a protiv Empolija u zadnjoj prvenstvenoj utakmici lani je čudesnim obranama vratio Inter u Ligu prvaka. Tijekom 15-godišnjeg boravka u Italiji Handanović je ostavio veliki utjecaj i bez dvojbe je jedan od najboljih vratara u povijesti Serie A. Sjajne obrane i kontinuitet nastupa na visokoj razini su ga dovele do triju nagrada za najboljeg vratara Serie A i isto toliko imenovanja u momčad sezone. Od uvođenja nagrade 1997. samo je Buffon, s nedostižnih osam priznanja, ispred njega. Osim toga, Handanović s Gianlucom Pagliucom dijeli vodeće mjesto po broju obranjenih jedanaesteraca i vjerojatno će srušiti taj rekord jednom kad se prvenstvo nastavi.

Najveće postignuće

Iako je godinama smatran jednim od najboljih na svijetu, Handanović u karijeri nema nijedan timski trofej.

Stigao je na prag svoje 36. bez srebrnine, a sad, kad je čitav nogomet zaustavljen zbog pandemije koronavirusa, sigurno se pita hoće li mu i cijela karijera proći bez nje. Dužina stanke sigurno bi mogla utjecati na njegovu formu, ali i planove; Inter je do prekida bio u igri za čak tri naslova, a to je Handanoviću bila možda i posljednja prilika da osvoji trofej kao važan član momčadi i tako kompletira stvarno veliku karijeru.

Nakon odlaska iz Slovenije i teškog početka u Udineseu, godinama je strpljivo gradio status i dogurao do ponajboljeg vratara lige te Interova zaštitnog znaka i jednog od najboljih klupskih pojedinaca. Vjernost, radnika etika i epitet najvećeg profesionalca u ekipi doveli su ga 2019. do kapetanskog statusa, nepune dvije godine nakon što je bio blizu odlaska jer nije bio prilagođen trenerovim zahtjevima. Spalletti je otišao, kao i mnogi prije njega, a Handanović je ostao i dalje čuva Inter. Svojim primjerom je uzor svima. Ako i ne uspije osvojiti neki trofej, to će mu ostati najveće postignuće u karijeri.