Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Inženjeri novog Liverpoola

Zašto je uloga sportskog direktora ključna u novom uzletu kluba s Anfielda

Zadnja izmjena: 20. srpnja 2018. Profimedia

U listopadu 2010. Fenway Sports Group (FSG) preuzela je Liverpool FC nakon izglasavanja nepovjerenja klupskog Izvršnog odbora dotadašnjem vlasniku. John Henry je prvo obraćanje javnosti kao novi vlasnik iskoristio za obećanje navijačima kako će klub vratiti u vrh svjetskog nogometa i učiniti ga konkurentnim za osvajanje trofeja.

Vlasnicima Boston Red Soxa trebalo je manje od tri godine da uglavnom nepopularnim potezima od svog najnovijeg projekta naprave 10. najvrijedniji nogometni klub na svijetu. Potezi poput povećanja cijena ulaznica ispraćeni su štrajkovima i bojkotom utakmica najvjernijih navijača, ali ono što je najviše zasmetalo Liverpoolovim simpatizerima bio je intertni pristup tržištu koji za posljedicu ima tek jedan osvojeni trofej za vrijeme vladavine američkih vlasnika. Liga kup koji je prije šest sezona na Anfield donijela ekipa predvođena klupskom legendom Kennyjem Dalglishom nije ono čemu su se nadali nakon što im je obećan izlazak iz sjene najljućeg rivala u koju ih je gurnuo Alex Ferguson.

Razočarani navijači su s pravom bjesnjeli, jer dok je konkurencija ulagala ogromne pare u svrhu jačanja svojih ekipa, Liverpool je skoro pa isključivo trošio ono što bi zaradio prodajom igrača. FSG je pored tog novca do ove godine ulagao u prosjeku 23,5 milijuna funti po sezoni. Usporedbe radi, Manchester City je u istom periodu na nove igrače prosječno trošio 103 milijuna. Manchester United, Chelsea i Arsenal su također ispred u tom segmentu.

U nadi da će ostati konkurentni ne trošeći više nego razmišljajući bolje od konkurencije, u ljeto 2012. godine FSG dolazi na ideju osnivanja odbora za transfere. Četveročlana komisija sastavljena od ljudi na različitim funkcijama unutar kluba, u čije ime bi govorio sportski direktor zajedno s menadžerom, trebala je donositi odluke o novim igračkim akvizicijama. Izabrali su i ime za taj delikatan zadatak. Nažalost, Luis van Gaal je procijenio kako mu je suviše rano da klupu zamijeni foteljom.

Istovremeno je od Dalglisha ekipu preuzeo Brendan Rodgers, preporučen rezultatima i stilom igre zbog kojeg su njegovom bivšem klubu tepali Swansealona. Iako je prihvatio zajedničko donošenje odluka oko pojačanja, on je kategorično odbio postojanje pozicije sportskog direktora, naglasivši kako je njegov posao da se brine o razvoju kluba samim tim što je prihvatio poziciju menadžera. Iz igara moći koje su uslijedile unutar kluba u iduća tri ljeta izašao je kao prividni pobjednik; uspješno je progurao svoju viziju po kojoj će kvalitetu nadomjestiti kvantitetom. Nijedan klub iz vrha engleskog nogometa nije u tom razdoblju doveo više igrača vrijednosti između 15 i 25 milijuna funti u plaćenim odštetama. U moru takvih, dovođenih bez posebno jasnog plana iskočilo je i nekoliko kvalitetnih imena, ali prodajom nositelja igre talent se osipao i nakon čudesne sezone Luisa Suareza kojom je primaknuo klub naslovu prvaka bliže nego ikad u modernoj povijesti, i rezultati su počeli izostajati. Navijači su padali u agoniju i uskoro je i Rodgers postao bivši.

Ljubav prema brojevima

Imenovanjem na trenersku poziciju čovjeka koji u nogometnom smislu pretvara vodu u vino, a skeptike u vjernike, Anfieldom su zapuhali vjetrovi promjene. Jürgen Klopp je, za razliku od svog prethodnika, navikao raditi uz sportskog direktora i FSG je konačno svoj plan mogao u potpunosti sprovesti u djelo. Ovaj put nisu tražili čovjeka izvana, nego su promovirali dotadašnjeg člana odbora i koordinatora omladinskih selekcija u klubu. Michael Edwards je prethodno promijenio način rada skauting službe, sada je došlo vrijeme da svoju opsesiju brojevima iskoristi za jačanje prvog tima.

U Liverpoolu su shvatili da nisu dovoljno bogati da kupuju jeftino

Priča o mladiću nedovoljno talentiranom za ozbiljnu nogometnu karijeru kojeg je ljubav prema igri okolnim putem ponovo spojila sa nogometom je toliko puta ispričana. Nakon što se nije uspio probiti u prvi tim Peterborough Uniteda, Edwards je iskoristio ljubav prema brojevima i  diplomirao ekonomiju i informatiku na Sveučilištu u Sheffieldu.

Povratak u nogomet omogućio mu je Harry Redknapp. Nogometna analitika vođena statistikom bila je u povojima i tadašnjem Portsmouthovu menadžeru je trebao netko tko poznaje i jedno i drugo. Edwards je bio rješenje. Zahvaljujući svojoj nogometnoj prošlosti i nevjerojatnom oku za detalj, nalazio je poveznice između statističkih podataka i izvedbi na terenu brže i bolje nego bilo tko drugi, pa je na Fratton Parku ubrzo promoviran u šefa analitičkog odjela zaduženog za analizu igre vlastite i suparničke ekipe. U toj će ulozi pomagati šefu i u novom klubu, restruktuirajući analitički odjel i na White Hart Laneu sve do prelaska u Liverpool 2011. Naviknut na rad u pozadini, Edwards se posvetio modernizaciji rada omladinskih kategorija sve do imenovanja Kloppa i svoje promocije na poziciju sportskog direktora.

S novim trenerom koji obožava takav oblik suradnje vrlo je brzo pronašao zajednički jezik. Shvatili su da nisu dovoljno bogati da kupuju jeftino i odlučili napraviti zaokret od dotadašnjeg pristupa. FSG i dalje ne ulaže ni blizu koliko konkurencija, Liverpool i dalje mora prodati Phillipea Coutinha da bi pojačao ekipu na drugim pozicijama, ali ovaj put nema razloga za brigu. Objašnjenje leži u maničnoj posvećenosti nogometu trenera i čovjeka zaduženog za realizaciju transfera. Obojica tvrdoglavo vjeruju u svoju viziju. Za Kloppa je igra bazirana na gegenpressingu dogma, Edwards razgovore počinje i završava brojevima. Teško da postoji klub koji bi izašao jači iz sage o prodaji jednog od nositelja igre, a Liverpool je nakon prodaje Coutinha u Barcelonu zaigrao još bolje i završio kao europski doprvak.

Kraj kompromisa

Klopp zna šta želi, Edwards zna kako to pronaći među brojevima i realizirati.

Dok je sa zahtjevom “Van Dijk oder nichts” Nijemac jasno stavio do znanja kako je došao kraj kompromisima i politici dovođenja upitnih pojačanja, najbolji svjedok uspjeha njihove suradnje je transfer Mohameda Salaha. Naizgled pojačanje koje nije trebalo riješiti nijedan strukturalni problem u Liverpoolovoj igri, gurnulo ih je sve pod tepih.

Došavši tu gdje jest dodavanjem gasa ondje gdje su svi drugi kočili, Klopp olakšava posao svom partneru. Jasni obrasci u igri pomažu Edwardsu u sužavanju potrage za dijelovima koji će pomoći u stvaranju savršenog stroja. Ovo ljeto je već dodao one pouzdane u vidu Nabyja Keite, Fabinha i Xherdana Shaqirija. Najskuplji golman u povijesti, Brazilac Alisson Becker, trebao bi isprati gorak ukus iz usta navijača nakon što su se proteklih godina nagledali svega između stativa gola svog voljenog kluba.

Za Edwardsa će to biti još jedan dan u uredu. Inženjer novog Liverpoola je u svojoj glavi davno ispratio taj događaj. Za vrijeme predstavljanja Brazilca daleko od svjetala pozornice već planira nove poteze koji će Kloppu omogućiti još bržu vožnju.

Ne propusti top članke