Thibaut Courtois jedno je vrijeme bio mlada senzacija, onda je na neko postao jedan od najboljih golmana na svijetu, doživio pad i postao žrtveno janje u Chelseaju, da bi napravio puni krug u Real Madridu kao jedan od njegovih najboljih igrača i, još jednom, jedan od najboljih golmana na svijetu. U srijedu će njegova momčad na Bernabeuu igrati za svoje peto finale Lige prvaka u posljednjih devet godina. Nakon tijesnog poraza (3-4) od Manchester Cityja u prvoj utakmici polufinala, Karim Benzema je, kao i u dosadašnjem dijelu sezone, pokupio lovorike, ali nema sumnje da će upravo belgijski reprezentativac, unatoč što vratarski nije odigrao jednu od svojih boljih utakmica ove sezone, biti ključan za uspjeh svoje momčadi i eventualni plasman u finale.
Manchester City je trenutno ofenzivno možda i najbolja ekipa na svijetu, što je pokazala na Etihadu — ako itko može zabiti Madridu četiri pogotka, onda je to momčad Pepa Guardiole, pedantno izgrađena milijardama iz Abu Dhabija i programirana prema striktnim načelima pozicijske igre. Je li Courtois mogao napraviti više da spriječi poraz uoči uzvrata? Napredna statistika kaže da možda i jest: City je imao 15 udaraca, od kojih šest u okvir, s prosječnom vrijednošću od 0,17 očekivana gola (xG) po udarcu. Drugim riječima, zbrojimo li sve udarce, od Cityja se ‘očekivalo’ da skupi 2,51 xG, a zabio je jedan i pol pogodak više od toga što sugerira kvaliteta udaraca.
Pa ipak, teško je reći da je Courtois imao baš loš nastup. City ima sjajne igrače u završnici, a xG nije najsretniji alat za analizu pojedinačnih utakmica. Uostalom, čak i laička perspektiva pokazuje na slijepe točke napredne statistike: jedino bi se za četvrti Cityjev gol, koji je Bernardo Silva zakucao u Courtoisov kut, moglo reći da je Belgijac mogao napraviti više. Štoviše, ako vratarske izvedbe stavimo u kontekst, mogli bismo reći da Courtois, unatoč tome što nije briljirao, nije branio ništa lošije od svog kolege na suprotnom golu, Edersona.
Ono gdje nam analitika može pomoći je uočavanje uzoraka kroz dulje periode, poput cijele sezone. U tom pogledu, Courtois je trenutno jedan od najboljih, ako ne i najbolji vratar u La Ligi.
U okruženju koje ne trpi ništa osim savršenstva pregrmio je ono što bi slomilo mentalno slabijeg nogometaša
Ova sezona samo je učvrstila taj dojam, nakon nesigurnog starta u Madridu. Courtois je oduvijek bio izvanserijski shot-stopper, ali je u Chelseaju kultivirao reputaciju nekonzistentnog golmana koji je u jednakoj mjeri sposoban spasiti čisti gol i uprskati relativno jednostavan šut. Ove je sezone prema metrici post-shot xG (PSxG) trenutno najbolji golman La Lige i jedan od najboljih u ligama Petice. PSxG mjeri količinu golova koje je golman ‘trebao’ primiti prema kvaliteti udaraca i uspoređuje ga s brojem pogodaka koje je primio. Courtois je prema tome spasio 4,8 golova, a ispred njega je, od golmana koji su skupili najmanje 30 punih utakmica, samo Celtin vratar Matías Dituro. Drugim riječima, prevedemo li to u prosječnu vrijednost, Belgijac Madridu spašava 0,14 pogodaka po ligaškoj utakmici.
Kada ga usporedimo s golmanima direktnih rivala, Courtois Realu vrijedi više nego što Barceloni vrijedi Marc-Andre ter Stegen (0,1 gol ukupno), Sevilli Yassine Bounou (2,5) ili Atlético Madridu Jan Oblak — koji je zapravo primio 7,7 pogodaka više nego što se očekuje ili 0,23 po utakmici, pa nije čudo da se obrana naslova odavno rasplinula.
Prekretnica u formi
Osvojiti titulu zahtjeva ogromni mentalni napor, konzistentnost forme kod ključnih igrača i minimizaciju pogrešaka i lapsusa. Golmanova uloga ključna je ne samo u obrambenoj strukturi, već u logici cijele momčadi. Dovoljno je pogledati koliko je Atlético pao nakon jedne od najgorih sezona u Oblakovoj karijeri i koliko je bio uspješniji u sezonama u kojima je slovenski golman briljirao. Dobra obrana kaznenog prostora često znači razliku između borbe za titulu i za četvrto mjesto. To je i jedan od razloga da je upravo Sevilla, čiji Bounou je imao bolju sezonu od Ter-Stegena i Oblaka, a ne Barcelona ili Atlético, većim dijelom sezone bila jedini pravi konkurent Real Madridu.
Courtois je, recimo, uhvatio 8,6 posto svih centaršutova u svoj kazneni prostor, po čemu je također bolji od Oblaka, Ter-Stegena i Bounoua. Štoviše, bolji od njega u cijeloj ligi po tome su samo Dituro, David Soria (Getafe), Diego López (Espanyol) i Stole Dimitrievski (Rayo Vallecano). On je golman koji svoju obranu čini sigurnom; uostalom, znate li da iza sebe imate dugonogog diva koji je jedan od najboljih golmana lige u kontroli kaznenog prostora i branjenju teških udaraca, znate i da vam je posao lakši.
Prije nekoliko godina malo je tko mogao predvidjeti da će Courtois biti jedan od ključnih igrača u eri nakon odlaska Cristiana Ronalda, u kojoj je Madrid osvojio dvije titule i sada ganja novo kontinentalno finale.
Courtois je u španjolsku prijestolnicu došao nakon Svjetskog prvenstva 2018., na kojem je proglašen najboljim golmanom turnira. Očekivanja su bila ogromna, ali Belgijac je bio laka meta navijačkih kritika, ne samo zbog svoje povijesti s gradskim rivalom. Keylor Navas, s kojim je Madrid osvojio tri uzastopne Lige prvaka, branio je dobro, a mnogi su se pitali zašto klub troši 35 milijuna eura na golmana nakon što je izgubio strijelca poput Ronalda. Uostalom, nije li riječ o golmanu koji je 2018. primio dva gola kroz noge od Lea Messija u osmini finala Lige prvaka?
Njegova prva sezona u Madridu, 2018./19. nije bila tako loša kao što su najoštriji kritičari smatrali, ali nije branio na svojoj uobičajenoj razini. Sezonu nakon toga postao je neprikosnoveni broj 1, nakon Navasova odlaska u PSG. Nije djelovao najsigurnije i činilo se da će njegova epizoda u Real Madridu, klubu koji je notoran po tome da očekuje isključivo izvrsnost na terenu i postupa nemilosrdno prema svim igračima koji ne zadovolje ta visoka očekivanja, završiti rano.
Utakmica protiv Galatasaraya krajem listopada u Ligi prvaka predstavljala je simboličku prekretnicu u njegovoj formi. Courtois je ispred 50-ak tisuća navijača u Istanbulu imao nekoliko krucijalnih obrana i omogućio svojoj momčadi minimalnu pobjedu, prvu gostujuću u Europi te sezone.
Real Madrid je te sezone osvojio svoj prvi naslov španjolskog prvaka nakon dvije godine posta. Courtois je te sezone osvojio trofej za najboljeg golmana lige i imao najmanje primljenih golova. Njegova je forma nakon toga samo rasla i rasla, a vrhunac je doživjela ove sezone: stigao je novi naslov, dobrim dijelom izgrađen na njegovim obranama i organizaciji obrane ispred sebe.
Iskupljenje Thibauta Courtoisa u možda i najkompetitivnijem klubu na svijetu konačno je kompletirano. U okruženju koje ne trpi ništa osim savršenstva pregrmio je ono što bi slomilo mentalno slabijeg nogometaša. To mu nitko ne može oduzeti, čak niti Guardiolini mančesterski superjunaci.
